Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-72/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ČJ zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ČJ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 45 K-474/2023 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ČJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi ČJ proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude nakon čega je na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženi ČJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode 28. lipnja 2023., pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/16. - dalje: ZKP/08) djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika VJ u visini 1.617,00 (tisućušestosedamnaest) eura i naloženo je okrivljeniku da istom isplati taj iznos u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog u visini 3.270,00 eura oštećenik upućen u parnicu.
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja, zbog lošeg imovnog stanja okrivljenika, padnu na teret proračunskih sredstava.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi ČJ po branitelju Šimi Vitlovu, odvjetniku u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te zbog odluke o troškovima i imovinskopravnom zahtjevu te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da moli da ga se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.
2.3. Branitelj okrivljenika zatražio je obavijest o sjednici vijeća, kojoj je pristupila zamjenica županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Maris Stjepović Simoni. Okrivljenik i njegov branitelj nisu pristupili sjednici vijeća iako su o istoj uredno obaviješteni, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08.
3. Žalba optuženika nije osnovana.
4. Premda žalitelj ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, on ga ne obrazlaže, a niti se može razabrati zašto smatra da je ostvarena ova povreda, već samo polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik ČJ počinio kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio i na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.
4.1. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.
5. Argumentirajući žalbenu osnovu pogrešno i utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj u bitnome prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, žalitelj smatra da ne postoji niti jedan dokaz koji bi sa sigurnošću upućivao na utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11. na način kako je to opisano u izreci presude.
5.1. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti, i na temelju takve vrijednosne ocjene je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženika stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.
5.2. Naime, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je optuženik bez odobrenja oštećenika ušao u njegovu kuću inkriminirane zgode tako što je uporabom fizičke snage otvorio zatvorene grilje prozora u prizemlju kuće i rasparao navučeni komarnik.
Nadalje, u postupku je kao svjedok ispitana oštećeni VJ koji nema saznanja o počinitelju ovog konkretnog kaznenog djela, niti tereti okrivljenika da bi bio počinitelj. Isti je iskazivao samo na okolnosti na koji je način je počinjena provala u njegovu kuće te o predmetima i novcu otuđenim iz njegove kuće kao i o vrijednosti tih predmeta.
5.3. Okrivljenik negira počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela, te tvrdi da je on provalio u kuću oštećenika samo radi privremenog smještaja ali da iz nje nije ništa otuđio.
5.4. Kada je prvostupanjski sud obranu okrivljenika savjesno i kritički analizirao i doveo je u vezu s ostalim izvedenim dokazima, tada ju je pravilno ocijenio nevjerodostojnom.
5.5. Ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda na kojima temelji kaznenu odgovornost okrivljenika. Naime optuženik je prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem priznao da je iz kuće oštećenika predmetne bušilice stavio u torbu i iznio iz kuće da bi u svojoj obrani pred sucem istrage i na raspravi to priznanje povukao dajući za to, prema stajalištu prvostupanjskog suda, neuvjerljivo i neozbiljno objašnjenje, a sa kojom ocjenom se slaže i ovaj drugostupanjski sud. Treba istaknuti da je iskaz optuženika pred ovlaštenim policijskim istražiteljem potkrijepljen drugim dokazima provedenim u postupku, prvenstveno iskazom svjedoka JJ te sadržajem zapisnika o očevidu Policijske postaje Zadar pa je kao takav dostatan da bi se na temelju takvog iskaza donijela osuđujuća presuda. Priznanje optuženika koje je naknadno povučeno, a koje je potvrđeno drugim dokazima je dostatno za donošenje osuđujuće presude.
5.6. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na iste.
6. Iako optuženik navodi da se žali i zbog povrede Kaznenog zakona, ne konkretizira o kojoj bi se povredi kaznenog zakona radilo niti obrazlaže u čemu bi se ista sastojala, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu temeljem članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 nije utvrdio da je na štetu oba okrivljenika povrijeđen Kazneni
zakon.
7. U odnosu na žalbu okrivljenika zbog odluke o kazni žalitelj navodi da mu se trebala izreći blaža kazna jer prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje postoje na strani okrivljenika dok obrana drži da nema otegotnih okolnosti koje bi opravdale ovako strogu sankciju.
7.1. Iako je žalitelj u pravu kad navodi izostanak otegotnih okolnosti kod optuženika jer je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotnu okolnost optuženiku cijenio činjenicu da je predmetnim kaznenim djelom ostvario imovinsku korist budući se radi o konstitutivnom obilježju kaznenog djela teške krađe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i cijenio olakotne okolnosti kod optuženika u vidu djelomičnog priznanja, ranije neosuđivanosti i činjenice da je kazneno djelo počinio zbog loše financijske situacije te je optuženika osudio na primjerenu kaznu zatvora jer je ista pravilno izrečena i primjerena svim okolnostima počinjenja djela i njegovoj težini te izraženoj društvenoj opasnosti. Upravo takvom izrečenom kaznenopravnom sankcijom i odmjerenom visinom kazne, po mišljenju drugostupanjskog suda, ostvarit će se svrha kažnjavanja i ciljevi specijalne i generalne prevencije, te u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
7.2. Za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, pa je optuženiku prvostupanjski sud prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno odmjerena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Stoga nije osnovan prigovor žalitelja da je izrečena kazna zatvora prestroga, jer je ista pravilno izrečena i primjerena svim okolnostima počinjenja djela i njegovoj težini te izraženoj društvenoj opasnosti. Upravo takvom izrečenom kaznenopravnom sankcijom i odmjerenom visinom kazne, po mišljenju drugostupanjskog suda, ostvarit će se svrha kažnjavanja i ciljevi specijalne i generalne prevencije, te u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
7.3. Cijeneći navedeno u svojoj ukupnosti te također uzimajući u obzir vrstu i visinu kazne koja je zakonom predviđena za inkriminirano kazneno djelo, kao i ostale okolnosti iz članka 47. KZ/11 i po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u pravcu generalne tako i u pravcu specijalne prevencije.
8. Optuženik se žali i na odluku o visini imovinskopravnog zahtjeva te navodi da je isti neutemeljeno dosuđen.
8.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu da je sud istu utvrdio na temelju iskaza oštećenika VJ, čijem iskaz je cijenio kao istinit, a koji se odnosi na vrijednost otuđenih mu predmeta i otuđenog mu novčanog iznosa
9. Optuženik se žali i zbog troškova kaznenog postupka ali ne obrazlaže žalbene navode. Međutim ispitujući odluku o troškovima ovog kaznenog postupa utvrđeno je da je je prvostupanjski sud pravilno odlučio kad je optuženika zbog lošeg imovnog stanja oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 kao i nagrade branitelja koji padaju na teret proračunskih sredstava
10. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
