REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-147/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587) zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1718/2024-24 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari (st. I.) te se u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 1718/2024-24 od 24. srpnja 2025.

II. Djelomično se prihvaća tužiteljeva žalba protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske odluke (st. II.) pa se ta odluka preinačuje na način da se nalaže tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 1.100,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2025. do isplate, dok se u preostalom dijelu u visini od 275,00 eura zahtjev tuženice odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da mu tuženica isplati iznos od 2.210,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 05. srpnja 2024. do isplate. Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) tužitelju je naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 24. srpnja 2025. do isplate, sve u roku od 15. dana.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svog punomoćnika podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe, da je odluka suda prvog stupnja protivna odredbi čl. 193. st. 4. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (dalje ZSOS) kojim je propisano da za štete počinjene u vezi s obavljanjem službe Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi štete. Kako tužitelj nesporno nije ostvario pravo na naknadu po polici kolektivnog osiguranja iz čl. 126. ZSOS-a primjenjuju se odredbe čl. 193. st. 4. ZSOS-a umjesto odredbe iz čl. 193. st. 6. ZSOS-a. Dakle, primjenjuju se opći propisi o naknadi štete te žalitelj drži da je trebalo primijeniti Zakon o zaštiti na radu tj. čl. 4. st. 1., čl. 15. i čl. 25. tog Zakona. Navodi da se odgovornost tuženice kao poslodavca, a u slučaju kada je u upravnom postupku ozljeda na radu priznata, presuđuje prema objektivnom kriteriju. Pogrešan je zaključak suda da izvođenje sklekova kao vježbe po njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja ne predstavlja opasnu djelatnost u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Prvenstveno se ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o izvođenju sklekova po vlastitom nahođenju i osobnoj volji tužitelja već tijekom službene provjere motoričke sposobnosti koja je sastavni i redoviti dio njegove vojne službe. Isto tako, sama činjenica da je ozljeda nastala unatoč pravilnom izvođenju vježbe govori u prilog tvrdnji da se radi o opasnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a. Osporava i odluku o troškovima postupka te ističe da je sud pogrešno primijenio odredbe Odvjetničke tarife koje da se primjenjuju samo kada bi tuženicu zastupao odvjetnik, a ne Državno odvjetništvo RH kao tijelo javne vlasti s ustavnom i zakonskom ovlasti za zastupanje države.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana presuda "u smislu žalbenih navoda tako da se zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti uz dosudu zatraženog parničnog troška".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osobe zaposlene u Ministarstvu obrane RH za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio 10. svibnja 2023. u štetnom događaju tijekom redovite provjere tjelesnih sposobnosti - izvođenja discipline sklekova kada je kod istog došlo do tzv. sindroma prenaprezanja vanjske strane lijevog lakta. Zahtjev postavlja u ukupnom iznosu od 2.210,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 05. srpnja 2024. do isplate.

7. Pri tome nije sporno da je do štetnog događaja došlo u vojarni 1. gardijske brigade "Tigrovi – Croatia" gdje je temeljem zapovijedi zapovjednika Pukovnije vojne policije od 02. veljače 2023. izvršena provjera tjelesne spremnosti za pripadnike 1. satnije Vojne policije u kojoj je tada bio zaposlen tužitelj.

8. Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Ne postoji ni bitna povreda na koju upire tužitelj (ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a) jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio: da je isti kao djelatna vojna osoba, zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, dana 10. svibnja 2023. tijekom redovnog radnog vremena prilikom redovne provjere tjelesnih sposobnosti – izvođenja discipline sklekova zadobio ozljedu (tzv. sindrom prenaprezanja vanjske strane lijevog lakta); da su navedenog dana vrijeme i temperatura zraka bili primjereni za to doba godine; da su bili ispunjeni svi propisani uvjeti za provjeru tjelesne sposobnosti; da je sama provjera odrađena sukladno pravilima.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja primijenio je pravilno materijalno prava kada je odbio tužbeni zahtjev polazeći od odredbe čl. 193. st. 4. ZSOS-a ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/23, 153/23, 14/24 i 136/25) kojom odredbom je propisano da za ostale štete (osim onih propisanih st. 1. tog članka) država odgovara sukladno općim propisima o naknadi štete, odnosno sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23)

11. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja. Naime, tuženica odgovara za štetu po općim propisima o naknadi štete, a takva njezina odgovornost propisana je odredbom čl. 193. st. 4. ZSOS-a koji se kao lex specialis treba primijeniti u ovom predmetu.

12. Stoga, tuženica u predmetnoj stvari tužitelju odgovara sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a kako je to pravilno naveo i sud prvog stupnja, a kojom odredbom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju, nije sporno (tužitelj navedeno ne osporava) da su postojali svi uvjeti za provjeru tjelesnih sposobnosti te da je tuženica dokazala da je do štete tužitelju došlo bez njezine krivnje jer tuženica štetni događaj nije mogla predvidjeti, niti je posljedice mogla izbjeći ili otkloniti.

13. Tužitelj žalbenim navodima upućuje da bi se radilo o opasnoj djelatnosti pozivom na odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a, odnosno da postoji objektivna odgovornost na strani tuženice.

14. S tim u vezi valja reći da je Vrhovni sud RH u većem broju svojih odluka (npr. Rev-83/2008, Rev-1028/2009, Rev-820/2010 i Rev-1693/2018) zauzeo shvaćanje "da policijski (vojni) trening sam po sebi ne predstavlja opasnu djelatnost već da to čine posebne okolnosti konkretnog slučaja u kojima je ozljeda nastala". Uzimajući u obzir takve posebne okolnosti u ovom predmetu pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o opasnoj djelatnosti jer je provjera tjelesnih sposobnosti koja se odvijala predmetnog dana odvijala na uobičajen i dopušten način pri čemu su bili ispunjeni svi propisani uvjeti. U odnosu na žalbene navode koji upućuju na primjenu odredaba Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14 i dr.), odnosno da bi odgovornost tuženica bila objektivna valja reći da navedeno nije ispravno jer se kako je već rečeno odgovornost tuženice ocjenjuje prama pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu (tako i Rev 842/2023).

15. Ostaje pitanje odluke o troškovima postupka koje je sud prvog stupnja pravilno temeljio na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. S tim u vezi neosnovani su žalbeni navodi žalitelja koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno njegovi navodi da je sud pogrešno primijenio Odvjetničku tarifu koja da se "primjenjuje isključivo u slučajevima kada stranku u postupku zastupa odvjetnik".

15.1. Naime, u smislu odredbe čl. 163. ZPP-a proizlazi da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke koje zastupa državno odvjetništvo i da u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Tuženici su dakle pravilno priznati troškovi zastupanja i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, odgovora na tužbu, podneska te pristup na četiri ročišta, ukupno u vrijednosti od 550 bodova. Međutim, tuženica nema pravo na PDV-e koji joj je sud priznao u visini od 25%, a koji nije ni zatražen troškovnikom (str. 142 spisa). Proizlazi dakle da trošak koji je valjalo priznati tuženici iznosi 1.100,00 eura, a ne 1.375,00 eura koliko je sud prvog stupnja istoj priznao. Stoga je valjalo preinačiti odluku o trošku iz prvostupanjske presude te odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova u visini od 275,00 eura.

16. Iz svih navedenih razloga, a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 380. t. 3. ZPP- a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo je odbiti jer je isti uspio samo sa spornim zahtjevom i to djelomično (čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP- a u vezi sa čl. 166. ZPP-a).

U Puli – Pola 26. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus