Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1026/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šunić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-708/2022-26 od 7. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-708/2022-26 od 7. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i V. izreke presude.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-708/2022-26 od 7. rujna 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.452,39 eura/26.012,07 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke (točka II. izreke). Nadalje, navedenom presudom nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.069,65 eura/15.593,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Navedenom presudom odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 248,86 eura/1.875,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke). Konačno, navedenom presudom odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u cijelosti (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke presude (članak 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) pravodobno se žali tuženik zbog zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP s prijedlogom da sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva troškove sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 29. studenog 2022., da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenog uvećanja osnovne plaće za smjenski rad u razdoblju od ožujka 2017. pa do prosinca 2021. isplati bruto iznos od 3.452,39 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose.

6. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, a konkretno Ugovora o radu br. 3568 na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2014. (stranice 10-11 spisa), Ugovora o radu br. 3999 na neodređeno vrijeme od 22. srpnja 2016. (stranice 8-9 spisa) i Ugovora o radu br. 5986 na neodređeno vrijeme od 17. veljače 2021. (stranice 6-7 spisa), Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu od 19. studenog 2015. (stranice 12-20 spisa – dalje: Pravilnik), Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu od 9. prosinca 2016. (stranice 21-29 spisa – dalje: Kolektivni ugovor), obračuna plaće tužiteljice, pisanog nalaza i mišljenja Danice Smojver, stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, financije i računovodstvo od 10. studenog 2022. (stranice 172-181 spisa), utvrdio u bitnom sljedeće: da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na radnom mjestu predradnik linije samoposluživanja, a koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2014. odnosno 1. kolovoza 2016.,odnosno 1. ožujka 2021., da je odredbom članka. 6. Ugovora o radu određeno, između ostalog, da je rad organiziran u 6 (šest) radnih dana tjedno, da se radnik obvezuje raditi u punom radnom vremenu 40 sati tjedno te da se rad obavlja u smjenama, da je tužiteljica u utuženom razdoblju svaki mjesec radila u smjenama, da su u utuženom razdoblju bili na snazi Pravilnik i Kolektivni ugovor, da je odredbom članka 16. stavka 4. Pravilnika određeno da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana te da rad u prvoj smjeni traje od 6 do 14 sati, u drugoj smjeni od 14 do 22 sata, a u trećoj smjeni od 22 sata do 6 sati, da je odredbom članka 16. stavka 1. Pravilnika određeno, između ostalog, da se osnovna plaća određena člankom 7. Pravilnika uvećava za rad u drugoj smjeni za 10%, da je odredbom članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora određeno, između ostalog, da se osnovna plaća radnika uvećava za smjenski rad za 5%, da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da razlika plaće tužiteljice koja je nastala zbog neplaćenog uvećanja osnovne plaće za smjenski rad u utuženom razdoblju iznosi ukupno 3.452,39 eur / 26.012,07 kuna bruto, da je vještak navedeni iznos izračunao na način da je osnovnu plaću tužiteljice u tom razdoblju uvećao za smjenski rad za 5% (u skladu s odredbom članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora) te da je osnovnu plaću tužiteljice u tom razdoblju uvećao za rad u drugoj smjeni za 10% (u skladu s odredbom članka. 16. stavka 1. Pravilnika).

7. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je u ovom predmetu utvrđeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužiteljica u skladu s odredbama članka 16. stavka 1. i 4. Pravilnika te članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora osnovano od tuženika potražuje razliku plaće koja je nastala zbog neplaćenog uvećanja osnovne plaće za smjenski rad u utuženom razdoblju u bruto iznosu, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a koje tužiteljici u skladu s odredbama članka 92. stavka 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14., 127/17., 98/19. – dalje: ZR) te članka 29. stavka 1. i 2. i članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) također pripadaju.

8. Tu valja napomenuti da, iako se dodatak na osnovnu plaću od 5% iz odredbe članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora te dodatak na osnovnu plaću od 10% iz članka 16. stavka 1. Pravilnika djelomično preklapaju u dijelu koji se odnosi na rad u drugoj smjeni, to ne znači da se navedeni dodaci u tome dijelu međusobno isključuju, budući da je volja tuženika, kao poslodavca tužiteljice prilikom sklapanja Kolektivnog ugovora, odnosno donošenja Pravilnika očito bila da se materijalna prava radnika ugovore, odnosno odrede na način koji će za njih biti što povoljniji. Također valja napomenuti da iz iskaza vještakinje danog na ročištu održanom 1. rujna 2023. proizlazi da je dodatak od 5% obračunavala na sve odrađene sate tužiteljice u prvoj smjeni, dok joj za rad u drugoj smjeni pripada naknada od 10%, a sve u skladu s odredbom članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora i članka 16. stavka 1. Pravilnika. Ujedno vještakinja navodi da je pri izračunu izvršeno uvećanje osnovne plaće na način da je dodatak za prvu smjenu od 5% izračunat na način da je dodano 5% na osnovnu plaću, a za drugu smjenu je obračunat dodatak od 10%, pa time nije došlo do kumulacije od 15% za drugu smjenu, što je vidljivo iz pisanog nalaza i mišljenja.

8.1. Isto tako, Zaključkom Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene KU od 7. veljače 2017. je utvrđeno da je odredbom članka 44. stavka 3. alinejom 2. KU propisano da za smjenski rad radniku pripada pravo na uvećanje osnovne plaće svim radnicima u prehrani koji u ugovoru o radu imaju propisanu obvezu smjenskog rada i taj Zaključak u skladu s odredbom članka 101. stavka 5. KU ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, u skladu s odredbom članka 101. stavka 5. KU.

9. Tuženik u žalbi ističe da u ovom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti (pretpostavke) za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP jer tužiteljica nije dokazala da se prije pokretanja postupka u ovom predmetu obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja je bila potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, niti da tuženik po njezinom zahtjevu nije htio postupiti, valja istaknuti da to u konačnici nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP na koju isti sadržajno upire.

10. Naime, čak i da se tužiteljica prije pokretanja postupka u ovom predmetu obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja je bila potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, ista bi radi ostvarivanja pravne zaštite svejedno morala podnijeti tužbu protiv tuženika, a što je vidljivo iz toga što tuženik od pokretanja prvostupanjskog postupka u cijelosti osporava pravo tužiteljice na isplatu razlike plaće. Nadalje, tužiteljica je tek po provedenom financijskom vještačenju mogla utvrditi visinu svog potraživanju i u skladu s istim urediti tužbeni zahtjev.

11. Suprotno mišljenju tuženika, tužiteljica podneskom od 29. studenog 2022. nije preinačila tužbu, već je samo postavila određeni zahtjev koji nije mogla postaviti ranije u tužbi od 30. ožujka 2022. kojom je postupak u ovom predmetu pokrenut u smislu odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP, stoga za utuženo potraživanje nije nastupila zastara, budući da je najstarije tužiteljičino pojedinačno potraživanje dospjelo na plaćanje 15. travnja 2017., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. ožujka 2022., dakle unutar zastarnog roka od pet godina koji je propisan odredbom članka 139. ZR. Neosnovan je stoga istaknuti prigovor zastare s obzirom na to da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe.

12. Pobijajući presudu u cijelosti te predlažući da sud obveže tužiteljicu na nadoknadu troškova postupka, tuženik pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. i V. izreke pobijane odluke. Odluka o troškovima također je zakonita, kako po osnovi, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, tako i po visini troškova, na temelju odredbe članka 155. ZPP, imajući pri tome u vidu i činjenicu da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak pa je stoga primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

13. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na njega je pravilno primijenio materijalnog pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje tuženik ukazuje u svojoj žalbi, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu, i time, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. S obzirom na to da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odbijen je i zahtjev za nadoknadom troškova sastava žalbe te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor