Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4170/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 44, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanženković Žuža odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1568/2022-24 od 29. rujna 2025., dana 26. siječnja 2026.,
p r e s u d i o je
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1568/2022-24 od 29. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod t. II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 97,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.03.2022. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 910,49 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.03.2022. do isplate, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 187,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.09.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“
2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom II i III. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eur-a pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).
5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja i počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu cijenjeni.
6. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za naknadom štete nastale joj ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 21. veljače 2022. u kojoj je stradala kao pješakinja kada je na nju, dok je prelazila obilježeni pješački prijelaz, naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala OB, a koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom od AO.
7. Tužiteljica u žalbi osporava odluku o visini dosuđene naknade neimovinske štete, ističući kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te prigovara odluci o troškovima postupka.
8. Uzimajući u obzir sve kriterije koji predstavljaju pouzdanu osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade za utužene vidove nematerijalne štete, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11– u daljnjem tekstu ZOO) i utvrdio da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu daljnjeg iznosa od onog koji joj je dosuđen prvostupanjskom odlukom. Uvažavajući činjenicu da je tuženik već u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 1.072,27 eur-a sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu daljnjeg iznosa, a za koji je tužbeni zahtjev odbijen, jer je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužiteljici tuženik već u mirnom postupku naknadio štetu u iznosu od 8,079,00 kn, odnosno 1.072,27 eur-a koju je ista pretrpila u predmetnom štetnom događaju pa je stoga tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu pravilno odbijen kao neosnovan.
9. Radi vrste i naravi povrede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju (ozljedu natučenja područja lijevog koljena i ogrebotine lijeve potkoljenice), trajanja i jačine fizičkih boli (jaki 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana te manjeg intenziteta 14 dana, straha (sekundarni strah trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana te manjeg intenziteta 15 dana) koje je uslijed toga trpjela, činjenice da kod tužiteljice opisane ozljede nisu dovele do smanjenja životne aktivnosti te činjenice da joj je zbog svakodnevnih obveza i poslova bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 21 sat, a koju pomoć su joj pružali ukućani predstavljaju primjerenu i pravičnu naknadu za utužene vidove nematerijalne i materijalne štete.
10. U odnosu na žalbene navode tužiteljice valja u bitnom odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim dovoljno cijenio one relevantne okolnosti od kojih ovisi visina satisfakcije, shodno citiranim odredbama ZOO-a te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim kriterijima pa je uz pravilno i sveobuhvatno vrednovanje kvalifikatornih kriterija te uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u psihičkoj i fizičkoj sferi tužiteljice po ocjeni ovog suda primjereno dosudio novčanu satisfakciju.
11. Stoga, nije u pravu tužiteljica kada prigovara visini dosuđene naknade, jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud vodio računa o svim kriterijima iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a koji utječu na visinu pravične novčane naknade tj. težinu povrede i okolnostima slučaja, o vrsti i trajanju bolova i straha te činjenici da kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti.
12. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade o visini štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
13. Kako je žalba tužiteljice u cijelosti neosnovana, to joj po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a pravo na isplatu kojeg je pravilno priznato tuženiku prvostupanjskom presudom.
14. Iz navedenih razloga i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 26. siječnja 2026.
Sudac:
Tomislav Aralica
