Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3507/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2264/2021-28 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2264/2021-28 od 9. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 398,13 eura te u dijelu pod točkom III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.866,08 eur/14.060,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 1.459,95 eur/11.000,00 kn od 25. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 406,13 eur/3.060,00 kn od 15. travnja 2022. do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 331,81eur/2.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 406,13 eur/3.060,00 kn od 25. veljače 2021. do zaključno s 14. travnja 2022.
III Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknaditi ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.866,45 eur/14.062,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 9. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude, u dijelu točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 398,13 eura te u dijelu pod točkom III. izreke, tuženik je podnio žalbu, dopunjenu podneskom od 15. ožujka 2023., zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, a sve zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi od 14. rujna 2020. u Zagrebu. Prometnu nezgodu je uzrokovao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom od autoodgovornosti.
7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Također nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 9.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.
8. Među strankama je bila sporna visina tužbenog zahtjeva kao i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji.
8.1. U žalbenom postupku sporna je samo visina naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to u osporenom iznosu od 398,13 eura te dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva.
9. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava preinaku tužbenog zahtjeva, ističe se kako slijedi. Prvenstveno se ističe, suprotno žalbenim navodima, da je razvidno da preinaka nije učinjena zbog promjene Orijentacijskih kriterija VSRH koji su posljednji put izmijenjeni 2020., dok je tužba u predmetnom postupku ionako bila podnesena nakon toga, 2021. Naime, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 15. travnja 2022., i to nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka. Predmet navedenog postupka je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, a radi se o utvrđivanju činjenica za koje sud nema stručna znanja pa su stoga o navedenom nalaz i mišljenje dali vještaci odgovarajuće medicinske struke koji su obrazložili tjelesne ozljede i dali ocjenu trajanja bolova, straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom. Sud prvog stupnja je stoga pravilno utvrdio da je ovakva preinaka opravdana i dopuštena jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno članku 190. stavak 2. ZPP-a.
10. Nadalje, radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz spomenutim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, i to vještaka kirurga i psihijatrice (str. 122.-124. spisa), koji su zbog prigovora tuženika dodatno saslušani na ročištu 30. siječnja 2023. na kojem su otklonili istaknute primjedbe, slijedi:
- Kod tužitelja se s kirurške strane radilo o lakim tjelesnim ozljedama koje su nakon adekvatnog medicinskog tretmana uredno sanirane i nakon kojih nisu zaostale trajne štetne posljedice.
- Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana.
- Tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 3 dana, srednje jakog intenziteta do dva tjedna te blaži strah u trajanju do tri mjeseca.
- Dok se nalazio na kućnom liječenju tužitelju je bila je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno od 14. rujna 2020. do 22. rujna 2020. jer je nosio imobilizaciju. Nakon toga još 10 dana po 1 sat dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.
- Liječenje je s psihijatrijske strane nastavljeno zbog PTSP koji je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
11. Na temelju svega navedenog, zbog opisanih kvalifikatornih okolnosti, sud je kao primjerenu i pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti utvrdio iznos od 22.500,00 kuna, a što je umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 9.000,00 kn pa je stoga po navedenom osnovu priznat iznos od 13.500,00 kuna. Za imovinsku štetu po osnovi pružene tuđe pomoći i njege za ukupno 28 sati, sud je utvrdio iznos od 560,00 kuna. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 14.060,00 kuna, odnosno 1.866,08 eura.
12. Prema članku 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
13. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja pravilno je cijenio utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, a osobito trajanje i intenzitet straha te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja (nošenje Schantzovog ovratnika, mirovanje, RTG obrade, uzimanje lijekova) kao i dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja.
14. Iz svega izloženog je razvidno kako sve navedene okolnosti opravdavaju dosudu iznosa na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu iz pobijane presude te takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osim što je dosuđeni iznos na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu sukladan Orijentacijskim kriterijima VSRH, ovaj sud ističe da se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kako je prethodno obrazloženo, sud prvog stupnja je cijenio sve kvalifikatorne okolnosti radi utvrđenja visine naknade neimovinske štete, te je pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi da je ukupno dosuđeni iznos previsoko odmjeren.
15. Slijedom svega navedenog, odlukom o visini naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.
16. Tuženik žalbom osporava i odluku o troškovima postupka.
17. Tuženik ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova rada odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa) koja je bila važeća u trenutku donošenja pobijane odluke, smatrajući da je sud pogrešno primijenio odredbu Tbr. 48. Tarife računajući kao vrijednost boda iznos 2,00 eura za sve radnje u postupku, ovaj sud ističe kako slijedi.
18. Člankom 155. stavkom 2. ZPP-a propisano je da, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 52/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je sukladno zahtjevu kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 2,00 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka. Osim što ovo proizlazi iz prethodno citiranih odredbi Tarife i ZPP-a, isto je sukladno stajalištu Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV-184/2024-3, kao i odluci VSRH poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.
19. Dakle, odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavka 4. ZPP-a i članka 155. stavka 1.
ZPP-a pa je istu valjalo potvrditi.
20. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se presuda potvrđuje u pobijanom dijelu te je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.
21. Kako žalba tuženika nije osnovana, ne priznaje se trošak sastava žalbe te je, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.
22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
