Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4058/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Cvitanović Vrzić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-318/2022-13 od 19. studenog 2025., dana 23. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-318/2022-13 od 19. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-318/2022-13 od 19. studenog 2025. odbija se prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja o pristojbi poslovni broj Povrv-318/2022-10 od 9. lipnja 2025. kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje te oslobodi tužitelja obveze plaćanja pristojbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-318/2022-10 od 9. lipnja 2025. (stranica 68-70 spisa) naloženo je tužitelju da plati sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura.

5. Tužitelj je podnio prigovor protiv gore navedenog rješenja (stranica 74-75 spisa), navodeći da je oslobođen plaćanja sudske pristojbe, u skladu s odredbom članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023. – dalje: ZSP), budući da je tužitelj osoba koja obavlja javnu ovlast, a ovaj postupak je proizašao iz obavljanja njegove javne ovlasti.

6. Prvostupanjski sud je taj prigovor pobijanim rješenjem, poslovni broj Povrv- 318/2022-13 od 19. studenog 2025., odbio kao neosnovan, obrazlažući da naplata RTV pristojbe ne predstavlja obavljanje javnih ovlasti jer su odredbom članka 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23., 18/24. – dalje: Zakon o HRT) navedene javne usluge tužitelja, a naplata mjesečne pristojbe nije među njima, stoga se ne radi o postupku iz obavljanja javnih usluga.

7. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

8. Predmetni postupak se vodi radi naplate mjesečne pristojbe, a koju pristojbu tuženik nije dobrovoljno podmirio tužitelju.

9. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o HRT propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

10. Dakle, u skladu s navedenom zakonskom definicijom, tužitelj je pravna osoba koja obavlja javne usluge. Dok javna ovlast podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti, smisao javnih usluga je pružanje djelatnosti koja su od interesa za zajednicu.

11. Javne usluge koje obavlja tužitelj su propisane odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o HRT pa je tako djelatnost Hrvatske radiotelevizije proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. U toj zakonskoj definiciji kao javna usluga nije navedena naplata mjesečne pristojbe.

12. Dakle, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je osoba koja obavlja javne usluge, a ne javne ovlasti. Nadalje, čak i kad bi se smatralo da se pojmovi „javne usluge“ i „javne ovlasti“ sadržajno podudaraju, naplata mjesečne pristojbe nije zakonom predviđena kao javna usluga koju obavlja tužitelj, već predstavlja prihod kojim tužitelj financira svoju djelatnost.

13. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP jasno proizlazi da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužitelj u postupcima za naplatu mjesečne pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Pri tome se ističe da neosnovano tužitelj navodi da ne obavlja svoju djelatnost na temelju ugovornog odnosa, jer se naplata pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika prijemnika), jer činjenicom posjedovanja prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos sa tužiteljem.

14. Slijedom navedenog, tužitelj nije oslobođen plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP.

15. Radi svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tužitelja na rješenje o pristojbi kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i na rješenje o izdavanju platnog naloga, u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZSP.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj