1              Poslovni broj: II Kž-6/2024-5

Poslovni broj: II Kž-6/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-209/2023. (K-35/2023.) od 22. prosinca 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-209/2023. (K-35/2023.) od 22. prosinca 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optuženog D. D., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., dok je pod točkom II izreke u istražni zatvor optuženom uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 17. travnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. D. po branitelju, odvjetniku H. B., zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene odredaba ZKP-a", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "pobijano rješenje preinači, i odmah ga se pusti na slobodu, ili podredno ukine, i uputi na ponovno rješavanje sa napucima za rješavanje iznijetima u ovoj žalbi".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi optuženi puštanjem na slobodu mogao ponoviti ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Naime, ispravno prvostupanjski sud povezuje raniju osuđivanost zbog kaznenih djela, a kako to proizlazi iz pribavljenog izvatka iz kaznene evidencije sa lista 36 spisa sa rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi kako isti ima simptome posttraumatskog stresnog doživljaja uz alkoholizam, te bi uslijed navedenog mogao u budućnosti počiniti slično, kao i teže kazneno djelo. Stoga, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opasnost da bi optuženi puštanjem na slobodu mogao počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Isto tako, navedeno prvostupanjski sud ispravno povezuje i s činjenicom da mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju počinjenog zbog banalnih razloga.

6.1. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi predlaže žalitelj, jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. S time u svezi, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je žalbeni navod da je optuženi "voljan dati obećanje, javljati se policiji ili prihvatiti bilo koju drugu mjeru suda,", kao i "voljan je obećati da se neće približavati oštećenom".

7. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući da se njegov boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne, a uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

7.1. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenih navoda optuženika o pozitivnom utjecaju dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru na njega, jer te okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

8. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. siječnja 2024.