Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4269/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535,koju zastupaju punomoćnici Josip Grošeta i Azra Čustović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4038/2024-40 od 25. ožujka 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4038/2024-40 od 25. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod t.I., i t. II. izreke i u dijelu pod t.III. izreke kojim joj je naloženo da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.841,81 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 25. ožujka 2025. do isplate.

II. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod t.III. izreke i odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 5.390,00 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova promjene kamatne stope, iznos od 1.353,40 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 12,39 EUR počev od 05.12.2007.,

na iznos od 12,33 EUR počev od 01.01.2008.,

na iznos od 12,55 EUR počev od 01.02.2008.,

na iznos od 12,68 EUR počev od 01.03.2008.,

na iznos od 12,89 EUR počev od 01.04.2008.,

na iznos od 12,57 EUR počev od 01.05.2008.,

na iznos od 24,96 EUR počev od 01.06.2008.,

na iznos od 25,27 EUR počev od 01.07.2008.,

na iznos od 24,82 EUR počev od 01.08.2008.,

na iznos od 24,84 EUR počev od 01.09.2008.,

na iznos od 25,11 EUR počev od 01.10.2008.,

na iznos od 27,16 EUR počev od 01.11.2008.,

na iznos od 25,79 EUR počev od 01.12.2008.,

na iznos od 27,53 EUR počev od 01.01.2009.,

na iznos od 27,79 EUR počev od 01.02.2009.,

na iznos od 27,91 EUR počev od 01.03.2009.,

na iznos od 27,58 EUR počev od 01.04.2009.,

na iznos od 27,64 EUR počev od 01.05.2009.,

na iznos od 27,14 EUR počev od 01.06.2009.,

na iznos od 26,76 EUR počev od 01.07.2009.,

na iznos od 26,86 EUR počev od 01.08.2009.,

na iznos od 27,06 EUR počev od 01.09.2009.,

na iznos od 27,04 EUR počev od 01.10.2009.,

na iznos od 26,84 EUR počev od 04.11.2009.,

na iznos od 27,22 EUR počev od 06.12.2009.,

na iznos od 27,52 EUR počev od 01.01.2010.,

na iznos od 27,94 EUR počev od 01.02.2010.,

na iznos od 27,85 EUR počev od 01.03.2010.,

na iznos od 28,43 EUR počev od 17.04.2010.,

na iznos od 28,32 EUR počev od 01.05.2010.,

na iznos od 28,53 EUR počev od 01.06.2010.,

na iznos od 31,67 EUR počev od 01.08.2010.,

na iznos od 42,87 EUR počev od 01.10.2010.,

na iznos od 13,38 EUR počev od 01.02.2011.,

na iznos od 7,19 EUR počev od 01.04.2011.,

na iznos od 0,47 EUR počev od 23.04.2011.,

na iznos od 4,11 EUR počev od 22.05.2011.,

na iznos od 4,41 EUR počev od 25.06.2011.,

na iznos od 4,44 EUR počev od 24.07.2011.,

na iznos od 5,54 EUR počev od 01.09.2011.,

na iznos od 16,04 EUR počev od 23.09.2011.,

na iznos od 473,96 EUR počev od 13.06.2012.,

po stopi od 15% sve do 31.07.2008., a od 01.08.2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova valutne klauzule, iznos od 15.666,36 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 33,64 EUR počev od 01.08.2010.,

na iznos od 39,91 EUR počev od 05.08.2010.,

na iznos od 52,30 EUR počev od 22.09.2010.,

na iznos od 48,01 EUR počev od 13.10.2010.,

na iznos od 41,13 EUR počev od 11.11.2010.,

na iznos od 55,66 EUR počev od 07.12.2010.,

na iznos od 74,14 EUR počev od 13.01.2011.,

na iznos od 61,05 EUR počev od 15.02.2011.,

na iznos od 65,64 EUR počev od 01.03.2011.,

na iznos od 59,81 EUR počev od 05.04.2011.,

na iznos od 60,85 EUR počev od 05.05.2011.,

na iznos od 85,63 EUR počev od 05.06.2011.,

na iznos od 88,05 EUR počev od 05.07.2011.,

na iznos od 108,75 EUR počev od 05.08.2011.,

na iznos od 98,12 EUR počev od 16.09.2011.,

na iznos od 98,12 EUR počev od 15.10.2011.,

na iznos od 85,23 EUR počev od 06.11.2011.,

na iznos od 84,33 EUR počev od 04.12.2011.,

na iznos od 89,88 EUR počev od 17.01.2012.,

na iznos od 94,72 EUR počev od 01.03.2012.,

na iznos od 95,37 EUR počev od 22.03.2012.,

na iznos od 92,02 EUR počev od 26.04.2012.,

na iznos od 94,28 EUR počev od 25.05.2012.,

na iznos od 95,83 EUR počev od 01.06.2012.,

na iznos od 13.863,89 EUR počev od 09.06.2012.,

do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak iznos od 10.231,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 25. ožujka 2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.063,98 eur."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u dijelu pod t.I., II. i III. izreke zbog svih zakonskih razloga iz čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba tužene je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži određene razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje ikakve proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati, žaliteljica ukazuje na okolnosti koje u ovom postupku nisu odlučne, što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354.t.2.t.11. ZPP.

5. Neosnovani su i žalbeni navodi o nezakonitosti prvostupanjske presude zbog neprihvaćanja "navoda i dokaznih prijedloga tužene". Prvostupanjski sud je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju slobodne ocjene dokaza, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, u skladu sa odredbom čl. 220.st.2. ZPP sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica. Tvrdnja žaliteljice da se sud nije očitovao na brojne navode i dokaze – isprave kojima se očitovala o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope je neodređena te je nejasno o kojim je konkretnim dokazima riječ. Uz to, u ovom slučaju nije sporna dopuštenost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pa navodi i dokazi na te okolnosti nisu relevantni.

6. Neosnovan je žalbeni navod koji se odnosi na povišenje iznosa dijela tužbenog zahtjeva.

7. Naime, odredbom č. 39. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19, dalje:ZID ZPP 19) izmijenjena je odredba čl. 190.st.2. ZPP na način da tužitelj može, iznimno od odredbe st.1. toga članka, preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Za pravilno utvrđenje pripadajućeg iznosa tražbine u ovom je postupku bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem pa tužiteljica bez svoje krivnje nije do tada tj. do zaključenja prethodnog postupka, mogla postaviti određen zahtjev. Stoga dopuštenje suda povišenju iznosa tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije protivno odredbi čl. 190. st.2.ZPP. Osim toga, kako je riječ o generičkom tužbenom zahtjevu, čiji identitet je određen činjeničnom osnovom a ne iznosom, povišenjem iznosa nije istaknut ikakav novi tužbeni zahtjev, i nadalje je riječ o istom zahtjevu o kojem je postupak pokrenut tužbom.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prigovore tužene kojima osporava razloge ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prvostupnjski sud nije prihvatio, polazeći od shvaćanja da je u tom pogledu vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćnih sudskih presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača. Zbog razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude taj je stav pravilan i stoga se ne mogu prihvatiti kao osnovani navodi žaliteljice kojima ukazuje na arbitrarnost prvostupanjske presude.

9. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene i proizlaze iz isprava i dokaza u spisu.

10. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa, promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatila temeljem ništetnih odredbi. Iako je doista u obrazloženju presude netočno navedeno kao sporno i pitanje "jednostrane izmjene valutne klauzule" očito je riječ o pogrešci u pisanju jer je iz cjelokupnog ostalog sadržaja presude jasno da je sporna valjanost ugovaranja valutne klauzule obzirom na rizičnost valute CHF i o tome spornom pitanju je odlučeno.

11. Nesporno je da su stranke sklopile dana 7. srpnja 2005. ugovor o stambenom kreditu za iznos od 76.975,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora), s rokom otplate od 300 mjeseci. Odredbom čl. 2. ugovora ugovorena je kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, koja na dan sklapanja toga ugovora iznosi 4.95 % godišnje.

12. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna.

13. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod t.1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

14. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvatio tužbeni zahtjev temeljem pravnih utvrđenja u citiranim presudama iz postupka kolektivne zaštite potrošača.

15. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 57/11), stupila je na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena (preporučeno) 11. lipnja 2019.

17. Tužena u ovom postupku nije dokazala da je u pojedinačnom pregovaranju tužiteljici dala odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi, jer je od odustala od prijedloga za saslušanje njene službenice ČŽ kao svjedokinje a druge relevantne dokaze na te okolnosti nije predložila. Stoga pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj kaluzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke veže sud i u ovom sporu stranaka te nije bilo potrebe tom pogledu ponovno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica koje su u tim postupcima utvrđene jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača i kao takvo suprotno smislu odredbe čl. 502.a st.1.ZPP.

18. Kraj izloženih utvrđenja, za pitanje ništetnosti ugovornih odredbi neodlučna je odredba čl. 9. ugovora o kreditu kojim je ugovorena mogućnost da kreditor, na zahtjev korisnika kredita, izvrši konverziju obveze izražene u CHF u obvezu iskazanu u valuti EUR.

19. Zbog izloženih razloga, neodlučni su navodi žaliteljice kojima osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

20. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, dalje:ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o valutnoj kaluzuli.

22. Iznos preplate pojedinih anuiteta nije sporan a pogrešno je pravno shvaćanje žaliteljice da je tako utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta.

23. Naime, u ovom postupku je predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe čl. 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), a tužena nije podnijela ikakav zahtjev u tom smislu, o njenom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njen prigovor iznosu preplate) sa pravilno utvrđenom tražbinom tužiteljice.

24. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

25. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužena ovdje sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl.225.ZOO).

26. Nadalje, pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. za kamatu i od 14. lipnja 2018. za valutu. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla. Kako je tužba podnesena 11. lipnja 2019. zastara nije nastupila.

27. Zbog izloženih razloga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u pobijanoj odluci o glavnom tužbenom zahtjevu.

28. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnoga troška.

29. Prije svega, pogrešnom primjenom odredbe Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023), obzirom na iznos tužbenog zahtjeva, utvrđena je nagrada za zastupanje od 500 bodova umjesto, kako je pravilno, 250 bodova. Stoga za sastav tužbe, podnesaka od 6.2.20., 16.9.20., te zastupanja na ročištima 14.10.20., 2.9.21., 14.10.21., 15.1.25. i 6.2.25. tužiteljici pripada po 250 bodova umjesto po 500 bodova. Za podnesak od 19.2.21. kojim je nakon vještačenja postavljen konačni iznos zahtjeva te za podnesak od 12.7.24 kojim je iznos tužbenog zahtjeva specificiran u valuti eur nagrada iznosi po 25 bodova (Tbr.8.t.4. Tarife) jer nije riječ o obrazloženim podnescima.Trošak sastava podneska od 22. ožujka 2021. (500 bodova) nije bio potreban za vođenje postupka, jer njime tužiteljica ponavlja već iznesene tvrdnje i shvaćanja. Stoga tužiteljici pripada nagrada od 2050 bodova ili 4.100,00 eura, umanjeno za utvrđeni omjer od 12% s kojim nije uspjela (koji ona ne osporava) pripada joj 3.608,00 eura, uz PDV 4.510,00 eura. Tome valja dodati trošak vještačenja od 331,81 eura tako da joj pripada naknada parničnog troška u iznosu od 4.841,81 eura dok je njen zahtjev za naknadu iznosa od 5.390,00 eura neosnovan.

30. Žalbeni navodi tužene kojima osporava pravilnost utvrđenog omjera uspjeha primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP nisu osnovani. Naime, tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva dok je odbijen samo manji dio zahtjeva za isplatu u vezi s kojim nisu nastali ikakvi posebni troškovi, time da je u tome dijelu tužbeni zahtjev odbijen samo zbog protivljenja tužene povlačenju tužbe u tome dijelu, nakon provedenog financijskog vještačenja. U tim okolnostima po ocjeni ovoga suda bilo bi mjesta primjeni odredbe čl. 154.st.5. ZPP, međutim sama tužiteljica ne osporava pravilnost utvrđenja o omjeru uspjeha stranaka u sporu. Uz to, određivanje omjera uspjeha u sporu prema navodima žalbe (daljnjim umanjenjem naknade razmjerno kvantitativnom uspjehu tužene) obeshrabrilo bi potrošače da zbog rizika od ( u biti) plaćanja troškova postupka suprotnoj strani traže sudsku zaštitu svojih prava, a što sukladno praksi Suda Europske unije i načelu djelotvornosti sud treba sprječavati (predmet C- 224/2019).

31. Slijedom izloženog, temeljem odredbi č. 368.st.1. i st.2. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

32. Obzirom na odbijajuću odluku o žalbi u pogledu glavnog zahtjeva, neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu ove žalbe (čl. 35.st.1. ZPP, čl. 161.st.1., ZPP).

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić