Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-100/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tuženika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Bori Rajiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupan po punomoćniku Nenadu Čoviću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj Pn-30/2025 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj Pn-30/2025 od 10. listopada 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi; "Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljima iznos 30.000,00 EUR, od čega tužitelju pod 1 iznos od 15.000, -EUR-a, i tužitelju pod 2 iznos od 15.000,00 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od 4. srpnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."

Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2025. do isplate.

2. Presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu, usvojiti navode žalbe te presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, te naknaditi tužiteljima troškove postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, djeda.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da osnovano navodi tuženik kako između pokojnog ND (djeda tužitelja) i tužitelja, nije postojala trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) ; da je uvidom u pretragu osoba iz MUP evidencije-Ministarstvo pravosuđa, utvrđeno je da je pokojni ND imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od 13. travnja 1960. do 21. ožujka 1968. god., te na adresi u [adresa] od 1. ožujka 1968. do smrti 11. srpnja 2023. godine; da je ED, imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], od 16. rujna 1993. do 18. travnja 2012., potom na adresi [adresa] od 18. travnja 2012. do 15. prosinca 2020. te na adresi [adresa] od 15. prosinca 2020. do danas, a da je drugo tužitelj VD imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], na adresi [adresa], od 27. ožujka 1996. do 17. travnja 2012., te na adresi u [adresa] od 17. travnja 2012. do danas; da je majka tužitelja imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od 03.07.1986. do 24.09.1993., potom boravište na adresi u [adresa] od 05.04.1991. do 05.04.1992. god., potom prebivalište na adresi u [adresa] od 25.09.1993. do 17.04.2012., potom na adresi u [adresa] od 17.04.2012. do 20.11.2024., te potom na adresi u [adresa] od 20.11.2024. do danas, dok je otac tužitelja pok. LD imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od 08.06.1980. do 03.09.1993., potom boravište na adresi u [adresa] od 22.11.1991. do 22.11.1992., te potom prebivalište na adresi u [adresa] od 16.09.1993. do smrti 09.07.2005. godine.

6. Temeljem gore iznesenog, prvostupanjski sud zaključuje kako pokojni ND i tužitelji nisu nikada imali prijavljeno prebivalište, a niti boravište na istoj adresi, bilo u [adresa] ili u [adresa], te odbija tužbeni zahtjev utvrdivši da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud nije utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer se ne radi o trajnoj zajednici života koja bi podrazumijevala ekonomski odnos i egzistencijalnu povezanost.

7. Sa zaključkom suda prvog stupnja nije suglasan žalbeni sud.

8. Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO, propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uzćže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji), a st. 2. istog članka je propisano da se takva naknada može dosuti i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih postojala trajnija zajednica života.

9. S obzirom na navedenu odredbu tužiteljima, kao unucima, pripalo bi pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe (djeda) samo u slučaju postojanja trajne zajednice života, a takva zajednica predstavlja zajednički život kroz određeno vrijeme u kojem je bilo moguće ostvariti trajniju i emocionalnu i ekonomsku i egzistencijalnu povezanost.

10. Međutim, trajna zajednica ne ukazuje na potrebu zajedničkog življenja i potrebno je tumačiti u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, bez pukog gramatičkog tumačenja zakonske odredbe kao odnosa između djeda i unuka. Dakle, trajnija zajednica života kao pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe je autonomni pojam koji se ocjenjuje prema okolnostima slučaja i ono postoji u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti, koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih osoba – srodnika u svakodnevnom životu neovisno o zajednici stanovanja.

11. To znači da se trajnija zajednica života gleda u svjetlu pravnog standarda (koji mora postojati pod značenjem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade) te je s tim u vezi bilo potrebno utvrditi je li između tužitelja s jedne strane i pokojnog djeda s druge strane bila ostvarena, čvrsta emocionalna povezanost i bliskost, međusobna upućenost jednih na druge te osjećaj pripadnosti i potrebe da se viđaju i prate u svakodnevnici, uzajamno pomažu i vode brige u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć. Na naveden okolnosti, prvostupanjski sud nije provodio dokaze koje su tužitelji predložili još u tužbi.

12. S tim u vezi, za sada se ne može ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da u vrijeme smrti djeda tužitelja, među tužiteljima i pokojnim ND nije postojala trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO.

13. Kako prvostupanjski sud na tu okolnost nije proveo niti jedan dokaz koji su predložili tužitelji u tužbi, a proveo je dokaze, koje tužitelji nisu predložili, već ih je predložio tuženik u svom odgovoru na tužbu, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a kako to osnovano navodi žalitelj u svojoj žalbi.

14. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 370 ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica o postojanju trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, provesti dokaze koje su tužitelji predložili još u tužbi, te nakon ocjene tih dokaza donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis