Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-49/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Preložnjak-Bedić, odvjetnica u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P- 374/2023-17 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja NE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P- 374/2023-17 od 19. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NE koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen 7.09.2006. između tužitelja, solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek dana 8.09.2006. pod brojem: OU 1155/2006-1 kao i Aneks uz taj ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 11.4.2016. potvrđen kod javnog bilježnika Koraljke Mađarić u Varaždinu, Kapucinski trg 2/1 dana 12.04.2016. pod brojem OV-2942/2016 i Aneks broj 2 uz ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.07.2016. ovjeren kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa], Ak. Ladislava Šabana 5 dana 20.07.2016. pod brojem OV-6654/16, pa stoga predmetni ugovor i aneksi ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnike i založne dužnike.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana." - kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Addiko bank d.d., [adresa], OIB:14036333877, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti, uz naknadu troškova parnice i žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj parnici te je ocjenom dokaza provedenih sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP i odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu kojega su nesporno, 7. rujna 2006. sklopili tužitelj kao korisnik kredita te tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) te dva Aneksa tom Ugovoru od 11. travnja 2016. i 11. srpnja 2016. zbog toga, što su Ugovor o kreditu i Aneksi unaprijed pripremljeni po tuženiku a notorna je činjenica kako Ugovor o kreditu sadrži odredbe koje su nepoštene a time i ništetne, i to odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF koje predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu, bez kojih taj ugovor ne može opstati a na ništetnost se pazi po službenoj dužnosti te ima pravni interes za podnošenje tužbe kako bi se donijela presuda za zaštitu njegovih prava i interesa na temelju presude na utvrđenje.

6.1. Glede sklopljenih Aneksa tužitelj tvrdi kako oni dijele sudbinu osnovnog Ugovora i samim time što je ništetan osnovni Ugovor o kreditu, ništetni su i Aneksi pa njihovim sklapanjem osnovni Ugovor o kreditu ne može postati valjan.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne čine bitne elemente Ugovora o kreditu pa je njegova svrha bila stjecanje novčanih sredstava za adaptaciju kuće tužitelja odnosno, rješavanje stambenog pitanja te je realizacijom kredita tuženik isplatio tužitelju ugovorenu novčanu svotu u protuvrijednosti od 103.000,00 CHF a tužitelj se obvezao vratiti primljenu svotu kredita.

7.1. Uz iznijeto, za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora prvostupanjski sud ocjenjuje mjerodavnom odredbu čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) gdje je propisano kako ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe te odredbu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) zbog čega zaključuje kako možebitna ništetnost Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta obveze, ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu što je sukladno i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.

8. Prema odredbi čl. 322. st.1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo dok, prema odredbi čl. 324. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen te će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

8.1. Odredbom čl. 87. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

9. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO) a prema odredbi čl. 1022. st. 1. ZOO ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

10. Sukladno označenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita pa se možebitna ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st.2. u svezi čl. 1021. ZOO.

11. Možebitna ništetnost označenih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnose se na bitne elemente Ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u svezi čl. 1021. ZOO odnosno, na iznos kredita, uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita a odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula vezane su uz uvjet vraćanja kredita kao jednim od bitnih sastojaka Ugovora o kreditu međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana kao i ugovorna odredba o kunskoj svoti koju je tuženica kao banka stavila na raspolaganje korisniku kredita dok bi ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli mogla biti utvrđena upravo stoga, da bi predmetni Ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

12. Zbog toga Ugovor o kreditu, unatoč možebitnoj ništetnosti pojedinih odredbi može opstati pa s obzirom da je odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe a imajući na umu čl. 1021. ZOO kao i da je tuženik ispunio Ugovor na način da je korisniku kredita, tužitelju stavio na raspolaganje ugovorenu novčanu svotu koju je bio dužan vratiti u kunama, uz ugovorenu valutu obveze uvećanu za ugovorenu kamatu, održavanje na snazi Ugovora bez ništetnih odredbi nije u suprotnosti niti s odlukama suda Europske unije niti s dosegom čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993.

13. Kada se u ovom slučaju uklone ništetne odredbe, korisnik kredita se nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao da tih odredbi nije niti bilo odnosno, ima pravo na obeštećenje u okviru kojeg se obveza po Ugovoru o kreditu izračunava prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te tečaju valute obveze prilikom plasiranja kredita pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi s obzirom da Ugovor o kreditu i nadalje sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu opstojnost (primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-820-2023-2 od 23. travnja 2024.).

14. Suprotno navodima žalbe tužitelja ugovor o kreditu može opstati bez označenih ništetnih odredbi jer je mogućnošću utvrđenja djelomične ništetnosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke, po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene svote po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi, što je u ovom slučaju tužitelj i učinio podnošenjem tužbe protiv tuženika u kojoj, na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu traži isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih odredbi o promjenjivim kamatama i valuti-valutnoj klauzuli a koji postupak se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-1270/2019.

15. Neosnovano je upućivanje tužitelja na pojedine odluke sudova u Republici Hrvatskoj te „pravno relevantne odluke suda EU“ jer se održavanje ugovora na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe tog ugovora utvrđene ništetnim, ne protivi čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 78/12).

16. Uz iznijeto je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024. odgovorio je na pravno pitanje koje glasi: „Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. ZOO i članku 87. ZZP te članku 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007, 125/2007), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“, tako da: „Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO te da zapreka za to ne postoji niti u ZZP.“

17. Zbog toga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom tužitelja kako sud nije ocijenio njegove navode o ništetnim ugovornim odredbama na koje je upućivao a koje su neodredive, niti ocijenio dokaze provedene tako, da mu se osigura pošteno suđenje kao i upućivanje na druge sudske odluke koje se ne odnose na tužbeni zahtjev postavljen glede ništetnosti cjelovitog ugovora o kreditu zbog čega prvostupanjski sud, donošenjem pobijane presude nije povrijedio ljudska prava i slobode tužitelja te pravo na obrazloženu sudsku odluku niti je pogrešno primijenio pravo EU već je prvostupanjski sud upravo na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio označeno materijalno pravo.

18. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti Aneksa ugovora o kreditu treba ukazati da su Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15, dalje ZID ZPK/15), uređene obveze vjerovnika i potrošača, u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u euro pa sklapanje Aneksa ili Sporazuma o konverziji ima svoje izvorište u zakonu i bankarske su institucije bile dužne postupiti po ZID ZPK/15, za razliku od potrošača koji su imali pravo izbora, mogućnost potrošača da prihvati izračun konverzije kredita. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju ZID ZPK/15, kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19.c točka 6. ZID ZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom.

19. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom II izreke glede obređenog parničnog troška tuženika a koji je priznat sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23).

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis