Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4203/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoran Skelin, odvjetnik u Trogiru; protiv tuženika: 1. AD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu; 2.ŠD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Darko Vranica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi raskida ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj: P-2307/2024-16 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tuženika 1/AD i 2/ŠD kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj: P-2307/2024-16 od 31. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 2307/2024-16 od 31. listopada 2025. odlučeno je:
„1. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o darovanju nekretnine „[adresa], 2. Veljače 2017.g.“ ovjeren od strane Javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod brojem OV-781/17 zaključen između tuženika pod 1/ RD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao darovatelja te tuženika pod 2/ ŠD sin AD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao daroprimca u odnosu na prizemlje i dvor obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3998 k. o. [katastarska općina].
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe Trogiru uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika pod 2/ temeljem Ugovora o darovanju nekretnine „[adresa], 2. Veljače 2017.g.“ ovjeren od strane Javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod brojem OV-781/17 zaključen između tuženika pod 1/ AD kao darovatelja te tuženika pod 2/ ŠD sin AD kao daroprimca na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3998 k. o. [katastarska općina], na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na ime RD pok. U (OIB: [osobni identifikacijski broj]) za 1⁄4 dijela uz istodobnu uknjižbu brisanja istog prava sa imena tuženika ŠD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) za 1⁄4 dijela cjeline.
3. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.443,28 Eura uvećan za zatezne kamate na iznos parničnog troška od presuđenja do isplate.“
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženici 1/AD i 2/ŠD su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. U predmetnom postupku tužitelj svoj zahtjev, da bi Ugovor o darovanju nekretnine od 2. veljače 2017. bio ništetan, temelji na tvrdnji da isti nije sklopljen u formi sudskog zapisnika i javno bilježničkog akta, a da nije došlo do prave predaje nekretnine.
6. Predmet darovanja, prema članku 2. Ugovora, je realni materijalno odijeljeni dio nekretnine u naravi prizemlje i prvi kat te 1⁄2 dvora čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te je u članku 4 Ugovora navedeno da je darovatelj isključivi vlasnik i posjednik darovane nekretnine, a u članku 5. da je uveo obdarenika u materijalni i zakoniti posjed predmeta darovanja u trenutku potpisa ugovora. Na ugovoru je ovjerena istinitost potpisa darovatelja i obdarenika te se navodi da je obdarenik uveden u posjed nekretnine u trenutku potpisa ugovora.
7. Radi utvrđenja sporne činjenice, je li 1/tuženik kao darovatelj bio u posjedu spornog dijela nekretnine, da bi isti mogao predati u posjed 2/tuženiku kao obdareniku, sud je proveo sve predložene dokaze, te je na temelju iskaza saslušanih svjedoka, kao i samog tužitelja, utvrdio da je tužitelj bio posjednik prizemlja i garsonijere (bivše garaže) koja je sastavni dio prizemlja obiteljske kuće, kontinuirano od 1987. godine do danas, pa i u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju koji je predmet spora, a kojim je 1/tuženik isto darovao 2/tuženiku, a koji ugovor nije zaključen u formi javnobilježničkog akta.
8. Navedeni je zaključak utemeljen na iskazu svjedoka GD koji je bio podstanar kod tužitelja, te je iskazao da je on bio podstanar stana u prizemlju, koji je imao dvije sobe, do kojeg stana je bila garsonijera u koju je dolazio UD, a da je isti u tom stanu u prizemlju kao podstanar bio 12 ili 13 godina počev od 2006. ili 2007.g i u kojem stanu u prizemlju mu je rođen i mlađi sin 2008.g, te da mu je UD tada kazao da ih je "čača" podijelio na riječ, da je UD dao prizemlje, prvi kat ŠD, drugi kat otac uzeo sebi, a potkrovlje A te da ima još jedan brat koji je dobio u [adresa] ili [adresa] nekretninu, te da nije vidio da bi tuženi ad 1 ili tuženi ad 2 živjeli u prizemlju, svjedoka HD koji je iskazao da je njegova obitelj bila povezana s obitelji ŠD te da mu je zato poznato da su se Š i AD dogovorili da prizemlje bude UD, prvi kat ŠD, drugi kat R i AD, A potkrovlje te da mu je poznato da kada se UD razveo i Š još bila živa da je brat ŠD tjerao Miljenkovu ženu i djecu iz tog prizemlja iako se znalo da je Miljenkovo prizemlje godina i godina a Vinkov prvi kat, i da ŠD nije želio da Miljenkova žena i djeca žive u tom stanu, s time da je u svom iskazu govorio da nikada nije viđao ŠD ili AD da koriste prizemlje, da je u sklopu prizemlja bila garažu koju je koristio UD, koju je unatrag 7,8, ili 10 godina UD preuredio iz "ostave" u garsonijeru.
9. Iz iskaza svjedoka PD koji je susjed parničnih stranaka je utvrđeno da je upravo UD, koji se prvi oženio, sredio stan u prizemlju dok je ŠD spavao na prvom katu, na drugom katu bili AD i Š te A pripalo visoko potkrovlje, a što mu je sve poznato još od 1987.g kada je doselio tamo ali da zna da je u tom prizemlju UD spavao i prije braka i da u tom prizemlju su nastavili živjeti Miljenkova žena i djeca nakon što je on sagradio kuću i otišao živjeti u [adresa]. Također je iz njegovog iskaza utvrđeno da je garaža bila u sklopu prizemlja te da je u toj garaži supruga UD držala kolica, A da je držao biciklu, motor ali da je on viđao ženu UD da ostavlja stvari u garaži. Također je iz njegovog iskaz utvrđeno da zna da je VD kao podstanar živio u prizemlju u dijelu stana u kojem je živio UD s obitelji jedno 15 godina te zna da je ostao još jedan apartman koji apartman je koristio UD a koji je bio nekadašnja garaža i koju garažu je UD pretvorio u apartman prije nego što je došao GD i u koje vrijeme, kada je UD uređivao garažu u apartman, da Š nije bila živa, kao što mu je i poznato da nakon što je GD otišao iz tog stana on pomagao UD uređenje istog na način što mu je pomagao stavljati knauf i da je vodovodna instalacija bila razvedena.
10. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da su u spornom prizemlju da su svi zajedno živjeli dok nisu napravili drugi kat a kada se on oženio samo je on živio u prizemlju i od te 1987.g da je u posjedu stana u prizemlju i okućnice koju je obrađivao on i njegovi podstanari te da njegov brat ŠD nije koristio nikada njegov stan i okućnicu već da je koristio samo istočni dio okućnice te da od 1987.g kada mu je otac dao prizemlje da je tada i prepustio mu garažu koja se nalazi u prizemlju koju su do smrti majke svi koristili a nakon dogovora o podjeli samo on, jer garaža nije posebna cjelina, predstavlja garsonijeru koju je napravio nakon što je ušao u posjed stana u prizemlju. Tom korištenju da su se pobunili otac i brat nakon što se nije ispoštovao dogovor oko hipoteke na ovoj kući kako bi mogao on dignuti kredit za kupnju kuće u [adresa] i kada je došao u sukob s ocem i bratom te je nakon toga došlo i do ovog darovanja između AD tuženika ad 1, njegovog oca, i njegovog brata.
11. Nadalje, iz iskaza samog 2/tuženika je utvrđeno da su do 1989. -1990.g, svi oni živjeli u prizemlju, od te 1989. -1990.g nakon koje je tu nastavio živjeti UD, ni on ni otac AD nisu više živjeli tu ali da je UD nakon razvoda otišao na [adresa], vratio se 2017.g i da je jedno vrijeme iznajmljivao stan, osim garaže a od 2017.g kada mu je otac darovao pola ove nekretnine da ga je uveo u posjed stana na prvom katu, prizemlja i okućnice a na upit suda da li je otac imao ključeve prizemlja kazao "ne", jer je u stanu bio podstanar VD i na temelju ugovora smo otac i ja ušli u taj stan u kojem je bio VD, pročitali mu Ugovor o darovanju i da se VD javio tužitelju koji je onda došao, te da je nakon toga otišao u policiju i odjavio VD i ženu mu sa adrese ovog prizemlja. Na upit suda da li je nakon toga ušao u posjed stana i garaže kazao "nisam u posjedu toga stana jer tužitelj ima ključeve, kako mi je otac mogao dati nešto što nije legalno", te da je nakon što je VD iselio nije mogao ući u taj stan u prizemlju jer ga je koristio UD kao što je koristio i garažu koju je isti pretvorio u apartman i u posjedu iste tako da 2017.g kada mu je otac darovao ovu nekretninu kazao za garažu koja je tada već bila zatvorena "to je tvoje".
12. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda da je, u vrijeme sklapanja spornog ugovora o darovanju, upravo tužitelj bio posjednik prizemlja i garsonijere ( bivše garaže) koja je sastavi dio prizemlja obiteljske kuće, a ne 1/tuženik, kao darovatelj, jer i sam 2/tuženik u svom iskazu navodi da niti nakon što je podstanar VD iselio, nije ušao u posjed spornog prizemlja jer ključeve ima tužitelj, a ne 1/tuženik kao darovatelj.
13. Pravilno je zato primijenjeno materijalno pravo čl. 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje. ZOO), kada je Ugovor iz 2017.g utvrđen djelomično ništavnim te je shodno tome predmetni darovni ugovor djelomično ništetan po odredbi članka 322. stavak 1. ZOO jer je protivan navedenom prisilnom propisu.
14. Tuženici navedenu presudu pobijaju na način da osporavaju činjenično utvrđenje suda, da je tužitelj bio u posjedu spornog prizemlja, odnosno ocjenu dokaza koja je provedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a o istom je sud dao i valjane razloge.
15. Radi toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je utvrđeno da je sporni ugovor ništetan u pobijanom dijelu, jer nije sklopljen u propisanoj formi za tu vrstu pravnog posla.
16. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
