REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-67/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 824/2024-2 od 19. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1424/2014-103 od 22. siječnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-824/2024-2 od 19. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1424/2014-103 od 22. siječnja 2024. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem su tužitelju na dosuđeni iznos od 1.167,96 EUR dosuđene zatezne kamate od 22. travnja 2014. do 18. lipnja 2020., te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.167,96 EUR tekućih od 22. travnja 2014. do 18. lipnja 2020.

II. Djelomično se odbija revizija tuženika i potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-824/2024-2 od 19. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 1424/2014-103 od 22. siječnja 2024. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.167,96 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2020. do isplate, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2024. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.946,44 EUR na ime naknade štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2014. do isplate, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.327,22 EUR tekuću od 22. travnja 2014. do 10. ožujka 2021., te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.410,19 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2024. do isplate (toč. I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos 149,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2014. do isplate (toč. II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika odbijena je kao djelomično neosnovana, te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.167,96 EUR (preko nespornog iznosa od 1.778,48 EUR do iznosa od 2.946,44 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2014. do isplate i zateznu kamatu na iznos od 1.327,22 EUR tekuću od 22. travnja 2014. do 10. ožujka 2021., te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 4.073,24 EUR (preko nespornog iznosa od 1.619,20 EUR do iznosa od 5.692,44 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2024. do isplate (toč. I. izreke), preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.717,75 EUR (preko iznosa od 5.692,44 EUR do iznosa od 7.410,19 EUR) na ime parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2024. i u tom je dijelu odbijen zahtjev tužitelja (toč. II. izreke), odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troška žalbenog postupka (toč. III. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade troška odgovora na žalbu (toč. IV. Izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3016/2024-2 od 1. srpnja 2025. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke zbog pravnih pitanja:

„Je li sud ovlašten utvrđivati činjenicu da je šteta počinjena kaznenim d ijelom ako je navedena činjenica prvi put istaknuta u žalbi?

Da li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanje tužbenog zahtjeva) ocjenjuje samostalno u odnosu na trenutak kad je preinaka učinjena, te da li je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka tužbe i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1110. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe odnosno odštetnoga zahtjeva?

Od kada je dužnik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?

Da li se nagrada za zastupanje za radnje obavljene prije Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22. čl. 1. Tbr. 50.) obračunava po vrijednosti boda od 10,00 kuna ili se odredbe izmijenjene Tarife mogu retroaktivno primijeniti te nagrada za zastupanje obavljeno prije Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obračunati na način da se primjenjuje vrijednost boda u iznosu od 15,00 kuna pozivom na odredbe iz Tbr. 48.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, uz prijedlog preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li sud ovlašten utvrđivati činjenicu da je šteta počinjena kaznenim dijelom ako je navedena činjenica prvi put istaknuta u žalbi, potom je li za pitanje zastare u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe odnosno odštetnoga zahtjeva, nadalje od kada je dužnik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, te da li se nagrada za zastupanje za radnje obavljene prije Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22) obračunava po vrijednosti boda od 10,00 kn ili od 15,00 kn.

9. Predmet spora je zahtjev radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 5. ožujka 2013., koji je skrivio osiguranik tuženika naletom svojeg vozila na vozilo u kojem se tužitelj nalazio kao suvozač. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u tužbi podnesenoj 22. travnja 2014. potraživao isplatu iznosa od ukupno 23.400,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete, potom je podneskom od 29. siječnja 2016. odredio tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od ukupno 24.200,00 kn na ime naknade štete, dok je nakon toga podneskom od 18. lipnja 2020. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, potražujući isplatu iznosa od ukupno 36.300,00 kn. Tužitelj je potom podneskom od 21. svibnja 2021., nakon što je od tuženika primio isplatu iznosa od 10.000,00 kn, smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 23.330,00 kn, dok je tužbeni zahtjev konačno odredio na ročištu održanom 12. prosinca 2023., potražujući isplatu iznosa od 3.096,42 EUR (23.330,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2014. i isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) tekućih od 22. travnja 2014. do 10. ožujka 2021.

10. Sud prvog stupnja ocijenio je tuženikov prigovor zastare neosnovanim, uz obrazloženje kako je tužba podnesena prije proteka propisanog zastarnog roka, dok je tuženik ujedno izvršio djelomičnu uplatu utuženog potraživanja čiju je visinu tužitelj uskladio sukladno odluci sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. Presudom suda prvog stupnja tužitelju su ujedno dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos naknade štete, tekuće od dana podnošenja tužbe (22. travnja 2014.) pa do isplate, te troškovi postupka u ukupnom iznosu od 7.410,19 EUR, pri čemu je za radnje poduzete po odvjetniku kao punomoćniku primijenjena vrijednost boda od 2,00 EUR, odnosno 15,00 kn.

11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako se u konkretnom slučaju primjenjuje duži zastarni rok propisan čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), utvrđujući kako iz okolnosti predmetnog slučaja proizlazi da je štetni događaj nastao uslijed radnji osiguranika tuženika kojima su ostvarena obilježja kaznenog djela propisanog čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23), pri čemu nije bilo moguće provesti kazneni postupak budući da je osiguranik tuženika istoga dana preminuo od ozljeda zadobivenih u istom štetnom događaju. Sud drugog stupnja ujedno je ocijenio kako tužitelju pripada pravo na zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe, te je u pogledu odluke o troškovima postupka istaknuo kako tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku po vrijednosti boda od 15,00 kn i za radnje poduzete prije 1. studenoga 2022.

12. U pogledu prvog postavljenog revizijskog pitanja, prije svega valja ukazati na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP, prema kojoj se u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Stoga na postavljeno pitanje načelno valja odgovoriti kako sud nije ovlašten utvrđivati činjenicu da je šteta počinjena kaznenim djelom ako je navedena činjenica prvi put istaknuta u žalbi, budući da bi navedeno postupanje bilo u suprotnosti sa zabranom iznošenja novih činjenica propisanom citiranom odredbom čl. 352. st. 1. ZPP.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je tek u svojem odgovoru na žalbu naveo kako je predmetna šteta nastala počinjenjem kaznenog djela, opravdavajući navedenom tvrdnjom o činjenici svoj pravni stav o potrebi primjene tzv. privilegiranog zastarnog roka. Iz okolnosti ovog slučaja također proizlazi da je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke iste navode sadržajno uzeo u obzir, budući da je na temelju utvrđenih činjenica ispitivao i ocjenjivao je li šteta počinjena radnjama koje sadržavaju elemente kaznenog djela, iako o tome sud prvog stupnja nije davao nikakve razloge, niti su o navedenoj činjenici stranke raspravljale u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja.

14. Stoga proizlazi kako je sud drugog stupnja prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare postupio suprotno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, budući da je ispitivao osnovanost navedenog prigovora uzimajući u obzir tvrdnje o činjenicama koje su prvi puta iznesene tek u žalbenoj fazi postupka. Međutim, primjena pravnog shvaćanja u svezi prvog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija u ovoj pravnoj stvari ne bi dovela do drugačije odluke suda, a iz razloga kako slijedi.

15. Naime, u svezi drugog postavljenog revizijskog pitanja, a s obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o povećanju tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, valja ukazati na shvaćanje ovog suda izraženo, primjerice, u odlukama broj Rev - 184/2024-2 od 5. lipnja 2024. i broj Rev-422/2024-2 od 27. kolovoza 2024., koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

16. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da je tijek zastare za potraživanja tužitelja po osnovi naknade nastale neimovinske i imovinske štete prekinut već podnošenjem tužbe u ovom predmetu (22. travnja 2014.), a ne u trenutku preinačenja tužbe povećanjem pojedinih već utuženih iznosa iz iste činjenične osnove (kako je tužitelj učinio podneskom od 18. lipnja 2020.). Iz navedenih razloga, ocijenjeno je kako u konkretnom slučaju za povećane dijelove zahtjeva tužitelja nisu protekli zastarni rokovi propisani odredbama čl. 230. st. 1. i 2. ZOO, a što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja. Stoga proizlazi kako je pobijanom odlukom drugostupanjskog suda prigovor zastare utuženog potraživanja, iako iz pogrešnih razloga, pravilno otklonjen kao neosnovan, te je revizija tuženika u navedenom dijelu neosnovana.

17. U odnosu na treće postavljeno revizijsko pitanje, potrebno je istaknuti kako je shvaćanje drugostupanjskog suda glede tijeka zateznih kamata na povišeni iznos tužbenog zahtjeva nepodudarno sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i broj Rev-748/2024-2 od 4. lipnja 2024., a koje glasi:

„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“.

18. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od 1.167,96 EUR, za koji je iznos tužitelj u tijeku postupka povećao tužbeni zahtjev, tužitelju pripadaju od dana izvršene preinake tužbe, odnosno od prvog sljedećeg dana, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 1103. ZOO, na što tuženik ispravno ukazuje u reviziji.

19. U pogledu četvrtog postavljenog revizijskog pitanja, valja reći da je u odlukama ovog suda broj Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024. i Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024., koje su donesene u odnosu na istovjetno pitanje zbog kojeg je dopuštena i revizija u ovom predmetu, izraženo pravno shvaćanje prema kojem sud, kada donosi odluku o naknadi troškova postupka nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenoga 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 EUR), treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa parničnoj stranci valja priznati troškove zastupanja po odvjetniku prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 EUR) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenoga 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 EUR), a to je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

20. Stoga proizlazi kako je odluka suda drugog stupnja o troškovima postupka u odnosu na postavljeno pitanje u skladu sa citiranim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, te je revizija tuženika i u navedenom dijelu neosnovana.

21. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je preinačiti presudu suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke u kojem su zatezne kamate na iznos od 1.167,96 EUR dosuđene od 22. travnja 2014. do 18. lipnja 2020., te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti reviziju tuženika i potvrditi presudu suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 1.167,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2020. do isplate i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2024. do isplate.

22. S obzirom da je tuženik u revizijskom stupnju postupka uspio samo u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na tijek zateznih kamata, to preinaka u tom dijelu zahtjeva nije utjecala na troškove parničnog postupka, pa nije mijenjana ranija odluka o troškovima postupka.

23. U odnosu na troškove revizijskog postupka, uključujući i postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije, s obzirom da je tuženik uspio sa revizijom samo u odnosu na dio koji se odnosi na sporedni zahtjev (tijek zateznih kamata), to mu, u smislu odredbi čl. 35. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP, sve u svezi sa čl. 166. st. 2. ZPP, ne pripada pravo na naknadu troškova, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I II. izreke.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić