Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3274/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dubravka Glavan, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50 i umješača na strani tuženika B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, oboje zastupani po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-513/2023-15 od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-513/2023-15 od 11. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se ovrha određena rješenjem javnog bilježnika Tatjane Kovačev, pod brojem Ovrv-8477/2013 od 30. srpnja 2013. proglasi nedopuštenom i da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do ispunjenja (toč. I. i II. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 750,00 EUR (toč. III. izreke) i parnični trošak umješaču u iznosu od 500,00 EUR (toč. IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je rješenjem ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tatjane Kovačev, poslovni broj Ovrv-8477/2013 od 30. srpnja 2013., koje je postalo pravomoćno12. rujna 2013., određena ovrha općenito na imovni ovršenice (ovdje tužiteljice) radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja (ovdje tuženika);

- da je ovršenica (tužiteljica) u tom ovršnom postupku podnijela žalbu nakon proteka roka navodeći da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost i da je bez učinka, te da ovrhovoditelj na temelju iste nije ovlašten tražiti ovrhu, jer je korisnica kredita ZŠ preminula nakon donošenja rješenja o ovrsi;

- da je ovršenica (ovdje tužiteljica) zaključkom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-1386/2023-3 od 15. svibnja 2023. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 94/14, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ);

-da potraživanje ovrhovoditelja (ovdje tuženika) proizlazi iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 27951433195 zaključenog 12. rujna 2007. sa korisnicom kredita ZŠ i da je tužiteljica bila solidarni dužnik po predmetnom kreditu;

- da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan 11. travnja 2013. zbog neplaćanja i da je ukupan dug u iznosu od 65,560,49 kn toga dana dospio na naplatu;

- da je Ugovorom o kupoprodaji plasmana broj 02-96/2015 Privredna banka d.d., prenijela svoje potraživanje iz predmetnog Ugovora o kreditu na tvrtku B2 Kapital d.o.o. (ovdje umješača);

- da je korisnica kredita preminula **.**.2015.

8. Polazeći od utvrđenja da je Ugovor o nenamjenskom kreditu od 12. rujna 2007., otkazan prije smrti korisnice kredita ZŠ i da tužiteljica kao solidarni dužnik po predmetnom kreditu sukladno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje: ZOO), odgovara tuženiku kao vjerovniku za cijeli dug i da je tuženi ovlašten zahtijevati od tužiteljice ispunjenje svoje tražbine u cijelosti prvostupanjski sud je ocijenio da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 7. OZ za proglašenje ovrhe nedopuštenom, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik kao vjerovnik ovlašten zahtijevati od tužiteljice kao solidarnog dužnika po predmetnom Ugovoru o nenamjenskom kreditu ispunjenje svoje tražbine u cijelosti sukladno odredbi čl. 43. st. 2. ZOO, jer svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug proizišao i da vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen.

11. Stoga smrt korisnice kredita ZŠ, koja je preminula nakon donošenja rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-8477/2013 od 30. srpnja 2013., nije razlog zbog kojega bi ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost, niti je razlog za obustavu ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 72. OZ, kako to pogrešno smatra žaliteljica.

12. Vezano za žalbene navode tužiteljice da je potraživanje ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) zastarjelo, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da tužiteljica nije ovlaštena isticati žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, jer ga nije isticala u žalbi nakon proteka roka, i nije zbog toga žalbenog razloga niti bila upućena u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Budući da tužiteljica nije u postupku dokaza ispunjenje zakonskih pretpostavki iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 7. OZ za proglašenje ovrhe nedopuštenom, to je njezin tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan.

14. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tužiteljica žalbom određeno niti ne prigovara.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš