Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-388/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, protiv I.-tuženika VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II.-tuženika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi II. - tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5591/2022 od 30. lipnja 2023. dana 27. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba II. -tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5591/2022 od 30. lipnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. -tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev II. -tuženika za naknadu parničnoga troška (t.I.) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (t.II.).

2. Protiv ovoga rješenja II.-tuženik je izjavio žalbu, pobijajući ga zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) s prijedlogom za preinačenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iako je točno da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o činjenicama iz kojih proizlazi solidarnost obveze tuženih u ovom sporu, te je činjenice ovaj sud utvrdio temeljem odredbe čl. 373.a st.1.t.2. ZPP.

5. Iz sadržaja spisa, podneska tužitelja od 24. ožujka 2022., proizlazi da tužbu povlači jer mu je I.-tuženik isplatio utuženi iznos, o tome su obaviješteni tuženici, I. - tuženik se nije protivio povlačenju, II. -tuženik se suglasio sa povlačenjem i zatražio naknadu parničnoga troška.

6. Sporno je ima li II.-tuženik, koji je osporavao tužbeni zahtjev i nije mu udovoljio on već I.-tuženik, pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 158.st.1. ZPP ili je u ovom isplatom od strane I. -tuženika izvršena i obveza II. -tuženika zbog čega se primjenjuje odredba čl. 158.st.2. ZPP prema kojoj tuženik u takvom slučaju nema pravo naknade troškova.

7. Iz tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj tražio isplatu od oboje tuženih kao solidarnih dužnika.

8. Nije sporno da je tužitelju pravomoćnom sudskom presudom naloženo da isplati I. - tuženiku razliku plaće i naknadi mu parnični trošak, dana 20. lipnja 2018. tužitelj je na račun II.-tuženika kao punomoćnika isplatio iznos od 23.734,06 kn na ime parničnih troškova, revizijskom odlukom je preinačena pravomoćna presuda na način da je odbijena žalba ovdje I. -tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za solidarnom isplatom iznosa naknade parničnoga troška uplaćenog u korist I.-tuženika, na račun II. -tuženika, koji je nesporno zadržao taj iznos, prije podnošenja tužbe u ovom sporu protivio se zahtjevu tužitelja, tijekom postupka protivio se tužbenom zahtjevu, tvrdeći u bitnom da je iznos zadržao po sporazumu s I.-tuženikom, da mu tuženik na ime naknade za zastupanje duguje i veći iznos od ovdje spornog.

10. Imajući u vidu da je isplata spornog iznosa izvršena na ime naknade parničnoga troška I.-tuženiku, dakle da je riječ o njegovoj tražbini a ne tražbini II.-tuženika, da je međutim II.-tuženik primio isplatu tražbine I. -tuženika kao njegov punomoćnik i zadržao taj iznos za sebe, proizlazi da je tužitelj ovlašten zahtijevati povrat isplaćenog od oboje tuženih kao solidarnih dužnika. U tom su pogledu neodlučni navodi II-tuženika kojima osporava svoju odgovornost tvrdeći da je riječ o iznosu koji mu I.-tuženik duguje. Te činjenice, sve da su i dokazane, tiču se njegovog međusobnog odnosa s I. -tuženikom i ne mogu dovesti u pitanje pravo tužitelja da od oboje zahtijeva povrat isplaćenog bez osnove, svoje eventualno potraživanje prema I.-tuženiku žalitelj može ostvarivati u posebnoj parnici.

11. Na navode žalitelja da solidarna odgovornost za predmetni slučaj nije propisana ijednom odredbom valja reći da osnova solidariteta za pojedine obveze nije direktno propisana određenom zakonskom odredbom već ona, u smislu načelne zakonske odredbe proizlazi iz okolnosti slučaja i prirodi konkretne obveze.

12. Iz odredbe čl. 43. Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05, 78/15) proizlazi da svaki dužnik solidarne obveze odgovara za cijeli dug, vjerovnik može tražiti ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

13. Prema citiranoj odredbi isplatom od strane I. -tuženika prestala je i obveza II. - tuženika zbog čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 158.st.1. ZPP kod odluke o troškovima postupka. Ovdje je riječ o slučaju na koji se odnosi odredba čl. 158.st.2. ZPP iz koje proizlazi da u slučaju kada je tužba povučena odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu tuženik nema pravo na naknadu parničnoga troška već to pravo pripada tužitelju. Stoga je u smislu ovih odredbi zakonito rješenje kojim je odbijen zahtjev II.-tuženika na naknadu parničnoga troška.

14. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 380.t.2. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba II.-tuženika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

15. Kako nije uspio u žalbenom postupku, neosnovan je zahtjev II. -tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 154.st.1. i čl. 166.st.1. ZPP).

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić