Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-371/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. ZRR, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice mlt. ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], zastupane po majci i zz DR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve zastupane po punomoćnici Ani Smolčić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika AR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-89/2025-9 od 7. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-89/2025- 9 od 7. studenog 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je izmijenjeno rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj R1 Ob-218/2018 i naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje 1. tužiteljice mlt. DRR preko nespornog iznosa od 250,00 EUR mjesečno i daljnji mjesečni iznos od 40,00 EUR mjesečno i kojim je naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje 2. tužiteljice mlt. ZR preko nespornog mjesečnog iznosa od 250,00 EUR mjesečno i daljnji mjesečni iznos od 40,00 EUR, sve počevši od dana podnošenja tužbe 9. svibnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te pod toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška preko iznosa od 361,79 EUR, za daljnji iznos od 188,21 EUR zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice mlt. ZRR i 2. tužiteljice mlt. ZR da im tuženik plaća uzdržavanje preko dosuđenog mjesečnog iznosa svakoj po 250,00 EUR u daljnjem iznosu od 40,00 EUR mjesečno za svaku tužiteljicu sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 9. svibnja 2025. do isplate.

Odbijaju se 1. i 2. tužiteljica sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog u iznosu od 188,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate

II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Mijenja se rješenje Općinskog suda u Sisku broj R1 Ob-280/2018 kojim je Odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 2.srpnja 2018. te se nalaže tuženiku ĐR, OIB 41596157430da na ime zakonskog uzdržavanja mlt. ZRR, OIB [osobni identifikacijski broj] plaća mjesečno iznos od 290,00 EUR, a za Mlt. ZR, OIB [osobni identifikacijski broj] plaća mjesečno iznos od 290,00 EUR i to počevši od dana podnošenja ove tužbe, tj. 9. svibnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele, a neisplaćene obroke plati odjednom zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju zakašnjenja uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, sve na tekući račun majke i zz mlt. I. i II. tužiteljice DR, OIB [osobni identifikacijski broj] otvoren u Raiffeisen bank, d.d., IBAN [broj bankovnog računa].

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženiku ĐR, OIB [osobni identifikacijski broj] da mlt. ZRR, OIB [osobni identifikacijski broj] i Mlt. ZR, OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 550,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. izreke preko nespornih iznosa od 250,00 EUR za svaku od tužiteljica I POD TPČ. III. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljice za povišenje i izmjenu ranije sudske odluke o uzdržavanju sukladno odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ).

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika, i samih tih isprava i zapisnika, te je istu moguće ispitati. Nije stoga ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik otac 1. i 2. tužiteljica i da temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj R1 Ob-280/2018 kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi doprinosi za uzdržavanje mlt. kćerki ZRR, rođene **.**.2008. i ZR, rođene **.**.2011. mjesečne iznose od po 132,72 EUR za svaku počevši od 24. ožujka 2018. Sporno je jesu li ostvareni zakonski uvjeti za povišenje uzdržavanja.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su mlt. tužiteljice žive s majkom u stanu koji je njezino vlasništvo, da mjesečna primanja majke iznose 1330,00 EUR, a mjesečni troškovi režija oko 500,00 EUR mjesečno. Utvrđeno je da je 1. tužiteljica učenica 4. razreda srednje škole u Topuskom, da su joj troškovi prijevoza do škole subvencionirani, da ima troškove prehrane u školi, školskih knjiga i medicinske opreme, jer polazi medicinsku školu (bijela kuta, klompe, bijele majice), da je zdrava da nosi naočale, koje mijenja svakih dvije godine. 2. tužiteljica polazi osmi razred osnovne škole, ima troškove odjeće, obuće i školskih knjiga, trenira odbojku za koju ima troškove sportske opreme, članarine i odlaska na natjecanja.

9. Nadalje je utvrđeno da tuženik živi sam i trenutno je nezaposlen i nema primanja. Zbog zdravstvenog stanja, odnosno dijagnoze psihoze ima smanjenu mogućnost pronalaženja posla, jer ne prolazi na liječničkim pregledima. Nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja, te navodi zbog nezaposlenosti i zdravstvenog stanja nije u mogućnosti plaćati iznose veće od 250,00 EUR za svako dijete.

10. Polazeći od utvrđenja da je od donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju R1 OB-280/2018 prošlo više od 7 godinam i da je tuženik na temelju te odluke plaćao za uzdržavanje 1. i 2. tužiteljice mjesečne iznose od po 132,72 EUR/1.000,00 kn za svaku, i da su se u međuvremenu promijenile okolnosti u odnosu na raniju sudsku odluku, jer je 1. tužiteljica sada učenica 4. razreda srednje škole, a 2. tužiteljica učenica osmog razreda osnovne škole i da su se svakako povećale njihove mjesečne potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenom, školskim potrebama, prvostupanjski sud je polazeći od minimalnog iznosa uzdržavanja koje je dužan platiti roditelj s kojim dijete ne živi ocijenio da mjesečne potrebe 1. i 2. tužiteljica iznose minimalno 290,00 EUR za svaku, te je cijeneći materijalne mogućnosti i potrebe tuženika kao obveznika uzdržavanja pozivom na odredbe 285. i 311. st. 1., djelomično izmijenio radniju sudsku odluku i obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlt. 1. i 2. tužiteljica mjesečne iznose od po 290,00 EU7R za svaku, počevši od dana podnošenja tužbe, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljica preko dosuđenog iznosa.

11. Prema odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine,“ broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

12. Imajući u vidu sadržaj navedene zakonske odredbe pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su se promijenile okolnosti u odnosu na raniju sudsku odluku, jer su se mjesečne potrebe uzdržavanja 1. i 2. tužiteljica u međuvremenu bitno povećale, a nedvojbeno je da su porasli i troškovi života.

13. Međutim, u pravu je tuženik da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini mjesečnog iznosa uzdržavanja, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da mjesečne potrebe 1. i 2. tužiteljica od dana podnošenja tužbe pa nadalje iznose 290,00 EUR mjesečno.

14. Naime, imajući u vidu opće pravilo utvrđivanja visine iznosa uzdržavanja iz čl. 307. ObZ, zatim odredbe čl. 311. st. 1. i 313. st. 1. istog Zakona prema kojima se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, dok se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, kao i minimalni novčani iznos uzdržavanja koji je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje sa svojim djetetom i iznimke od toga pravila (čl. 314. st. 1. i 3. ObZ), u pravu je žalitelj da je utvrđeni iznos uzdržavanja 1. i 2. tužiteljica previsoko utvrđen.

15. Iako je sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja visine uzdržavanja imao u vidu minimalne mjesečne iznose uzdržavanja koje je dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne živi, koji prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) za dijete od 13 do 18 godina iznosi 22 % prosječne neto plaće, odnosno 290 EUR, tuženik, suprotno utvrđenjhu prvostupanjskog suda, s obzirom na svoje materijalne prilike, trenutku nezaposlenost i zdravstveno stanje nije u mogućnosti plaćati iznose veće od po 250,00 EUR mjesečno za svaku tužiteljicu, što je i sam istakao već u odgovoru na tužbu, ne otklanjajući pritom svoju zakonsku obvezu uzdržavanja svojih maloljetnih kćerki.

16. Prvostupanjski sud izgubio je iz vida da su se u međuvremenu promijenile i materijalne prilike na strani tuženika, kao obveznika uzdržavanja, jer je isti od svibnja 2025. nezaposlen (tužba podnesena 9. svibnja 2025.), a zbog svoga zdravstvenog stanja (psihoze) ima ograničenu i otežanu mogućnost zapošljavanja. Osim toga, tuženik nema nikakve imovine u svome vlasništvu, niti drugih izvora prihoda od kojih bi mogao ostvariti prihode.

17. Imajući dakle u vidu tuženikovu nezaposlenost i zdravstveno stanje koje ga bitno ograničava u zaposlenju, njegove materijalne prilike te činjenicu da je obveznik uzdržavanja dvoje maloljetne djece, proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 314. st. 3. ObZ za utvrđivanje uzdržavanja u nižem iznosu od zakonskog minimuma, jer je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje djece.

18. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljica preko nespornog iznosa uzdržavanja od 250,00 EUR mjesečno za svaku, za daljnji iznos od po 40,00 EUR mjesečno za svaku tužiteljicu sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa nadalje i u tom dijelu zahtjev tužiteljica odbiti kao neosnovan.

19. Kako nakon preinačenja prvostupanjske presude konačan uspjeh tužiteljica u sporu 65,78%, proizlazi da parnični trošak tužiteljica iznosi 361,79 EUR, zbog čega je preinačena odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljica za daljnji iznos od 188,21 EUR i tužiteljice s tim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška odbiti.

20. Tuženiku koji je uspio u žalbenom postupku dosuđen je zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR po Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23).

U Zagrebu, 27. siječnja 2026,

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš