Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5317/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada u SR Njemačkoj, [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Vargi, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Offcut d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Horvatova 82, OIB: 55525619967, zastupanog po punomoćnici Eli El Housseini, odvjetnici iz BLKU Odvjetničkog društva d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-536/2021-29 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-536/2021-29 od 21. lipnja 2024. pod toč. I., II., III. izreke te pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 2.245,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. lipnja 2024. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-536/2021-29 od 21. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog 10. studenog 2006. između tužitelja BL kao korisnika kredita i VB Leasing d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, potvrđenog istoga dana po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa, pod poslovnim brojem: Ov-21.704/06: u dijelu u kojem u A. „u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Volksbank d.d.“; u čl. 5 toč. 5.2 koji glasi: „Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč. 9 ovih ugovornih uvjeta.“; u čl. 8. toč. 8. 1 . koji glasi: „U slučaju da tečaj od datuma izdavanja računa do datuma dospijeća varira za više od 5%, Davatelju kredita pristoji pravo obračunati tečajne razlike korisniku kredita“; u čl. u kunskoj protuvrijednosti...CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke... uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama“; u čl. 9. toč. 9.1. koji glasi: „Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit …“ te u čl. 14. toč. 14.3 slučaju iz Ugovora ili u vezi s Ugovorom Davatelj kredita, Korisnik kredita i jamci ovime uglavljuju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu…“. Nadalje, prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, na ime povrata preplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.013,66 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose u visini i s tijekom kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke, te na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.825,02 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose u visini i s tijekom kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke. Pod. toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.245,18 eura zajedno sa zateznom kamatom od 21. lipnja 2024. do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva za dosudu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 2.392,75 eura. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva (pravilno tužbe) povećanjem istog na način kako je to učinio tužitelj podneskom od 2. listopada 2023.

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu i rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te ukinuti rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

3. Na žalbu nije dat odgovor.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koje ukazuje u žalbi tuženik.

6. Presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Presuda nije u suprotnosti s razlozima presude, dani su razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima u postupku. Prvostupanjski sud je činjenice utvrdio na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno navodima tuženika, pobijano rješenje o dopuštenoj preinaci tužbe pravilno je doneseno temeljem čl. 190. st. 1. i 3. ZPP budući da i po ocjeni ovog žalbenog suda tužitelj bez svoje krivnje, a prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem, jer za to ne posjeduje stručna znanja, do zaključenja prethodnog postupka nije mogao odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako odlučeno na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP kao u izreci rješenja pod toč. I.

8. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tuženik u žalbi (čl. 355. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu od 7. studenog 2006. u dijelu kojom je ugovorena valutna klauzula, promjenjiva kamatna stopa i ugovorena nadležnost suda u Zagrebu te zahtjev za više plaćenog iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj s prednikom tuženikom sklopio 7. studenog 2006. ugovor o kreditu, kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 28.621,85 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju za devize Volsbank d.d., uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.

11. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi čl. 81. st. 2. ZZP se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 je ništetnost odredbe.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj potrošač prema odredbi članka 3. stavak 1. ZZP/03, jer je kao fizička osoba sklopio ugovor sa prednikom tuženika i to radi kupnje vozila koje mu je bilo potrebno u privatne svrhe. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz tužitelja prema kojem o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za koje se traži utvrđenje ništetnosti stranke nisu pregovarale, da nije imao utjecaj na sadržaj tih odredbi i da je jedino imao mogućnost samo potpisati ono što mu je ponuđeno i napisano u ugovoru, da mu nitko od strane auto kuće gdje je riješeno sve vezano za sklapanje ugovora i gdje mu je bio uručen ugovor, nije spomenuo eventualnu mogućnost promjene tečaja CHF ili promjene kamatne stope, pa tako niti od strane prednika tuženika kod kojeg nije ni išao radi sklapanja ugovora.

13. Kraj pravilno utvrđene činjenice da je predmetni ugovor bio unaprijed formuliran od strane tuženika, da tuženik na kojemu je teret dokazivanja nije dokazao da se o ugovornim odredbama o vezivanju plaćanja mjesečnih iznosa uz tečaj CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi pregovaralo, da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na sadržaj ugovora, jer ga je sastavio tuženik kao trgovac po unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su navedene ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i da su nepoštene prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, pa stoga i ništetne prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03.

14. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da mu je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da je odredba 5.2 sadrži određenje da su kamatna stopa odnosno visina mjesečnih odbroka promjenjivi pod uvjetima navedenim u odredbi 9.1 ugovora kojom je ugovoreno da „visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene i uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta financiranja“, pa da je kamatna stopa bila odrediva, ističe se da navedena odredba ne sadrži nikakvo obrazloženje što se podrazumijeva pod promjenama uvjeta financiranja niti tužitelju kao prosječnom potrošaču to nije bilo objašnjeno da bi mogao sagledati rizik sklapanja ugovora sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. Kad je riječ o transparentnosti ugovorne odredbe kojom se određuje promjena kamatne stope, odlučne informacije predstavljaju, s jedne strane, činjenica jesu li osnovne informacije o izračunu te stope lako dostupne potrošaču koji namjerava sklopiti takav ugovor i, s druge strane, pružanje informacija o kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava. Ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisao tužitelj u svom iskazu, proizlazi da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

16. Neodlučne su tvrdnje žalitelja da je tužitelj pristao na sadržaj ugovora i prihvatio ga potpisom, jer prema iskazu tužitelja ugovor koji je sklopio kako bi mogao ostvariti kupnju vozila, mogao je sklopiti po principu „uzmi ili ostavi“, dakle, imajući mogućnost jedino potpisati ono što mu je ponuđeno i na sadržaj ugovora koji je bio unaprijed pripremljen nije mogao utjecati. Činjenica da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije mogao sagledati opseg svoje obveze jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope i valute CHF, pri čemu na sadržaj ugovora koji je bio unaprijed pripremljen i nije mogao utjecati, uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Suprotni žalbeni navodi tuženika ovakav zaključak ne dovode u sumnju.

17. Pri tom treba reći u odnosu na žalbene navode tuženika da je točno da je dopušteno sklapati ugovore uz koje se plaćanje veže uz tečaj valute prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), međutim, predmetna ugovorna odredba je ništetna prema odredbama ZZP/03, jer se o njoj nije pregovaralo, tuženik tužitelja nije upoznao sa parametrima koji utječu na promjenu tečaja CHF.

18. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare potraživanja pozivajući se pritom na izraženo pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 30. siječnja 2020., da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je predmetnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi na kojima se temelji potraživanje tužitelja, zastara počinje teći od pravomoćnosti te presude, pa nije protekao rok propisan člankom 225. ZOO.

19. Osnovano je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, a sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO te čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

20. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, pravilno je tužitelju dosuđen iznos od 1.013,66 eura koji se odnosi na isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te po osnovi ništetnosti valutne klauzule iznos od 3.825,02 eura.

21. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik nepošten stjecatelj te ga obvezao na plaćanje zateznih kamata na pojedine iznose od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Tuženik je nesavjesni stjecatelj koji je kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

22. U odnosu na pobijani dio presude koji se odnosi na ništetnost odredbe ugovora o mjesnoj nadležnosti, treba reći da tuženik žalbenim navodima ničim konkretno ne osporava pravilnost i zakonitost odluke u tom dijelu, a i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, s obzirom da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj nije mogao utjecati na njen sadržaj, da je takvom odredbom kojom je ugovorena nadležnost suda u sjedištu tuženika isti ostvario pogodnost i bitno manje troškove, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost te odredbe (čl. 81. i 87. ZZP/03).

23. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici, sud je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP odredio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u cijelosti. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga, kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju, uzet iznos koji je priznao prvostupanjski sud.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166 st. 1. i čl. 154. st. 1 ZPP), pa je tako odlučeno kao pod toč. II. izreke rješenja.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević