1

Gž-960/2023-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Milki Vraneš, kao sucu pojedincu pravnoj stvari tužitelja H. r., OIB:…, Z., P. 3, kojeg zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. K., OIB:…, S., S. 11, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-360/2022-14 od 19. listopada 2023., 8. siječnja 2024.

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana,  potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-360/2022-14 od 19. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

              "I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Š. iz S., poslovni broj Ovrv-3860/2021 od 20. srpnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku D. K., OIB:…, S., S. 11, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 63,70 eura / 480,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 10,62 eura / 80,00 kuna od 21. srpnja 2020,

- na iznos od 10,62 eura / 80,00 kuna od 22. kolovoza 2020,

- na iznos od 10,62 eura / 80,00 kuna od 22. rujna 2020,

- na iznos od 10,62 eura / 80,00 kuna od 22. listopada 2020,

- na iznos od 10,62 eura / 80,00 kuna od 21. studenoga 2020,

- na iznos od 10,62 eura / 80,00 kuna od 22. prosinca 2020, pa do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju trošak postupka ovrhe u iznosu od 56,41 EUR / 425,00 kuna, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju u roku petnaest (15) dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 124,42 EUR / 937,50 kuna."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, da je stav prvostupanjskog suda neprihvatljiv obzirom je tuženik nesporno evidentiran kao pretplatnik u evidencijama tužitelja za sporno razdoblje te da je prema Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18 – dalje; ZHRT) kao vlasnik prijamnika dužan plaćati pristojbu. Nadalje, navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo budući da je uvidom u saldo konti karticu vidljivo da je tuženik podmirivao iznose pristojbe sukladno zakonskoj obvezi, da iz priložene prijave proizlazi da je tuženik istu potpisao, a teret dokaza da je potpis na prijavi tuženikov nije na tužitelju, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, obzirom da su na istoj utvrđeni osobni podaci tuženika, uključujući OIB tuženika i broj osobne iskaznice iz čega jasno proizlazi da je upravo tuženik obveznik plaćanja pristojbe. Predlaže pobijanu odluku preinačiti i u cijelosti održati platni nalog na snazi uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 63,70 eura na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do prosinca 2020. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve to na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga osnovom prijave prijamnika.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, obzirom na žalbene navode tužitelja, prijeporno je da li je tuženik obveznik plaćanja utužene tražbine na ime RTV pristojbe budući da je tuženik osporio da je potpis na prijavi prijamnika njegov, te da nikada nije živio na adresi navedenoj u prijavi (J. B. 28, P.).

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak. 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju povredu tužitelj iznosi u žalbi.

9. U ovome postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP-a. Odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a. Zbog navedenog se u postupku u sporovima male vrijednosti o osnovanosti žalbe odlučuje se na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj dostavio dokaze u vidu izvatka iz poslovnih knjiga, prijavu prijamnika i pregled stanja računa komitenta.

11. Tuženik je podatke iz prijave prijamnika doveo u sumnju budući da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da nikada nije bio prijavljen na adresi iz prijave, a osporio je i svoj potpis na prijavi prijamnika.

12. U navedenim okolnostima prvostupanjski sud pravilno je za odlučnu činjenicu uzeo vjerodostojnost potpisa tuženika na prijavi prijamnika budući da utemeljenost zahtjeva tužitelja ovisi o vjerodostojnosti potpisa, a teret dokaza postojanja pozitivne činjenice (da je tuženik potpisao priloženu prijavu, a time i da je obveznik plaćanja pristojbe) pada na tužitelja obzirom da tuženik ne može dokazati tzv. negativnu činjenicu odnosno onu koja ne postoji. Pravilno se prvostupanjski sud pritom poziva na relevantnu praksu revizijskog suda poslovni broj Rev-x-159/2016 od 2. ožujka 2016.

13. Naime, prema odredbi članka 34. stavak 1. ZHRT svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području RH koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ZHRT. Međutim, okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužitelja, uzimajući u obzir da evidencija predstavlja jednostrani akt tužitelja, nema značenje dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika niti vlasništvu ili posjedu prijamnika.

14. Pored navedenog, ovdje je također potrebno posebno istaknuti da je presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) ocijenjeno da bi se sklop postupka, a koji obuhvaćaju iste stranke i odnose se na iste pravne odnose i iste okolnosti, spadao pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14 (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

15. S tim u vezi napominje se da je u recentnoj sudskoj praksi i to presudama Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-859/20-2 od 10. studenog 2020. i Županijskog suda Karlovcu poslovni broj Gž-724/21-2 od 29. rujna 2021. već pravomoćno odlučeno o zahtjevima tužitelja protiv tuženika za isplatu naknade iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se u navedenim odlukama radilo o drugim vremenskim razdobljima. Navedenim odlukama drugostupanjskih sudova, ocijenjeno je kako tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu traženih novčanih iznosa koji se odnose naplatu neplaćene RTV pristojbe, te su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani.

16. Slijedom svega iznesenog žalba tužitelja ukazuje se neosnovanom pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu odbiti i pobijanu odluku potvrditi.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 8. siječnja 2024.

Sutkinja:

Milka Vraneš,v.r.