Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1376/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Mariani Pilat Rudan i dr., odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika RE (pok. VE), nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Mileni Matošević Brajković, odvjetnici u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika PE protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 657/2023-48 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-657/2023-48 od 27. siječnja 2025. pa se predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-657/2023-48 od 27. siječnja 2025. suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine i to suvlasničkog dijela tuženika 2/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

II. Tužitelj se ovlašćuje na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika, ukupno 2/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]."

2. Protiv navedene pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je dosjelošću stekao vlasništvo dijela predmetne čestice, te za trpljenjem upisa tog njegovog suvlasništva u zemljišne knjige. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- predmet ovog postupka jest k. č. br. [katastarska čestica] oranica bez naznake površine upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje su na B listu vlastovnici uknjiženi kao suvlasnici RE sin VE u 2/10 dijela, DE sin VE u 3/10 + 2/10 dijela, VE sin VE u 1/10 dijela i SES u 2/10 dijela (list 5 spisa);

-u katastarskoj evidenciji je k. č. br. [katastarska čestica] oranica "vrta poli [adresa] površine 698 m2 upisana u posjedovni list 95 k. o. [katastarska općina] i to kao posjed FE iz

S 6 (list 105 spisa);

- k. č. br. [katastarska čestica] je u naravi zapuštena livada, dijelom obrasla u niže raslinje, sa sjeverne, južne i istočne strane omeđena suhozidom, dok joj sa zapadne strane fizička međa nije vidljiva jer s te strane graniči s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s kojom čini blok (jedinstvenu uporabnu cjelinu), koji je sa svih strana omeđen suhozidom;

-tuženik KE sin VE uknjižen je kao suvlasnik u predmetnom ulošku temeljem Rješenja o uručenju ostavine [obrt] od 28. ožujka 1953. broj: O-41/53;

-iz rješenja o nasljeđivanju pokojnog BE sina R, oca tuženika, proizlazi kako je isti preminuo 1936. i u tom je času od zakonskih nasljednika imao udovicu ĐE, sinove V, DE, i PE (tuženika) te kćerku ME (list 33 spisa);

-još 1953. godine tuženik RE nije više živio u selu [adresa] niti je prebivao ili boravio u bivšoj SFRJ već je bio nepoznatog boravišta, navodno, u [adresa] (list 33 spisa);

-tužiteljev otac FE je preminuo 1984. i tom je času ima tri zakonska nasljednika: udovicu ĐE, sina tužitelja ŽE te kćerku JE.

5. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 11., čl. 18., čl. 130. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), te odlučio kao u izreci.

6. Sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio bitne činjenice pa posljedično nije ni pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Sud prvog stupnja u osporenoj odluci navodi kako je utvrđeno "da je u posjedu predmetne nekretnine prije tužitelja bio njegov otac FE, koji je umro 1984., a nakon njega njegova supruga ĐE, majka tužitelja, koja je umrla 2015. godine. Predmetnu nekretninu otac tužitelja da je naslijedio od svog oca. Te iskaze potvrđuje i tužitelj, koji tvrdi da je predmetnu nekretninu njegov otac naslijedio od svog oca FE, još u vrijeme dok tužitelj nije bio rođen (tužitelj je rođen 1955.). Iz tako provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj, a posredstvom i svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom posjedu sporne nekretnine svakako više od 60 godina (razdoblje od 1955.)." Pa kako smatra da su utvrđene sve zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem zakona

– dosjelošću, usvaja tužbeni zahtjev.

8. U žalbi RE navodi se kako u postupku nije dokazana kvaliteta posjeda tužitelja potrebna za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, nije dokazana ni samostalnost posjeda ni poštenje posjeda. Tužitelj nije dokazao da je jedini nasljednik svoga oca i majke, a također nije dokazao da je predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji s kvalitetama koje zakon propisuje. Činjenice o kojima tužitelj izjavljuje u Izjavi priložene u spisu od 2.9.2023.godine potvrđuju nekvalitetu posjeda. Nije dokazano da bi navedena nekretnina u posjedovnici glasila na ime prednika tužitelja.

9. Žalbeni razlozi su uglavnom osnovani. Doduše, u krivu je tuženik kad tvrdi kako poštenje nije dokazano. Naime, poštenje se pretpostavlja. Ali tužitelj je dužan dokazati samostalni posjed, svoji ili prednika, u trajanju, u konkretnom slučaju kad nedostaje zakonitost posjeda, od 20 godina. A prema shvaćanju ovog višeg suda te činjenice ne proizlaze iz izvedenih dokaza.

10. Katastarska evidencija posjeda, sve do zakonskih izmjena koje su donijeli Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj: Narodne novine br. 16/2007, 152/2008, 124/2010, 56/2013, 121/2016, 9/2017, 112/2018, dalje: ZGIKN), i drugi srodni propisi, a pogotovo u razdoblju dok je bio naplaćivan i evidentiran porez na poljoprivredna zemljišta, vođena je ažurno i neovisno od evidencije vlasništva u zemljišnim knjigama. Stoga je evidencija posjednika bila razmjerno ažurna, a podaci iz katastarskog operata razmjerno pouzdani glede identiteta posjednika. Nakon što je upis novog posjednika u katastru nekretnina uvjetovan uknjižbom vlasništva u zemljišnim knjigama, podaci katastarskog operata postali su nepouzdani i neažurni.

11. U predmetnom slučaju sud je od nadležnog katastra dobio podatak kako je predmetna nekretnina 2024. godine bila evidentirana kao posjed FE iz [adresa], upisana u posjedovnom listu broj: 95 k. o. [katastarska općina]. Kako nema broja OIB [osobni identifikacijski broj]a vidljivo je da je riječ o starom upisu, ali se iz prijepisa posjedovnog lista ne vidi od kada, ni temeljem koje isprave. Mada svi ti podaci u operatu postoje.

12. Taj podatak je različit od historijata posjeda kog je ispripovijedao u svom iskazu tužitelj. Iz prijepisa posjedovnog lista nije uočljivo da li je tu riječ o njegovom ocu BE, ili njegovom djedu BE, ili pak o ocu tuženika koji se također zvao BE. A BE ili FE se zvao se i otac bivših tuženika DE i UE. A sve se to da utvrditi na temelju podataka iz katastarskog elaborata, saslušanjem stranaka i izvođenjem drugih adekvatnih dokaza poput izvoda iz matičnih knjiga te ostavinskih rješenja.

13. Na očevidu pak nisu utvrđeni znakovi tužiteljevog posjeda jer je predmetna nekretnina opisana kao zapuštena livada u selu [adresa] ograđena suhozidom, a zajedno sa susjednom k. č. br. [katastarska čestica].

14. Osim toga, sve da je tužiteljev otac bio dugogodišnji posjednik dotične nekretnine, nije pouzdano utvrđeno tko ga je naslijedio časom smrti 1984 godine. Tužiteljev iskaz je kontradiktoran jer najprije kaže da je naslijedio svu očevu imovinu, u dogovoru sa sestrom, da bi potom rekao da je majci ĐE ostala 1/3 imovine njegovog oca, a da je on s majkom zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju pa je nakon njene smrti 2015. postao vlasnik čitave čestice. Sud nije izveo dokaze kojima se ove činjenice mogu pouzdano utvrditi poput rješenja o nasljeđivanju iza tužiteljevog oca BE i njegove majke. A nije saslušao ni tužiteljevu sestru JE. Pa zato pravni slijed posjeda s oca na sina nije pouzdano utvrđen.

15. Nadalje, tuženik RE je naslijedio svog oca BE u času njegove smrti 1936. godine, zajedno s ukupno 5 zakonskih nasljednika (list 33 spisa). U rješenju iz 1953. navodi se kako je njegov brat V izjavio da je RE "odsutan i nepoznatog boravišta u [adresa]". Stoga je razvidno kako je tuženik rođen negdje tijekom prve trećine 20. stoljeća, kako je optirao za Italiju i kako nije sigurno da li je još uvijek bio živ u času kad je tužitelj ustao s predmetnom tužbom. A ako nije bio živ u času kad je tužitelj ustao s tužbom 2023. godine, onda ne postoje procesne pretpostavke za vođenje parnice.

16. Stoga je po čl. 370. ZPP valjalo ukinuti osporenu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje jer bi radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja trebalo održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

17. Prilikom ponovljenog suđenja sud će prvog stupnja izvesti sve dokaze koje stranke predlože na bitne okolnosti, između ostalog i one gore spomenute, ocijeniti dokaze i utvrditi bitne činjenice te potom na tako utvrđene činjenice primijeniti materijalno pravo i donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević