Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kžmp-17/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Klaudije Grubišić kao predsjednika vijeća, Anice Filipović i Ane Bosančić kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Martine Pastor, u kaznenom predmetu protiv mlađeg punoljetnika CJ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku i o žalbi okrivljenika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-9/2025-17 od 16. listopada 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2026. u odsutnosti branitelja okrivljenika i Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika CJ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku u ponovljenom postupku mlađi punoljetnik CJ, državljanin [adresa] proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. KZ/11. te je temeljem odredbe članka 326. stavak 2. KZ/11. i uz primjenu članka 48. i članka 49. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. mlađem punoljetniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, a koja uvjetna osuda započinje teći od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 54. KZ/11. mlađem punoljetniku CJ je za slučaj opoziva djelomične uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 20. prosinca 2024. godine, kada je lišen slobode po djelatnicima policije, pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od okrivljenika je oduzet mobitel marke „IPhone 11 Pro Max“, serijskog broja: F2LCJ161N70L, IMEI 1. broja: 352855110407484, IMEI 2. broja: 352855110494201, zelene boje u silikonskoj crno- zelenoj maskici s natpisom „Nike just do it“, sa SIM karticom Telemach pozivnog broja [broj SIM kartice] oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00102880 od 19. prosinca 2024.

1.2. Na temelju članka 560. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 142,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik CJ ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavak 2. u vezi stavaka 1. KZ/11., pa navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te se naloženo okrivljeniku da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 142,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 obvezan je okrivljenik da plati ovom sudu paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog odluke o kazni navodeći u bitnom da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti jer utvrđene otegotne okolnosti ne opravdavaju ublažavanje kazne, odnosno, svrha kažnjavanja ne može se postići blažom kaznom jer sud nije uzeo u obzir ni težinu niti posljedice predmetnog kaznenog djela. Predlažu izricanje kazne zatvora bez primjene odredbi o ublažavanju kazne.

3. Protiv navedene presude žali se i mlađi punoljetnik putem branitelja zbog odluke o sankciji i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom s prijedlogom da se izrekne blaža zatvorska kazna uz izricanje uvjetne osude s kraćim rokom kušnje i da se izostavi odluka o imovinskoj koristi.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

6. Stranke i branitelj uredno su obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog suda na koju nisu pristupili.

7. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

8. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je okrivljeniku CJ kao olakotno cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela na samom početku kaznenog postupka čime je pridonio efikasnosti i ekonomičnosti postupka, izraženo kajanje i pokazanu svijest o protupravnom ponašanju te posebno činjenicu da je osoba mlađe životne dobi odnosno u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bio u cijelosti zreo kao osoba i nije bio svjestan značenja i društvene štetnosti kaznenog djela koje je počinio, kao i činjenicu da je neosuđivana osoba, a od otegotnih iskazanu upornost i bezobzirnost.

9. Protivno tvrdnji žalitelja koji relativizira istaknute olakotne okolnosti, prvostupanjski je sud iste u pravoj mjeri vrednovao i s obzirom na veliki broj utvrđenih olakotnih okolnosti kao i životnu dob počinitelja smatrao da ima mjesta ublažavanju kazne pa je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora ispod zakonski propisanog minimuma, odnosno sud je okrivljenika mlađeg punoljetnika primjenom odredbi o ublažavanju kazne osudio na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci nakon čega je temeljem članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se dio kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ako u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud imajući u vidu da je okrivljenik CJ predmetno kazneno djelo počinio prije navršene 21 godine života, dakle, kao mlađi punoljetnik što odredbe Zakona o sudovima za mladež propisuju zakonskim razlogom za blaže kažnjavanje počinitelja jer je odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež predviđeno da kada se na osobu koja je kazneno djelo počinila kao mlađi punoljetnik primjenjuju odredbe Kaznenog zakona i kaznenopravne odredbe drugih zakona Republike Hrvatske, dakle, opće kazneno pravo, sud može u granicama ublažavanja kazne izreći kaznu blažu od propisane.

9.1. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da će i bez izvršenja cijele jedinstvene kazne zatvora u cijelosti biti postignuta svrha kažnjavanja zbog čega je sud okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu jer je ista podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja posebno imajući u vidu da je mlađi punoljetnik priznanjem krivnje i izraženim kajanjem pokazao da je shvatio štetnost i zabranjenost svog ponašanja, slijedom čega navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani.

U odnosu na žalbu okrivljenika.

10. Okrivljenik CJ u vrijeme počinjenja djela bio je mlađi punoljetnik a prvostupanjski sud nije našao razloge za primjenu maloljetničkog prava prema ovom okrivljeniku već je prema njemu primijenio opće kazneno pravo, odnosno, iako je u ovom konkretnom slučaju riječ o mlađem punoljetniku na kojeg je pod određenim pretpostavkama moguće primijeniti maloljetničko pravo, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud valjano je obrazložio zbog čega je smatrao da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbe općeg kaznenog prava pri čemu se vodio izvješćem o osobnim i obiteljskim prilikama mlađeg punoljetnika sačinjenim od strane stručne suradnice Općinskog suda u Šibeniku iz kojeg proizilazi da je predmetni državljanin [adresa] koja nije članica Europske unije i nema potpisan međunarodni sporazum s Republikom Hrvatskom na temelju kojeg bi bilo moguće dostaviti odluku o odgojnoj mjeri a koja bi se izvršavala u državi članici Europske unije kad bi postojali opravdani razlozi za njenu primjenu, sve imajući u vidu da je okrivljenik počinio ozbiljno kazneno djelo u vezi kojeg u razgovoru sa stručnom suradnicom nije pokazao dovoljnu svjesnost te je mišljenja da se na istog ne trebaju primijeniti odredbe maloljetničkog prava već odredbe općeg kaznenog prava. Dakle, iako je riječ o osobi mlađe životne dobi koja se po prvi puta našla u sukobu sa zakonom, imajući u vidu težinu počinjenog djela te sve druge okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost, uvažavajući mišljenje stručne suradnice prvostupanjskog suda, stav je i ovog suda da se svrha sankcije ne bi mogla postići primjenom propisa Zakona o sudovima za mladež.

11. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima okrivljenika nema mjesta preinačenju pobijane presude na način da se izrekne blaža zatvorska kazna uz izricanje uvjetne osude i kraćeg roka kušnje, a nije osnovan niti prijedlog da se izostavi odluka o imovinskoj koristi stečenoj kaznenim djelom jer je pravilno prvostupanjski sud od okrivljenog mlađeg punoljetnika oduzeo imovinsku korist koju je stekao počinjenjem predmetnog kaznenog djela čije je počinjenje u cijelosti priznao a s obzirom da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom valjano je utvrđeno da navedeni iznos postaje imovine Republike Hrvatske te je okrivljeniku naloženo da navedeni iznos uplati u korist državnog proračuna.

12. Kako ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vukovar, 23. siječnja 2026.

predsjednik vijeća za mladež

Klaudija Grubišić