Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4827/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. tužitelja ŽU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĐU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetniku Marku Križanec, Luciji Car-Pavlic i Josipu Popariću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu KRIŽANEC, CAR- PAVLIC & POPARIĆ j.t.d. Zagreb, Gajeva ulica 19, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. travnja 2023., poslovni broj Pn-3111/2020-27, u sjednici vijeća 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. travnja 2023., poslovni broj Pn-3111/2020-27 u toč. I. i II. izreke.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška postupka od 136,82 eur i sudi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi 1. i 2. tužitelju daljnji trošak postupka od 136,82 eur, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi 1. i 2. tužitelju trošak žalbenog postupka od 47,64 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku solidarno platiti tužiteljima 6.126,97 eur[1] /46.163,65 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te im naknaditi i parnične troškove od 19.577,12 kn/2.598,33 eur.

2. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu u dijelu odluke o troškovima postupka kojim im nije priznato 136,82 eur (pristup ročištu za objavu odluke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i zahtjev za naknadu troška u potpunosti prihvati odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u potpunosti odbije, odnosno ukine odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade štete po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kojom je, između ostalih osiguranja, ugovoreno i osiguranje stambene zgrade od rizika potresa. U konkretnom slučaju se ostvario osigurani slučaj

– potres u Zagrebu dana 22. ožujka 2020. na predmetu osiguranja (prethodno opisanoj kući). Tuženik je u mirnom postupku procijenio visinu osigurnine u iznosu od ukupno: 521.833,46 kn, a platio je tužiteljima ukupno: 484.333,46 kn. Uplatama tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate osigurnine odnosno nije isplatio tužiteljima dio osigurnine u iznosu od 37.500,00 kn s obrazloženjem da je prilikom sklapanja ugovora o osiguranju ugovorena tzv. odbitna franšiza (sudjelovanje osiguranika u šteti) u iznosu od 5% od osnovice za obračun premije (minimalno 3.000,00 kn, a maksimalno 37.500,00 kn), radi čega je „umanjio“ svoju obvezu isplate osigurnine za maksimalan iznos franšize od 37.500,00 kn.

4.1. Stoga tužitelji potražuju 4.977,11 eur/37.500,00 kn na ime preostalog iznosa osigurnine i 7.663,65 kn/1.017,14 eur na ime obračunatih uglavničenih zateznih kamata koje su tekle na nesporno isplaćene iznose osigurnine.

5. U Privitku police osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 (list 8 i list 44 spisa) izričito je navedeno da je tužiteljima prilikom sklapanja ugovora o osiguranju omogućen popust za otkup franšize od 15%, radi čega su tužitelji smatrali da je odbitna franšiza otkupljena. Naime, termin “otkup franšize” znači isključenje tzv. odbitne franšize.

6. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je predmetnom policom osiguranja ugovorena odbitna franšiza 5% od osnovice za obračun premije, odnosno minimalno 3.000,00 kn, a maksimalno 37.500,00 kn. Naveo je da ugovorena odbitna franšiza od 5% predstavlja veću franšizu od obvezne i obzirom da su tužitelji prilikom sklapanja police odabrali upravo tu veću franšizu, isti su ostvarili popust na premiju od 15% upravo zbog tako dogovorene veće franšize. To ne znači da su otkupili franšizu, nego da su ugovaranjem franšize (svoga učešća u šteti) ostvarili popust na premiju osiguranja od 15% upravo zbog te ugovorene franšize.

7. U žalbenoj fazi postupka je sporno je li ugovorena odbitna franšiza, odnosno je li izvršen otkup iste i posljedično, pripada li tužiteljima isplata osigurnine sukladno polici osiguranja u cijelosti. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik je isticao tijekom postupka kako je u polici osiguranja pogrešno navedeno da je riječ o popustu za otkup franšize, te da bi ispravno trebalo stajati popust za ugovorenu franšizu što izaziva zabunu kod klijenata, ovdje kod tužitelja te je ujedno i tijekom postupka dostavio ispravljenu policu osiguranja s privitkom na ročištu 7. svibnja 2021. iz koje je razvidno da nije izvršen otkup franšize (list 86-89).

9. Prvostupanjski sud je proveo test poštenosti odredbi o odbitnoj franšizi sadržanim u Privitku police osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987. U odnosu na mogućnost pregovaranja, utvrđeno je kako se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, s obzirom da iz iskaza tužitelja proizlazi da je s djelatnikom tuženika ugovarao cijeli paket osiguranja koji je sadržavao osiguranje pokretnina i nekretnina, primjerice od potresa, poplave, požara, kasko i slično i da je zaprimio od tuženika ponude putem elektroničke pošte (e-mail-a), zatim da tužitelju nisu dostavljeni opći uvjeti uz te police, niti da mu je itko objasnio što znači odbitna franšiza te da bi on u slučaju ugovaranja iste trebao sudjelovati u snošenju štete.

10. Odredbom čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP) propisano je da su ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne, ako se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ona bila unaprijed formulirana od strane tuženika i na njen sadržaj tužitelj, kao potrošač nije imao utjecaja, pa posljedično tome ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača.

10.1. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da se o odredbama o odbitnoj franšizi nije pregovaralo i da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a odredbom st. 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, što u konkretnom slučaju tuženik niti tvrdi niti dokazuje. Nastavno, u provođenju testa poštenosti valjalo je utvrditi je li takva odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a sadržana je u formuliranom standardnom ugovoru, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača.

10.2. Utvrđeno je, što niti jedna od stranaka niti ne spori, da su tužitelji na temelju ugovorne odredbe o odbitnoj franšizi plaćao nižu godišnju premiju, a tuženik je kao trgovac, zbog ugovorne odredbe o odbitnoj franšizi tužitelju po štetnom događaju isplatio iznos koji je za 4.977,11 eur/37.500,00 kn manji od onoga kojega bi isplatio da takve ugovorne odredbe nije bilo.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je takva odredba uzrokovala značajnu neravnotežu, s kojim stavom se slaže i ovaj sud jer tužitelj nije bio svjestan prilikom ugovaranja police od potresa da mu iznos osigurnine neće biti u cijelosti isplaćen. Tužitelj je i sam u iskazu naveo da nitko nije s njim razgovarao da bi on trebao sudjelovati u snošenju štete, a da mu je to rečeno sigurno ne bi sklopio ugovor o osiguranju. Osim toga, tužitelji su bili u opravdanoj zabludi jer je na polici navedeno umjesto popusta od 15% na premiju, da se radi o popustu na otkup franšize, a niti tuženik ne spori da se radi o pogrešci koja izaziva zabunu kod klijenata.

12. Zbog svega navedenog utvrđena je nepoštenost takve odredbe, te kao posljedica ponovna uspostava pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe ili njezinog dijela nije bilo. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO), a što znači da tužitelji kao potrošači ima pravo na restituciju.

12.1. Kako je otpala pravna osnova po kojoj je tuženik zadržao navedeni iznos, to je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima 4.977,11 eur/37.500,00 kn na ime cjelokupne osigurnine te zatezne kamate (čl. 1111. st. 3. ZOO-a). Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, pravilno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima 4.977,11 eur/37.500,00 kn.

13. Na žalbene navode tuženika da ukoliko se prihvati tvrdnja tužitelja da je prihvatio ponudu osiguranja, tada ju je prihvatio u cijelosti kako glasi, sa svim ugovornim odredbama uključujući i ugovorenu franšizu prema privicima polici osiguranja, valja reći da su žalbeni navodi neodlučni za pravilnost i zakonitost presude jer je nesporno ugovor o osiguranju sklopljen, osigurnina je djelomično isplaćena, a tužitelji su u konačnici plaćali premiju osiguranja kako je navedena u ponudi, odnosno privicima. Sporno je što je točno ugovoreno između stranaka i je li odredba o odbitnoj franšizi nepoštena jer način kako je navedena u privitku police osiguranja ("popust za otkup franšize") izaziva zabludu kod tužitelja.

14. Nadalje, iako ovaj sud prihvaća stav tuženika da nema osnove ugovorom dati jednoj ugovornoj strani popust da bi se njegovo pravo povećalo, odnosno nije logično dati popust sa svrhom da se isključi njegovo sudjelovanje u osiguranom riziku, navedeno je trebalo biti jasno ispregovarano s tužiteljima te navedeno u Privitku polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 od 30. travnja 2019., a što nesporno nije učinjeno.

15. Nadalje, iako je tuženik ispravio svoju grešku pravilno navevši da se zapravo radi o popustu franšize, a ne o otkupu franšize, isti nije dokazao da je tako ispravljenu policu dostavio tužiteljima niti da su tužitelji uopće bili obaviješteni da se radi o pogrešci u polici osiguranja. Tim više, što usporedbom Privitka polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136624104700 kojim je također ugovoreno osiguranje od rizika potresa (list 20-21 spisa) za nastavno razdoblje od 11. travnja 2020. do 11. travnja 2021. nije navedeno da je franšiza otkupljena već samo koliko ista iznosi.

16. Nadalje, tužitelji su zahtijevali i isplatu 7.663,65 kn/1.017,14 eur na ime zateznih kamata koje su tekle na nesporno isplaćene iznose osigurnine. Iako tuženik tijekom postupka, kao niti u žalbi nije prigovarao pravilnosti i zakonitosti dosuđenog iznosa, i u tom dijelu je materijalno pravo (čl. 943. st. 4. ZOO) pravilno primijenjeno te prihvaćen tužbeni zahtjev.

17. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci.

18. Nadalje, u odnosu na žalbu stranaka na odluku o troškovima postupka valja reći sljedeće.

18.1. U pravu su tužitelji da im pripada trošak pristupa na ročište za objavu jer je isti potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 335. st. 7. ZPP. Stoga, budući da je punomoćnik tužitelja na navedeno ročište pristupio te trošak zatražio sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, to im pripada 136,82 eura (Tbr. 9. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1., Tbr. 40., Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 - dalje: OT).

18.2. Iz navedenog razloga je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i dosuditi tužiteljima daljnji trošak od 136,82 eur (čl. 373. t. 3. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

20. Obzirom da su tužitelji sa žalbom uspjeli, valjalo im je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT-a, dosuditi troškove žalbenog postupka od 34,37 eur (12,5 bodova*2,00 eur uz povećanje od 10% + PDV 25%) kao i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 13,27 eur.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić