REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-102/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. MĐ pok. M, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. SĐ pok. M, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 3. DĐ. M, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici iz Paga, protiv tuženika 1. MĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. SĐT, [adresa], tuženici ad.1. i ad.2. zastupani po punomoćnicima iz OD Korljan & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zadra, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4526/2024-2 od 19. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-756/2024 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4526/2024-2 od 19. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-756/2024 od 14. lipnja 2024. uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije označuje dva pravna pitanja:
"1. Mora li presuda sadržavati razloge zbog kojih su iskazi svjedoka prihvaćeni, odnosno je li dovoljno navesti da iskazi nisu prihvaćeni jer su u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima?
2. Je li članak 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa doneseni prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) i odredba članka 153. Zakona o vlasništvu ima prednost pred sporazumom stranaka, kad zemljišnoknjižno stanje nije sređeno, a sporazumom nisu obuhvaćeni dijelovi nekretnine na koje se prethodno navedeni članci primjenjuju?".
1.2. Smatra da su pitanja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da je drugostupanjski sud u ovom sporu pogrešno primijenio materijalno pravo što je imalo za posljedicu donošenje pogrešne odluke, a odgovor na postavljena pitanja od velike je važnosti kako bi se stvorila sudska praksa za slične i iste sporove jer su u ovom predmetu razlog za donošenje presude konfuzni.
2. Predlaže dopustiti podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4526/2024-2 od 19. studenoga 2024.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja, međutim u prijedlogu uopće nije iznesen nijedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmotrili, a koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a uz to tužitelji u prijedlogu i ne tvrde da o pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova niti tvrde da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovog suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo iznose samo svoja pravna shvaćanja o tim pitanjima, čime u biti samo osporavaju po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava te iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
6.1. Tvrdnje tužitelja kojima pokušavaju dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih, ranijih žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tužitelji nisu obrazložili zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pravnom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužitelji u prijedlogu uopće ne navode odnosno ne ukazuju na neujednačenu sudsku praksu u pogledu naznačenih pitanja, odnosno na postojanje prakse kojom bi se moglo opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuju na navedenu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih presuda, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost revizije.
6.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelji iznose samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena prava pitanja, a zapravo tako samo izražavaju neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi sa čl. 389.a st. 3. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
