REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-60/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-605/24-2 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10460/23-62 od 13. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-605/24-2 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10460/23-62 od 13. kolovoza 2024.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja tuženika kojima se problematizira primjena odredbe čl. 502.c ZPP-a nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudovi u postupku nisu odlučivali primjenom navedene odredbe odnosno nisu odlučivali pozivom na pravna utvrđenja iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, što je u skladu sa shvaćanjem ovog suda koje je izraženo primjerice u odlukama broj Rev- 314/21-2 od 30. kolovoza 2023. i Rev-365/21-2 od 6. svibnja 2025.

Nadalje, tuženik trećim pravnim pitanjem polazi od pretpostavke da je tužitelj znao i mogao imati saznanja o sveobuhvatnim rizicima koje ugovorna odredba nosi i da su stranke pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi. Međutim, navedeno ne proizlazi iz razloga na kojima je donesena drugostupanjska odluka jer je u postupku utvrđeno da tužitelj, iako zaposlenik prednika tuženika, nije imao sveobuhvatna znanja o rizicima koje takav ugovor nosi, niti je adekvatno upozoren od strane tuženika čime je doveden u neravnopravni položaj. Također je utvrđeno da su odredbe Aneksa ugovora kojima je određen rast kamatne stope nejasne prosječnom potrošaču i o njima se uopće nije pregovaralo. Stoga, a budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučio kao pod t. I. izreke ovog rješenja.

4. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod t. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa