Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-681/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, Decumanus 18, protiv 1. tuženika PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženice ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Mariani Pilat Rudan i dr., odvjetnicima u Poreču-Parenzo, Partizanska 4/I, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 450/2024-23 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-450/2024-23 od 9. prosinca 2024. pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke ali samo u dosuđujućem dijelu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-450/2024-23 od 9. prosinca 2024. suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ČĐ iz [adresa] da prestanu koristiti za prolaz i provoz pojas širine 3,7 m na istočnoj strani čestice tužitelja GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]

1A, označene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 550,00 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog."

2. Protiv navedene presude, pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke ali samo u dosuđujućem dijelu, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja vlasništva i naknade troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 2476 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje je na B listu vlastovnici uknjiženo samovlasništvo tužitelja;

- tužiteljeva nekretnina je u naravi obiteljska kuća s okućnicom na kojoj postoji još nekoliko manjih pomoćnih objekata, a jedna od njih je tik uz među sa susjednom tuženikovom nekretninom;

- tuženici su suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 1133 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- nekretnina tuženika ima donekle oblik slova L pri čemu je dulji i uži krak u naravi pristupni put od javne ceste do kuće tuženika koja se nalazi na kraćem ali širem kraku;

- nekretnina tuženika na duljem kraku, koji faktično predstavlja pristupni put, graniči s nekretninom tužitelja, a između tužiteljevog dvorišta i tuženikovog faktičnog pristupnog puta nalazi se betonsko-žičana ograda;

- tužitelj smatra kako je međa njegove čestice preko ove ograde i da polovina tuženikovog pristupnog puta pripada njemu pa zato zahtjeva predmetnom tužbom da ga tuženici prestanu uznemiravati u njegovom vlasništvu, odnosno da prestanu koristiti za prolaz i provoz čitav pristupni put širine 3,7 m;

- ova faktična situacija precizno je opisana u nalazu UĐ na listovima 123 do 136 spisa;

- u vezi sporne površine koja se nalazi od žičano-betonske ograde između čestice stranaka i približne polovine tuženikovog pristupnog puta vođena je parnica između stranaka pred sudom prvog stupnja u kojoj je donesena presuda poslovni broj P-278/2020-64 od 17. studenoga 2021, kasnije pravomoćna, kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za utvrđenje kako je ta sporna površina, ondje označena na skici prostorom između slovnih oznaka A-B-C-D, njegovo vlasništvo;

- između tuženikovog prednika LĐ i tužitelja, tada tuženika, vođena je parnica zbog smetanja posjeda pod poslovnim brojem P-123/86 koja je okončana sudskom nagodbom od 10. studenoga 1986. u kojoj su se stranke dogovorile da ograda između njihovih čestica bude 340 cm od parcele ŠĐ (misli se na k. č. br. [katastarska čestica]), a iz sadržaja nagodbe i konteksta spora može se zaključiti kako je ta ograda potom sagrađena na mjestu današnje postojeće betonsko-žičane ograde (list 23-24 spisa);

- od nagodbe iz 1986. LĐ, a kasnije i njegovi slijednici, ovdje tuženici, koriste se predmetnom spornom površinom kao pristupnim putem do svoje kuće.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja zaključuje kako tužitelj nije dokazao kako je sporno zemljište, faktični pristupni put do kuće tuženika, vlasništvo tužitelja. Između ostalog i zbog toga jer je tužitelj pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-278/2020 od 17. studenoga 2021. odbijen s tužbenim zahtjevom u kojem je zahtijevao utvrđenje kako je sporno zemljište njegovo vlasništvo, parcelacijom istog i trpljenjem upisa njegovog vlasništva u zemljišnim knjigama. Pa kako nije vlasnik, ne mogu ga tuženici ni uznemiravati u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti. Budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 167. ZV odbio je tužitelja s njegovim zahtjevom.

11. Ovaj viši sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja pravilnim kao i primjenu materijalnog prava.

12. Što se tiče žalbenih razloga valja kazati kako se ovdje ne radi o presuđenoj stvari. Nema identiteta spora. U parnici poslovni broj P-278/2020 tužitelj je zahtijevao utvrđenje, parcelaciju i uknjižbu vlasništva dok ovdje zahtjeva zabranu uznemiravanja vlasništva. Sud prvog stupnja nije konstatirao kako su ova dva zahtjeva identična, a niti ona to jesu. Sud je prvog stupnja samo, sasvim pravilno, u svrhu dokazivanja koristio pravomoćnu presudu poslovni broj P-278/2020 od 17. studenoga 2021. kao argument za konačan zaključak kako tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo nad spornom zemljištem. A dokaza kako tužitelj nije vlasnik ima još, od postojanja betonsko-žičane ograde na međi pristupnog puta i čestice tužitelja pa do sudske nagodbe koju su u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj P-123/86 od 10. studenoga 1986. zaključili tužitelj (u ovoj parnici) i prednik tuženika LĐ u kojoj su se stranke dogovorile da ograda između njihovih čestica bude 340 cm od parcele ŠĐ (misli se na k. č. br. [katastarska čestica]), a iz sadržaja nagodbe i konteksta spora jasno je kako je ta ograda i sagrađena na mjestu današnje postojeće betonsko-žičane ograde (list 23-24 spisa).

13. I odluka o troškovima postupka je, kako po osnovu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova temeljem čl. 155. ZPP, zakonita. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženicima priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

14. Stoga je valjalo po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje prvostupanjskog suda.

15. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević