1              Poslovni broj: II Kž-535/2023-5

Poslovni broj: II Kž-535/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. S. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114./22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog T. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 24. studenog 2023. broj Kovm-7/2023-5 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se žalba okrivljenog T. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. S., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. S. iz osnove u članku 123. stavku 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom T. S. uračunava se vrijeme lišenja slobode od 3. lipnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni T. S. i po branitelju, odvjetniku D. Ć. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pozivajući se na odredbu članka 22. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., dalje Ustav) da je čovjekova sloboda nepovrediva, uz isticanje pretpostavke nedužnosti okrivljenika žalitelj apostrofira da Ustav omogućava ograničenje slobode pojedinca, ali samo kad je to zakonom određeno. Ovim navodom, okrivljenik indirektno osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo upravo o takvoj situaciji, na zakonu opravdanom ograničenju slobode primjenom mjere istražnog zatvora, no takav promašeni žalbeni navod ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Prema tome, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava okrivljenika, odnosno kršenja načela da je čovjekova sloboda nepovrediva kao i načela presumpcije nevinosti. Naime, neovisno što je je sloboda pojedinca ustavno zaštićena kategorija, žalitelj u potpunosti gubi iz vida da sud procjenjuje od slučaja do slučaja opravdanost oduzimanja slobode kada je ono utemeljeno na zakonu, posebice kod počinjenja teških kaznenih djela, odnosno procjenjuje da je oduzimanje slobode pojedinca, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

6. Obrazloženjem pod točkom 5. ovog rješenja obuhvaćen je i žalbeni navod da je člankom 95. ZKP/08. propisano da sud prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika ne primjenjuje težu mjera, ako se ista svrha može postići blažom. Naime, imajući na umu da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je kazneno djelao počinio na štetu djeteta od sedam godina, a pritom iz nalaza vještaka psihijatra proizlazi da isti ima poteškoća u kontroli nagonskih potreba, kao dominantnih, poticajnih čimbenika u počinjenju kaznenog djela, pri čemu se ne može isključiti ni postojanje seksualnih sklonosti prema djeci, to i drugostupanjski sud nalazi da je valjano prvostupanjski sud donio svoju ocjenu da je istražni zatvor jedina mjera kojom se može prevenirati postojeća opasnost od ponavljanja kaznenog djela, te za tu odluku dao valjano i na zakonu osnovano obrazloženje. To tim više, što vještak psihijatrijske struke ističe da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, pa s obzirom na trajnost dijagnosticiranih psihičkih smetnji, skromni spektar strategija suočavanja s realitetnim poteškoćama, te životnu dob okrivljenika, vještak je mišljenja da postoji povećana vjerojatnost činjenja kaznenih djela u budućnosti.

7. Niti isticanje dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika ne dovodi u pitanje pravilnost ovog rješenja, jer sve ostale prethodno opisane okolnosti ne otklanjaju opasnost od počinjenja istovrsnog ili sličnog kaznenog djela prema oštećenici u ovom kaznenom predmetu tako i bilo kojoj drugoj osobi. Zbog toga je osnovano protiv okrivljenika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne može se ni prema ocjeni drugostupanjskog suda uspješno ostvariti u žalbi predloženim mjerama opreza.

8. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. siječnja 2024.