1              Poslovni broj: II Kž-552/2023-5

Poslovni broj: II Kž-552/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj 22 K-24/2023-10 od 12. prosinca 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, broj 22 K-24/2023-10 od 12. prosinca 2023., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi B. O. proglašen krivim, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je temeljem tog članka u vezi s člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, pa mu je pod točkom I. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor.

1.1.Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku D. Z., bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje kojim se produžava istražni zatvor, a da se istražni zatvor zamijeni odgovarajućim mjerama opreza iz čl.98. Zakona o kaznenom postupku."

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena mjerama opreza.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog B. O. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a ista se nedvojbeno, protivno žalbenim navodima, upravo temelji na činjenici njegove kaznene i prekršajne osuđivanosti optuženika (3 puta zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 47/23.), a što sve upućuje na zaključak da optuženikovo ponašanje nije izolirani incident u njegovom životu te da isto progredira prema sve težim i opasnijim oblicima kaznenih djela, i to unatoč tome što su mu izricane uvjetne i novčane kazne, koje očigledno nisu polučile svoju svrhu da se kloni kažnjivog ponašanja. Slijedom svega navedenog sud prvog stupnja je, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

6.1. Protivno žalbenim navodima, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi B. O. boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Ispravnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima da je optuženi priznao kazneno djelo i izrazio kajanje, a još manje žalbenim navodom kojim se ističe da je postupanje optuženika bilo izazvano napadom oštećenika, jer je riječ o žalbenom navodu koji je prikladan za isticanje kod žalbe na presudu.

7. Isto tako, u tom kontekstu, a imajući u vidu da je optuženik nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, dok se u istražnom zatvoru nalazi 7 mjeseci, neosnovano se žalbom ističe da sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. ne postoji razmjer između vremena koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru i visini nepravomoćne izrečene kazne.

8. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera, a kako se to žalbom sugerira.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. siječnja 2024.