Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-743/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NNV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Općine Dugi Rat, OIB 70748151333, kao sljednika Fonda za financiranje stambeno-komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1098/2024-17 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1098/2024-17 od 13. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.828,14 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 1993. do isplate kao i da mu se naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom na temelju odricanja odbijen je tužbeni zahtjev da je dužan tuženik izvršiti popravak i uređenje u tužiteljevu stanu u [adresa] prema vještvu ing.NN iz [adresa] "[adresa], **.**.1993." o svom trošku, na način da isti bude podoban za stanovanje i po svim normativima i standardima građevinske struke, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu je tuženik dužan isplatiti iznos od 1.828,14 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 1993. do isplate kao i da mu se naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 812,50 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sanacije nekvalitetno izvedenih radova i oštećenjima koja nisu sanirana u visini 1.828,14 €.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a isto tako, ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

6. Isto tako, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da žalitelj u žalbi navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

-da je tužitelj podnio tužbu protiv 1. tuženika protiv tuženika "Dalmacija" Dugi Rat, 2. tuženika Građevinsko poduzeće "Izvođač" i 3. tuženika Fonda za financiranje stambeno-komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat, radi činjenja (izvršenja popravaka u stanu) s eventualno kumuliranim zahtjevom na isplatu tadašnjih 16.773.587 HRD jer da mu je 1. tuženik dodijelio stan koji je imao oštećenja, a popravak kojih oštećenja je 2. tuženik obavio nestručno i nepravilno što da je utvrđeno u postupku osiguranja dokaza te da je 3. tuženik ovlaštenik stana koje pravo je 1. tuženik prenio na njega;

- da je u odnosu 1. tuženika „Dalmacija" Dugi Rat obustavljen postupak zbog prestanka postojanja tog tuženika, dok se u odnosu na GP "Izvođač" postupak nastavio voditi pred Trgovačkim sudom u Splitu;

- da je u parnici koja se vodila pod posl. br. P-917/06 (ranije oznake P-252/94, P- 437/91) tužitelj tražio iseljenje UN i drugih (obitelji RN) koji su nastavili posjedovati predmetni stan nakon što je iz njega iselio stanar GN, a u tom spisu priložene su Odluka "Dalmacija" Dugi Rat od 30.12.1989. kojom je tužitelju dodijeljen na korištenje predmetni stan koji je do tad koristio GN, kao i rješenje Općine Omiš od 24.8.1992. u obrazloženju kojeg se navodi da je obitelj RN prisilno iseljena 28.5.1991., a u stan je uselio tužitelj dok se u daljnjem tijeku tog parničnog postupka raspravljalo i odlučivalo o zahtjevu za isplatu naknade za korištenje stana te o protutužbenom zahtjevu za iseljenje tužitelja koji je pravomoćno odbijen;

- da iz izvanparničnog postupka osiguranja dokaza br. R1-58/93 proizlazi da je tužitelj tvrdio da mu je nakon dodjele stana "N" [adresa] putem GP "Izvođač" obavila rekonstrukciju stana, ali je i nakon tog preuređenja stan imao manjkavosti i nepravilnosti pa je tražio ponovno uređenje od svog poslodavca i Fonda za financiranje stambene i komunalne djelatnosti pri Skupštini općine Omiš te da je nakon obavljenog očevida, vještačenjem utvrđeno da je vrijednost radova potrebnih za sanaciju nekvalitetno izvedenih radova 3.545.933 HRD kao i da je vrijednost neophodnih radova na oštećenjima koja nisu sanirana, a postojala su i prije izvedenih radova iznosi 13.227.654 HRD;

- da je stambeni fond poduzeća "Dalmacija" Dugi Rat 2. srpnja 1992. (prema odluci tog poduzeća - list 18 spisa) predan na gospodarenje Fondu za financiranje stambene i komunalne djelatnosti pri Skupštini općine Omiš te iz navedene odluke izričito proizlazi da se stanovi predaju na gospodarenje Fondu za financiranje stambene i komunalne djelatnosti pri SO Omiš;

- da je pravni prednik tuženika prema priloženoj Odluci Općinskog vijeća Općine [adresa] od 7.5.1993., osnovan tom Odlukom, a sredstva je po čl.6.Odluke trebao steći odvajanjem od Fonda za financiranje stambene i komunalne djelatnosti bivše općine Omiš pri čemu je Općina Dugi Rat osnovana zakonskom izmjenom dana 30.12.1992., a do tad je [adresa] bio u sastavu Općine Omiš;

- da iz spisu priloženog dopisa "Dalmacija" Dugi Rat od 5.3.1992., zapisnika sa sjednice radničkog savjeta tog poduzeća i dopisa referenta za održavanje od 26.2.1992. proizlazi da je to poduzeće ranije u 1991. godini izradilo troškovnik od 300.000 dinara za adaptaciju stana dodijeljenog tužitelju, ali je tužitelj imao posebne zahtjeve (koje su odobravali) te su nakon utrošenih 292.720 dinara prekinuli obavljanje daljnjih radova;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tada bio običaj da tvornica u kojoj je bio zaposlen pomogne da se stan sanira tako da se u njemu može živjeti, a ne sjeća se da bi itko iz Općine Dugi rat i Fonda za stambene i komunalne djelatnosti te općine sa njim komunicirao i obvezivao se snositi troškove sanacije oštećenja u predmetnom stanu;

- da iz iskaza UNV, supruge tužitelja proizlazi da je tužiteljev poslodavac znao svojim radnicima koji su živjeli u derutnim stanovima koji su u davno izgrađenim zgradama pomoći urediti te stanove kako bi bili prikladni za stanovanje pa je zato Radnički savjet dao nalog da se stan uredi i angažirao GP Izvođač koje nije u cijelosti obavilo potreban posao, a na radničkom savjetu kazano je da su sva predviđena sredstva potrošena te niti ona ni suprug nisu komunicirali ni sa kime iz Fonda za financiranje stambene i komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat, a nisu komunicirali sa Fondom vezano uz sanaciju oštećenja, a kad je suprugov poslodavac prestao raditi tad su stanovi pripali općinama i to dio njih Omišu, a dio [adresa] te oni rate otkupa predmetnog stana plaćaju Gradu Omišu.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelj uselio u predmetni stan tijekom kolovoza 1991. godine (u svakom slučaju je to bilo nakon iseljenja ranijeg posjednika 28.5.1991.), a davatelj stana u smislu čl.11. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ 51/85, 42/86, 22/92, 70/93, dalje: ZSO). je bio "[adresa]. Isto tako, prvostupanjski sud je utvrdio da stanovi u stambenom fondu "Dalmacija" [adresa] su, u skladu s čl.47.st.2.Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ br. 19/91), dana 2.7.1992. preneseni su stambenom fondu bivše Općine Omiš, a potom nakon 7.5.1993. novoosnovanom pravnom predniku tuženika Fondu za financiranje stambeno-komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da iz odredbi ZSO-a ne proizlazi obveza davatelja stana da preuređuje stan dodijeljen na korištenje, ali tadašnji tužiteljev poslodavac je ipak odobrio sredstva za uređenje stana i ta je bilo odobreno za uređenje 300.000 dinara što je predstavljalo iznos od 23.076,92 DEM, a što je bio popriličan iznos ulaganja. Prema tome, time što je tužiteljev poslodavac učinio nešto što nije po zakonu trebao (ili zbog toga što je, kako kaže tužitelj, bio običaj da poslodavac pomogne radniku) ne znači da je za njega nastala obveza da naknadno još jednom to učini pa tužiteljev poslodavac "Dalmacija" Dugi Rat nije bio pasivno legitimiran ni za činjenje (izvođenje radova) ni za naknađivanje štete ili bilo kakvu isplatu tužitelju pa slijedom toga obveze činjenja i/ili isplate nisu mogle kasnijim prijenosom stambenog fonda prijeći ni na Fond za financiranje stambeno-komunalne djelatnosti Općine Dugi Rat, odnosno sad na tuženika koji je pravni slijednik fonda temeljem Uredbe o prestanku rada Fonda u stambenom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 64/97). Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da tim više s obzirom na to da je pravni prednik tuženika imovinu stjecao odvajanjem od imovine ranijeg fonda bivše Općine Omiš, a tužitelj rate otkupa stana plaća Gradu Omišu, može se zaključiti da je predmetni stan očito ostao u stambenom fondu Grada Omiša od kojega ga je tužitelj otkupio u skladu s čl.5.st.1.Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, slijedom čega tuženik u svakom slučaju ne bi bio pasivno legitimiran tako da prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci pod točkom I.

9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tužitelj.

10. U odnosu na žalbene navode da iz vještva i iz iskaza tužitelja i svjedokinje UNV proizlaze činjenice da se u stanu nije moglo stanovati, pa je tužitelj sam doveo stan u stanje da se može koristiti nakon čega je uselio u stan, valja reći da iz spisu priloženog dopisa "Dalmacija" [adresa] od 5.3.1992., zapisnika sa sjednice radničkog savjeta tog poduzeća i dopisa referenta za održavanje od 26.2.1992. proizlazi da je to poduzeće ranije u 1991. godini izradilo troškovnik od 300.000 dinara za adaptaciju stana dodijeljenog tužitelju, ali je tužitelj imao posebne zahtjeve (koje su odobravali) te su nakon utrošenih 292.720 dinara prekinuli obavljanje daljnjih radova, slijedom čega proizlazi da je poslodavac tužitelja iako nije imao obvezu pomoći oko uređenja stana za stanovanje i korištenje, angažirao izvođača radova koji je izvodio radove te su nakon utrošenih 292.720 dinara prekinuli obavljanje daljnjih radova, a što tužitelj nije niti osporavao tijekom postupka niti u podnesenoj žalbi.

11. Isto tako, iz iskaza tužitelja i svjedokinje proizlazi da nitko iz Općine Dugi Rat kao i Fonda za stambene i komunalne djelatnosti te općine nije s njima komunicirao niti se obvezivao snositi troškove sanacije oštećenja u predmetnom stanu već je bio običaj da tvornica u kojoj je bio zaposlen pomogne da se stan sanira tako da se u njemu može živjeti.

12. Nadalje, odredbom čl. 3. ZSO propisano je bilo da građanin koji na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje, ili koje druge valjane pravne osnove, stekne pravo na korištenje stana u društvenom vlasništvu ima pravo i dužnost taj stan trajno i nesmetano koristiti i održavati, u skladu s ovim zakonom, propisima donesenim na osnovi zakona i samoupravnim općim aktom odnosno općim aktom davaoca stana (stanarsko pravo) te sudjelovati u upravljanju stambenom zgradom suglasno odredbama ovoga zakona. Također, odredbom čl. 75. st. 1. ZSO bilo je propisano da je stanar dužan pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od kvara i oštećenja te je dužan koristiti stan, zajedničke dijelove i uređaje u zgradi i zemljište, koje služi za upotrebu zgrade, u skladu s njihovom namjenom (st. 2), dok je st. 3. propisano da je dužan održavati stan prema normativima utvrđenim na osnovi člana 52. ovoga zakona, a prema st. 5. istog članka stanar odgovara po općim propisima o naknadi štete za štetu koju on ili korisnici stana prouzrokuju u stanu i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

13. Prema tome, iz citiranih odredbi zakona ne proizlazi obveza prednika tuženika, a niti tuženika da uređuje stan dodijeljen na korištenje iako je tadašnji tužiteljev poslodavac ipak odobrio sredstva za uređenje stana, to ne znači da je dužan platiti i troškove daljnjih građevinskih radova, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

14. Osim toga, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pravni prednik tuženika imovinu je stjecao odvajanjem od imovine ranijeg fonda bivše Općine Omiš, a tužitelj rate otkupa stana plaća Gradu Omišu, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da je predmetni stan očito ostao u stambenom fondu Grada Omiša od kojega ga je tužitelj otkupio u skladu s čl.5.st.1.Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, dok tužitelj nije tvrdio niti dokazivao drugačije, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan.

15. Daljnji žalbeni navodi tužitelja svode se na preocjenjivanje izvedenih dokaza na što nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

16. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.828,14 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 1993. do isplate te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

17. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, dok tužitelju nije dosuđen parnični trošak jer nije uspio u parnici.

18. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić