Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2561/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], I. [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lešiću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Nogometnog kluba "Belišće" Belišće, OIB: 75397852492, Željeznička 20, Belišće, zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pn-39/2019-52 od 8. lipnja 2022. godine te o žalbi tužitelja protiv dopunske presude istog suda, poslovni broj Pn-39/2019-61 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pn-39/2019-52 od 8. lipnja 2022 u pobijanoj t. I. i t. II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se dopunska presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pn-39/2019-61 od 24. listopada 2022.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe.

1.2. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast iznos od 8.000,00 kn / 1.061,78 eura[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2014. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos od 18.378,61 kn / 2.439,26 eura na ime naknade materijalne štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. lipnja 2022. pa do isplate (t. I. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.226,73 kn / 1.357,32 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. lipnja 2022. pa do isplate (t. II. izreke). Odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje – pretrpljeni strah u iznosu od 4.000,00 kn / 530,89 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2014. pa do isplate i sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 14.367,00 kn / 1.906,83 eura (t. III. izreke).

1.3. Prvostupanjski sud je dopunio prvostupanjsku presudu dopunskom presudom kojom je odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu materijalnu štetu u iznosu od 18.378,61 kn / 2.439,26 eura od 21. veljače 2014. do 7. lipnja 2022.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud istu uvaži, presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz nalog tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove prvostupanjskog postupka i troškove žalbenog postupka.

2.2. Protiv dopunske presude žalbu podnosi tužitelj, a pobija ju zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se tužitelju dosudi odbijeni dio zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 18.378,61 kn / 2.439,26 eura koje teku od 25. kolovoza 2014. pa do 8. lipnja 2022. (od kojeg dana se nastavljeno dosuđuju zakonske zatezne kamate ovom pobijanom prvostupanjskom presudom).

3. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

4. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete koja mu je nastala 16. studenog 2013. kada je kao sudac nogometne utakmice koju je organizirao tuženik doživio povrede prava osobnosti (pravo na dostojanstvo, ugled i čast i pravo na tjelesno i duševno zdravlje – pretrpljeni strah) te zahtjev za naknadu imovinske štete, koja mu je nastala kada su članovi i navijači kluba neposredno nakon prekida utakmice nanijeli materijalna oštećenja na njegovom osobnom automobilu.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tuženik jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Također utvrđeno je da nije počinjena ni neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj dana 16. studenog 2013. bio pomoćni sudac na nogometnoj utakmici III. HNL istok, a koju su igrali tuženik kao domaćin protiv NK Višenjevac,

- da su tužitelj i ostali suci stigli na nogometni stadion tuženika osobnim automobilom tužitelja te da su kasnili,

- da je tužitelj parkirao osobni automobil pored kafića koji se nalazi u blizini nogometnog stadiona,

- da je nogometna utakmica prekinuta zbog nereda,

- da su neredi krenuli na terenu nakon što je igrač tuženika dobio crveni karton, nakon čega su navijači počeli preskakati ogradu i ulaziti u teren, a isto su učinili i pomoćni igrači, fizioterapeut i predstavnik kluba, svi su oni, zajedno s igračima na terenu, počeli napadati glavnog suca koji je počeo bježati,

- redari nisu pokušavali smiriti situaciju i napraviti red već su sudjelovali u izgredima,

- tužitelj i glavni sudac su potom krenuli prema svlačionici, a tamo su ih dočekali isključeni igrači koji su ih nastavili vrijeđati, a potom su pustili glavnog suca da uđe u svlačionicu nakon čega je tužitelj kroz otvorena vrata vidio kako FJ, igrač tuženika, MJ, sportski direktor tuženika i DJ, domar tuženika udaraju glavnog suca,

- nakon što se situacija smirila, tužitelj je u pratnji policije otišao do svog automobila kako bi dovezao automobil do ulaza u svlačionicu kako bi u auto ušli ostali suci i delegati te kako bi svi zajedno mogli napustiti stadion tuženika,

- kada je tužitelj sjeo u auto, domaćini nastavljaju s iskazivanjem nezadovoljstva lupajući po automobilu tužitelja, a kojom prilikom HJ oštećuje osobno vozilo tužitelja.

7. Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Valpovu poslovni broj: Pp 3. J- 163/14-17 od 21. veljače 2014. tuženik i GJ kao odgovorna osoba tuženika proglašeni su krivim što su dana 16. studenog 2013. kao organizator i odgovorna osoba športskog natjecanja – predmetne nogometne utakmice angažirali za održavanje reda i mira u športskom objektu osobe koje nisu posebno osposobljene za obavljanje poslova redara sukladno odredbama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Istom presudom su FJ, igrač tuženika, MJ, sportski direktor tuženika i DJ, domar tuženika proglašeni krivim što su dana 16. studenog 2013. na predmetnoj utakmici nakon prekida, nedopušteno ušli u prostor svlačionice namijenjene za nogometne suce gdje su verbalno i fizički napali glavnog suca utakmice.

8. Nadalje, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K- 526/2014-68 od **.**.2018. HJ, inače član izvršnog odbora tuženika, je proglašen krvim što je na navedenoj nogometnoj utakmici, nezadovoljan suđenjem glavnog suca, u trenutku kada je tužitelj u pratnji policijskih službenika ušao u svoje vozilo, namjerno oštetio vozilo tužitelja.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO) ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim jer je zbog izvanredne situacije, odnosno općeg nereda neposredno pred prekid nogometne utakmice i nakon prekida nogometne utakmice došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo pa je s obzirom na intenzitet općeg nereda tužitelju dosudio cijeli zatraženi iznos za taj vid štete, a radi utvrđivanja visine materijalne štete na vozilu tužitelja proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za strojarstvo i promet TJ koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da vrijednost popravka iznosi 22.973,26 kn / 3.049,08 eura, odnosno 18.378,61 kn / 2.439,26 eura bez PDV. Tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. veljače 2022. te je uskladio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka pa potražuje na ime imovinske štete iznos od 18.378,61 kn / 2.439,26 eura. Prvostupanjski sud mu je dosudio cjelokupni zatraženi iznos sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate.

10.1. Tužitelj u žalbi na dopunsku presudu ističe da smatra da mu pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete najkasnije od dana prodaje automobila, dakle od 25. kolovoza 2014. pa do isplate, a ne tek od datuma presuđenja i to jer je tužitelj odmah nakon štetnog događaja prodao oštećeno vozilo i time ostvario umanjeni iznos kupovnine. Takva okolnost treba biti sagledana kao da je riječ o repariranoj materijalnoj šteti u pogledu tijeka zateznih kamata i to od onog dana kada je ta kupoprodaja ostvarena jer od tada tužitelj kao prodavatelj trpi gubitak kamata.

10.2. No pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odredio tijek kamata na glavnicu dosuđenu na ime naknade materijalne štete od dana presuđenja jer je vještak utvrdio visinu štete prema cijenama važećim u vrijeme izrade nalaza i mišljenja. U slučaju da je šteta bila utvrđena prema cijenama u vrijeme nastanka štete, tada bi tužitelju bile dosuđene zatezne kamate od dana nastanka štete. Prema tome ako je šteta utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zatezne kamate teku tek od dana donošenja presude. Slijedom navedenog, odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u t. II. izreke.

11. Tuženik u žalbi ističe da nije bilo mjesta primjeni čl. 1081. ZOO jer u konkretnom slučaju nije bilo smrtno stradalih ni ozlijeđenih. Također da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je HJ namjerno oštetio vozilo tužitelja pa je tužitelj naknadu štete trebao potraživati direktno od njega. Nadalje, da zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj bio izložen prijetnjama, psovkama i omalovažavanju u tuženikovim službenim prostorijama i u svom automobilu, nije moguće izvesti ni iz tužiteljevog iskaza kao ni iz iskaza ostalih svjedoka na koje se poziva. Tuženik navodi i da je tužitelj sam pridonio negativnim događajima jer je stvorena atmosfera pristranosti sudaca. Vezano za imovinsku štetu na tužiteljevu automobilu ističe da za istu ne može biti odgovoran tuženik jer tužitelj je automobil parkirao na javnom parkingu i isti je oštećen na javnom parkingu, a ne službenom ograđenom parkiralištu tuženika. Također vezano za visinu imovinske štete, tuženik prigovara da je vještak procijenio štetu u iznosu od 22.973,26 kn / 3.049,08 eura, a sud je poklanjajući vjeru takvom nalazu, tuženiku naložio isplatiti tužitelju iznos od 18.378,61 kn / 2.439,26 eura, što je kontradiktorno izreci presude. Navodi i da je dan pogrešan zadatak vještaku te da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je prihvatio nalaz vještaka, a nije prihvatio podatke o oštećenjima iz kaznenog spisa te da su podaci o oštećenjima tužiteljeva vozila u prekršajnom i kaznenom spisu različiti od podataka koje je utvrdio vještak u ovom postupku.

12. S obzirom na to da je tuženik športska udruga upisana u registar udruga, na njega se primjenjuju odredbe Zakona o udrugama ("Narodne novine" br. 74/14., 70/17., 98/19., 151/22. – dalje: ZU). Prema čl. 37. ZU udruga i osobe ovlaštene za zastupanje udruge za štetu učinjenu u udruzi ili udruge prema trećim osobama odgovaraju sukladno općim propisima o odgovornosti za štetu, dakle sukladno ZOO.

13. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr (čl. 19. st. 2. ZOO).

14.1. Detaljnije obveze tuženika u pogledu organizacije utakmica regulirane su Propozicijama natjecanja za prvenstvo Treće hrvatske nogometne lige za natjecateljsku godinu 2013./2014. (dalje u tekstu: Propozicija), a kojima je propisano da organizaciju utakmice provode klubovi koji igraju na domaćem terenu (dakle u konkretnom slučaju tuženik) i da je klub domaćin obvezan brinuti se o uspjehu organizacije utakmice (čl. 5. st. 1. Propozicija). Klub domaćin isključivo je nadležan za red i sigurnost prije, tijekom i nakon utakmice i bit će pozvan na odgovornost zbog bilo kojeg incidenta, te može biti kažnjen u skladu sa odredbama Disciplinskog pravilnika HNS (čl. 5. st. 2. Propozicija). U slučaju nastanka štete, klub domaćin oslobađa Hrvatski nogometni savez svih zahtjeva za naknadu štete nastale organizacijom utakmice (čl. 5. st. 3. Propozicija).

14.2. Nadalje odredbom čl. 6. st. 1. Propozicija propisano je da je klub domaćin obvezan poduzeti sve potrebne mjere za sigurnost sudaca, delegata i gostujuće momčadi, za vrijeme odigravanja utakmice i sve do napuštanja igrališta - stadiona odgovarajućim prijevoznim sredstvom.

14.3. Odredbom čl. 12. st. 1. Propozicija propisano je da su klubovi odgovorni za ponašanje svojih igrača, službenih osoba, članova, navijača i svake druge osobe koja obavlja dužnost na utakmici u ime kluba.

15. Prema tome, tuženik je bio dužan brinuti o uspješnoj organizaciji te je bio isključivo nadležan za održavanje reda i sigurnosti prije, tijekom i nakon utakmice.

16. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tuženik svojim propustima doprinio nastanku nereda te da nije poduzeo sve potrebne i propisane mjere radi osiguranja reda i sigurnosti tijekom i nakon utakmice. Takav zaključak proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka (kako svjedoka tužitelja, tako i svjedoka tuženika), koji u bitnim i odlučnim činjenicama suglasno opisuju tijek događaja, kao i iz presude Prekršajnog suda u Valpovu, poslovni broj: Pp 3. J-163/14-17 od 21. veljače 2014.

17. Osim propusta u organizaciji i osiguranju reda, u postupku je utvrđeno i da su u verbalnim napadima na suce te u fizičkom napadu na glavnog suca sudjelovale službene osobe tuženika (igrač, sportski direktor i domar). Navedeno proizlazi i iz presude Prekršajnog suda u Valpovu, poslovni broj: Pp 3. J-163/14-17 od 21. veljače 2014., kojom su iste osobe proglašene krivima jer su, nakon prekida predmetne nogometne utakmice, nedopušteno ušle u prostor svlačionice namijenjene nogometnim sucima, gdje su najprije verbalno, a potom i tjelesno napale glavnog suca.

18. Pravila sportske igre predstavljaju granicu između dopuštenog i nedopuštenog ponašanja sudionika športskog natjecanja. Radnje koje izlaze izvan okvira tih pravila nedopuštene su te, u smislu odštetnog prava, predstavljaju protupravno postupanje koje za posljedicu ima odgovornost za štetu. Krajnje je neprihvatljivo da se zbog nezadovoljstva sudačkim odlukama i načinom suđenja ugrožava tjelesni i profesionalni integritet sudaca. U konkretnom slučaju tuženik ne samo da je propustio poduzeti odgovarajuće mjere radi sprječavanja nereda, već su u neredima i verbalnim napadima sudjelovale službene osobe tuženika. Time je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, odnosno povrede pravo na dostojanstvo, ugled i čast. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete te dosudio tužitelju naknadu za taj vid štete u traženom iznosu, u visini od 8.000 kn / 1.061,78 eura. Treba apostrofirati da je takvo ponašanje nedopustivo te tuženik, kao organizator natjecanja i pravna osoba čije su službene osobe počinile protupravne radnje, mora snositi građanskopravnu odgovornost i nadoknaditi štetu koja je time tužitelju nastala.

19. U odnosu na materijalnu štetu nastalu oštećenjem tužiteljeva vozila, neosnovani su žalbeni navodi tuženika prema kojima je tužitelj naknadu imovinske štete trebao zahtijevati isključivo od osobe koja je pravomoćno proglašena krivom za namjerno oštećenje tužiteljeva vozila. Naime, iz službene bilješke Policijske postaje Valpovo od 27. studenoga 2013., koja se nalazi na listu 68 spisa, proizlazi da je HJ u vrijeme štetnog događaja bio član izvršnog odbora tuženika, a iz zapisnika s rasprave od 11. lipnja 2018. u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem: K-526/2014-64 (list 184 priloženog spisa K- 526/2014, II dio), iz iskaza HJ proizlazi da je na predmetnoj utakmici bio i kao predstavnik navijača.

20. Prema tome, u konkretnom slučaju štetna radnja je počinjena neposredno nakon prekida nogometne utakmice, u neposrednoj vremenskoj i uzročnoj vezi s događajima na stadionu tuženika, te predstavlja nastavak nereda izazvanih nezadovoljstvom suđenjem. Pritom je odlučno da je do oštećenja tužiteljeva vozila došlo u kontekstu športskog natjecanja za koje je tuženik bio isključivo nadležan za red i sigurnost, kao i da je štetu počinila osoba koja je kao član izvršnog odbora imala status službene osobe tuženika, a na predmetnoj utakmici je bila i kao predstavnik navijača.

21.1. Sukladno odredbi čl. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ("Narodne novine" br. 117/03., 71/06., 43/09., 34/11., 114/22. – dalje: ZSNŠN) svrha toga Zakona jest osiguranje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskog natjecanja, kao i zaštita imovine građana i pravnih osoba, i to prije, za vrijeme i nakon održavanja športskog natjecanja. Dakle, zakonska zaštita izričito se proteže i na razdoblje nakon završetka, odnosno prekida natjecanja.

21.2. Odredbom čl. 5. st. 1. ZSNŠN propisano je da je organizator športskog natjecanja dužan unaprijed procijeniti mogućnost izbijanja nereda i nasilja te poduzeti sve potrebne mjere radi njihova sprječavanja i suzbijanja. Nadalje, prema st. 2. istoga članka, organizator je dužan surađivati s nadležnim policijskim tijelima te osigurati dovoljan broj osoba, uključujući i policijske službenike, na prostoru športskog objekta i u njegovoj neposrednoj blizini, radi učinkovite provedbe mjera sigurnosti.

21.3. Dodatno, čl. 6. st. 1. ZSNŠN propisana je obveza organizatora da, s obzirom na vrstu športa, razinu natjecanja, obilježja športskog objekta, očekivani broj gledatelja te procjenu opasnosti od nereda i nasilja, osigura redarsku službu s dovoljnim brojem redara. Prema st. 2. istoga članka, redarsku službu mogu činiti zaposlenici organizatora, redari dragovoljci, kao i članovi klubova navijača, pod uvjetom da su osposobljeni za obavljanje tih poslova.

22. Slijedom navedenog, nesporno je da je tuženik, kao klub domaćin, imao svojstvo organizatora športskog natjecanja te je bio obvezan postupati u skladu s citiranim odredbama ZSNŠN. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije ispunio svoje zakonske obveze, jer nije pravilno procijenio rizik od izbijanja nereda, niti je poduzeo odgovarajuće preventivne i zaštitne mjere radi njihova sprječavanja i suzbijanja. Upravo su ti propusti u organizaciji i osiguranju reda stvorili okolnosti u kojima je došlo do štetnog događaja, čime je ostvarena uzročno-posljedična veza između propuštanja tuženika i nastanka štete.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik snosi građanskopravnu odgovornost za nastalu imovinsku štetu, pri čemu činjenica da je neposredni počinitelj štete kazneno odnosno prekršajno odgovoran ne isključuje, niti umanjuje, odgovornost tuženika kao pravne osobe, budući da se njegova odgovornost temelji na vlastitim propustima u izvršavanju zakonom propisanih obveza.

24. Konačno, budući da tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno u postupku je utvrđeno da je do štete došlo upravo zbog propuštanja poduzimanja odgovarajućih mjera za sprječavanje nereda (što proizlazi i iz presude Prekršajnog suda u Valpovu, poslovni broj: Pp 3. J-163/14-17 od 21. veljače 2014.), ispunjene su pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. ZOO. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je time nastala.

25.1. Tvrdnje tuženika da ne postoji njegova odgovornost za nastala oštećenja tužiteljeva vozila iz razloga što se isto nije nalazilo na službenom parkiralištu tuženika nisu pravno relevantne. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je uobičajena i ustaljena praksa da se sudački tim parkira upravo na mjestu na kojem se kritične zgode parkirao tužitelj, pri čemu domaćin utakmice, odnosno tuženik, suce upućuje da svoja vozila parkiraju na tom mjestu. Tako je svjedok JJ naveo da je prije predmetne utakmice, kao i nakon nje, više puta sudio na istom terenu te da su se suci u pravilu uvijek parkirali na istom mjestu, odnosno na mjestu na kojem je tužitelj parkirao svoje vozilo na dan štetnog događaja.

25.2. Nadalje, svjedok tuženika CJ, kao odgovorna osoba tuženika u vrijeme štetnog događaja, iskazao je da većina nogometnih sudaca na utakmice dolazi vlastitim osobnim vozilima te da u pravilu ne traže od tuženika da im se omogući ulazak na službeni parking tuženika. Iz takvog iskaza proizlazilo bi da su suci bili dužni zahtijevati da im se omogući parkiranje na službenom parkingu, međutim iz iskaza sudaca koji su u ovom postupku saslušani kao svjedoci proizlazi suprotno, isti nisu bili ni upoznati s postojanjem službenog parkinga tuženika, već je postojala ustaljena praksa da svoja vozila parkiraju na mjestu na kojem je tužitelj parkirao vozilo u konkretnom slučaju.

26. Nadalje, obveza je tuženika kao organizatora športskog natjecanja poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja sigurnosti sudaca, delegata i gostujuće momčadi, i to za vrijeme odigravanja utakmice, ali i sve do njihovog sigurnog napuštanja igrališta odnosno stadiona odgovarajućim prijevoznim sredstvom. Slijedom toga, na tuženiku je bila obveza da tužitelju ponudi mogućnost parkiranja osobnog vozila na službenom parkingu tuženika, čime bi ujedno olakšao ispunjenje svojih propisanih obveza. Prema tome, budući da je parkiranje tužiteljeva vozila bilo u skladu s uputama i ustaljenom praksom tuženika, tuženik se ne može osloboditi odgovornosti pozivanjem na okolnost da se vozilo nije nalazilo na službenom parkiralištu tuženika. Tome treba dodati i da je u konkretnom slučaju napad započeo već na stadionu tuženika, najprije na terenu, potom u prostorijama svlačionica, pri čemu je utvrđeno da su napadači bile službene osobe tuženika. Stoga nije izgledno da bi se ni parkiranjem vozila na službenom parkingu osigurala sigurnost tužitelja i njegova vozila, osobito imajući u vidu činjenicu da ni prisutnost policijskih službenika nije odvratila štetnike od takvih postupaka.

27.1. Vezano uz visinu materijalne štete, ista je utvrđena provedenim vještačenjem po prometnom vještaku, koji je utvrdio da, sukladno izračunu cijena potrebnih dijelova, radnog vremena i potrošnog materijala za popravak osobnog automobila, trošak popravka iznosi 18.378,61 kn / 2.439,26 eura bez PDV-a, odnosno 22.973,26 kn / 3.049,08 eura s uključenim PDV-om. Nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno istome te uređenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime štete na vozilu iznos od 18.378,61 kn / 2.439,26 eura.

27.2. Nakon prigovora tuženika, vještak je izradio dopunski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da, prema dokumentaciji sudskog spisa te stanju i vrijednosti vozila, ukupna (totalna) šteta iznosi 27.145,17 kn / 3.602,78 eura, dok vrijednost popravka iznosi 22.973,26 kn / 3.049,08 eura, slijedom čega trošak popravka ne premašuje vrijednost totalne štete te je popravak vozila ekonomski opravdan, odnosno rentabilan.

27.3. Budući da je tuženik prigovorio načinu provedbe vještačenja, navodeći da se ono temelji na fotografijama koje navodno ne dokazuju da su utvrđena oštećenja nastala upravo u predmetnom štetnom događaju, kao i da su ista mogla nastati ranije ili kasnije, nakon štetnog događaja, te se pozivao na sudsku praksu prema kojoj se popravak vozila ne smatra rentabilnim kada je vrijednost ostatka vozila jednaka ili manja od vrijednosti popravka, sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. svibnja 2022. Na navedenom ročištu vještak je iskazao da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja, kao i kod njegove dopune, nakon čega su obje stranke izjavile da nemaju daljnjih pitanja za vještaka, čime su otklonjeni prigovori tuženika.

28. Vezano uz žalbene navode tuženika da sud u ovom postupku nije prihvatio podatke o oštećenjima iz kaznenog spisa te da se ti podaci razlikuju od nalaza vještaka u ovom postupku, potrebno je istaknuti sljedeće. Sud u kaznenom postupku nije utvrđivao točnu vrijednost nastale štete, budući da je zaključio kako bi takvo utvrđivanje nepotrebno odugovlačilo kazneni postupak te je tužitelj s imovinskopravnim zahtjevom upućen u građansku parnicu. Prema tome, s obzirom na to da se u kaznenom postupku visina štete nije utvrđivala, očekivano je da se podaci o oštećenjima iz kaznenog i prekršajnog spisa razlikuju od podataka utvrđenih u ovom postupku, u kojem je upravo visina štete predmet spora pa razlika u podacima ne umanjuje vjerodostojnost nalaza vještaka.

29. Stoga, budući da je tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je objektivan i napravljen u skladu s pravilima struke, proizlazi da je tužbeni zahtjev u pogledu materijalne štete u cijelosti osnovan. Tome treba dodati da, iako je prema mišljenju vještaka visina štete utvrđena u iznosu od 22.973,26 kn / 3.049,08 eura, tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje 18.378,61 kn / 2.439,26 eura, što predstavlja iznos procijenjene štete bez PDV-a, a sud je, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, vezan granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

30. Slijedom navedenog primjenom čl. 37. ZU, čl. 1045. st. 1. i čl. 19. st. 2. ZOO te čl. 5., čl. 6. i čl. 12. Propozicija, sukladno čl. 368. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u t. I. izreke.

31. Zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, jer s istima nisu uspjeli, slijedom čega je odlučeno kao pod t. III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić