Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-383/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],koju zastupa punomoćnica Ivana Mandić, odvjetnica u Osijeku, uz sudjelovanje maloljetnog ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po posebnoj skrbnici UĆ, dipl. iur., djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, protiv tuženika LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbnicima majci ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i sestri PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vlasta Šteher, odvjetnica u Našicama, radi ostvarivanja osobnih odnosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-166/2024-23 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-166/2024- 23 od 27. listopada 2025. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke odlučeno je da se mijenja presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023. na način da se osobni odnosi između maloljetnog ZĆ i oca LĆ neće odvijati. Pod točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti uz obavezu provođenja psihijatrijskog-psihologijskog vještačenja, podredno preinačiti i odrediti da se osobni odnosi oca i djeteta mogu odvijati povremeno i uz stručni nadzor prilagođeno zdravstvenom stanju djeteta i roditelja u skladu sa preporukama stručnih tijela.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio:

- da je uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023. utvrđeno da se mijenja presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj P Ob-55/2019-14 od 7. lipnja 2019. u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog ZĆ s ocem LĆ, na način da će se isti ostvarivati u [obrt], [adresa], Jägerova 12, pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad i to jednom u mjesecu u trajanju od dva sata, bez prisutnosti očevih skrbnica i majke maloljetnog djeteta, u terminu uz prethodni dogovor stručnih djelatnika i roditelja, a sukladno dnevnim obvezama maloljetnog djeteta i roditelja i to na način da majka dovede maloljetno dijete u ustanovu te po završetku susreta dođe po njega, i to u trajanju od šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, dok u preostalom dijelu presuda P Ob-55/2019-14 od

7. lipnja 2019. ostaje neizmijenjena,

- da je uvidom u stručnu procjenu Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek od 15. veljače 2024. utvrđeno kako je tijekom provođenja mjere ostvarivanja osobnih odnosa oca s maloljetnog djetetom pod nadzorom došlo do više vrsta promjena u životu maloljetnog djeteta (promjena životnog okruženja, preseljenje s majkom u [adresa], prelazak na predmetnu nastavu, ostavljanje svih svojih prijatelja i poznanika u [adresa], početak puberteta), te kako je maloljetni ZĆ tijekom svih druženja s ocem preuzimao inicijativu za razgovorom, otac je bio ograničen u komunikaciji i znao postaviti svega nekoliko upitnih rečenica (kako si, kako je u školi, kako si završio razred", te bi odgovarao na pitanja isključivo sa da ili ne, bez uključivanja emocija, dok ZĆ teško shvaća kako je navedeno stanje posljedica nesreće i želio bi da otac više sudjeluje u razgovorima, da ga propitkuje o njegovim interesima, a zbog čega svaki put preuzima inicijativu i uglavnom priča o školi, filmovima koje gleda, sjećanjima, a što ga i prema majčinim zapažanjima i navodima frustrira,

- da je tijekom održavanja susreta voditeljica mjere nastojala spriječiti neugodnu tišinu poticanjem oca da se uključi u razgovor, pa kako otac ne bi reagirao Davidov govor tijela (lomljenje prstiju, okretanje glave od oca, gledanje prema vratima, pokazivanje zamora), ukazivao bi voditeljici mjere na potrebu prekidanja već ionako neugodnog razgovora, kako i samo dijete verbalizira da ne želi susrete s ocem, te da ono u ovoj dobi ne može razumjeti posljedice očevog zdravstvenog stanja, a koje je trenutno nepromjenjivo i nema naznaka većeg napretka, da je mišljenje psihologa kako inzistiranje na kontaktima s ocem nije u interesu maloljetnog ZĆ, prvenstveno se nije razvila pozitivna povezanost djeteta s ocem, već je dijete emotivno opterećeno susretima, ne veseli im se i odbija ih, da iz dobivenih informacija o zdravstvenom statusu oca isti nema sposobnosti aktivno sudjelovati na susretima i primjenjivati eventualne savjete voditeljice mjere, mijenjati svoje ponašanje u skladu s potrebama djeteta, a što sve nije povoljno za dijete specifičnih poteškoća,

- da uzimajući u obzir sve relevantne informacije do kojih je došao stručni tim mišljenje istog je kako daljnje ostvarivanje osobnih odnosa djeteta pod nadzorom nije u njegovom interesu niti u skladu s njegovom dobrobiti, da bi se osobni odnosi djeteta i oca trebali urediti, ali s vremenskim odmakom, te uzimajući u obzir zdravstveno stanje oca kao i dob te specifične poteškoće maloljetnog djeteta,

- da iz procjene stručnog tima Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 16. srpnja 2024. u bitnome proizlazi da je 18. lipnja 2024. obavljen terenski posjet na adresi stanovanja oca LĆ, te se uočava kako u prethodnom načinu ostvarivanja kontakata s maloljetnim sinom ne uočava ništa sporno, odnosno ne pokazuje mogućnost kritičnog osvrtanja na iste, kao i razumijevanje povratnih reakcija sina (nervoza, frustracija, emocionalna uznemirenost, detektirani kroz ostvarivanje osobnih odnosa oca s maloljetnim djetetom pod nadzorom), već u više navrata iznosi kako bi volio viđati maloljetnog ZĆ i dalje, te kako mu isti nedostaje, međutim temeljem uvida u izvješće voditeljice mjere o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom, kao i obavljenih razgovora s voditeljicom mjere CĆ, dipl. soc. radnicom, telefonskih razgovora s majkom djeteta, kao i uvida u dokumentaciju zaprimljenu od [obrt] i svu raspoloživu dokumentaciju, stručni tim je mišljenja kako je ista mjerodavna, te su suglasni s mišljenjem stručnog tima Područnog ureda Osijek vezano za način daljnjeg uređenja osobnih odnosa oca s maloljetnim sinom,

- da iz razgovora psihologa s maloljetnim ZĆ proizlazi kako maloljetni dječak na upit o tati odgovara kako je “tata jako stradao", pao je s motora i zauvijek će biti u kolicima, bolestan je", kako ga tata uvijek pita jedno te isto-koji je razred, kakve su mu ocjene i prijatelji, te da ništa drugo ne mogu razgovarati, ne zna ništa drugo reći, kako je djed B otišao u nebo, a baka ĐĆ se brine za njegovog tatu, kako bi bilo puno ljepše da se više ne vidi s tatom, jer tata uvijek priča jedno te isto, da kaže: „Ne pada mi napamet da više idem se vidjeti s tatom, to ne dolazi u obzir. On ništa ne može sa mnom, ne može se sa mnom igrati. Samo mu se mogu gurati kolica. Ne zna ništa drugo reći osim tih tri rečenice. Stvarno mi je žao tate, opako je stradao.“,

- da je uvidom u obiteljske okolnosti mišljenje psihologa kako inzistiranje na kontaktima s ocem nije u interesu maloljetnog ZĆ, da se nije razvila pozitivna povezanost djeteta s ocem, već je dijete emotivno opterećeno susretima, ne veseli im se i odbija ih, da iz dobivenih informacija o zdravstvenom statusu oca, isti nema sposobnosti aktivno sudjelovati na susretima, primjenjivati eventualne savjete voditeljice mjere, mijenjati svoje ponašanje u skladu s potrebama djeteta, što sve nije povoljno za dijete Z dobi i specifičnih poteškoća ZĆ za vrijeme kontakata ne dobiva odgovarajuću i kvalitetnu pažnju oca jer otac jednostavno nije u mogućnosti to pružiti djetetu, niti će to biti poradi teškog oštećenja intelektualnih i amnestičkih funkcija,

- da su saslušane tužiteljica, tuženik i skrbnice tuženika,

- da na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. ZPP prvostupanjski sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti,

-da sud ističe da je vodio računa o najboljem interesu djeteta kako to propisuje odredba članka 3. Konvencije o pravima djeteta iz 1989. (Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori br. 15-65/90, Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.) u kojoj se navodi da je u svim akcijama koje se odnose na dijete, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove, socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavno tijelo, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Interes i dobrobit djeteta održava sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte,

- da sukladno članku 12. Konvencije o pravima djeteta dijete ima pravo na slobodno, bez ičijih utjecaja, izražavanje mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose,

-da je u konkretnom slučaju maloljetni ZĆ, koji je u dobi od 13 godina, izrazio svoje mišljenje u razgovoru sa psihologom Zavoda, a kako je to propisano člankom 360. stavak 3. ObZ,

- da je maloljetni ZĆ dijete u dobi od 13 godina sa poremećajem iz spektra Autizma, Aspergerov sindrom, socijalno i emocionalno je dosta nezreliji od svojih vršnjaka, u tretmanu je dječjeg psihijatra, dok je i otac djeteta osoba specifičnog zdravstvenog stanja, kod kojeg su jasno vidljiva tjelesna i kognitivna ograničenja, radi kojih mu je potrebna stalna pomoć druge osobe, uočavaju se teškoće u području orijentacije, pažnje koncentracije, verbalnog izražavanja i razumijevanja, kratkoročnog pamćenja, a kao posljedica teške prometne nesreće 2018., kreće se uz pomoć invalidskih kolica i djelomično je lišen poslovne sposobnosti.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je izmijenio raniju presudu Općinskog suda u Osijeku broj: P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023. u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog ZĆ sa ocem, na način da se osobni odnosi između maloljetnog ZĆ i oca LĆ neće odvijati, kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.

7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se za sada ne može prihvatiti.

8. Odredbom čl. 5. st. 1. ObZ propisano je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, a prema stavku 2. dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.

9. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, unatoč složenosti predmeta i činjenici da se radi o emocionalno i razvojno osjetljivom djetetu s poremećajem iz spektra autizma, odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede interdisciplinarno - kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje kojim bi se procijenile emocionalne potrebe djeteta, kapacitet oca i model prilagođenih kontakata(npr. kraći susreti uz stalnu stručnu asistenciju, posredni video-kontakt i sl.), a da je nekritički prihvatio mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te izvješće posebne skrbnice tretirajući ih kao potpuno i konačno dokazno sredstvo, pri čemu su mišljenja sastavljena u okviru administrativne i nadzorne funkcije, a ne u kontekstu sudskog vještačenja, da su po svojoj naravi indikativna, ali ne konačna za utvrđivanje svih činjenica relevantnih za odluku suda, da su ta mišljenja metodološki ograničena i vremenski zastarjela jer je posljednje stručno mišljenje iz srpnja 2024., a presuda je donesena u listopadu 2025., da su zanemarene u postupku utvrđene pozitivne reakcije djeteta u susretima s ocem, da blaže mjere uz ograničene i prilagođene kontakte nisu testirane, da je sud odredbu čl. 119. st. 1. ObZ pogrešno protumačio poistovjećujući „dobrobit djeteta“ s trenutačnim izbjegavanjem emocionalne nelagode. Stoga ističe da je pobijana odluka rezultat nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega prvostupanjski sud za nju nije niti mogao pružiti odgovarajuće obrazloženje, a naročito ne onakvo kakvo zahtijeva ustavnosudska i europska praksa i da je povrijeđeno pravo tuženika na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001. 55/2001., 78/2010. i dr.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 1/2006., 2/2010., 13/2017.)

10. Osnovano prigovara tuženik da je neprihvaćanjem dokaznog prijedloga da se provede sveobuhvatno psihologijsko psihijatrijsko vještačenje u svrhu utvrđenja stvarnih emocionalnih potreba djeteta i prisutnost mogućih prepreka za ostvarivanje osobnih odnosa oca sa djetetom (i u ograničavajućem obliku), nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. Naime, prvostupanjski sud je, s obzirom na specifičnosti konkretnog slučaja, odnosno okolnosti na strani maloljetnog djeteta i oca, trebao radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja provesti predloženo vještačenje na temelju kojeg bi se utvrdio najbolji interes maloljetnog djeteta, a kojim vještačenjem bi se izvršila detaljna analiza cjelokupne situacije te na pravilan način, s obzirom na činjenice na koje ukazuje žalitelj dovodeći u pitanje prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ali i protek vremena, utvrdile relevantne činjenice za donošenje odluke po prijedlogu tužiteljice.

12. Za dodati je da mišljenje i prijedlog koji je dostavljen od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad ne predstavlja dokaz vještačenjem u smislu čl. 250. ZPP i takvo mišljenje nema istu dokaznu snagu kao i vještačenje provedeno u smislu čl. 250. ZPP. Nezadovoljstvo tuženika mišljenjem Zavoda upravo je dovelo do toga da je isti predložio provođenje vještačenja što produljuje trajanje postupka, međutim, upućivanje tuženika na razloge zbog čega je predložio provođenje kombinirano psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oca i djeteta, te dvojba je li u najboljem interesu maloljetnog djeteta da sa ocem uopće ne održava osobne odnose, upućuju na zaključak da je provođenje navedenog vještačenja u konkretnom slučaju potrebno provesti.

13. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na glavnu stvar, a s obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti multidisciplinarno vještačenje radi utvrđivanja stvarnih emocionalnih potreba maloljetnog djeteta, postojanju eventualnih zapreka za održavanje osobnih odnosa oca sa maloljetnim djetetom na način koji je određen presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023. te utvrđivanja kapaciteta oca za ostvarivanje osobnih odnosa sa maloljetnim ZĆ na način koji će biti primjeren utvrđenim okolnostima, raspraviti će sve sporne činjenice i one na koje tuženik u žalbi upire i donijeti novu odluku vodeći se načelom najboljeg interesa maloljetnog djeteta.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj