REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7185/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Pp-1029/2025-5 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe okrivljenog SV i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, kao neosnovane te se potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) okrivljeni GV je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji okrivljeni GV je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao dva dana zatvora, pa mu je preostalo za izdržati još 18 dana kazne zatvora. Istom presudom mu je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci i naloženo mu je platiti ukupne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 91,86 eura.
1.1. Istom presudom naloženo je vraćanje vlasniku privremeno oduzetog osobnog automobila marke Ford, reg. oznaka [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije] i prometne dozvole serijskog broja: [broj prometne dozvole] te pripadajućeg ključa, po pravomoćnosti presude.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni GV, putem branitelja Vjekoslava Cestara, odvjetnika u Vinkovcima i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Postaja prometne policije Vinkovci, su podnijeli pravodobne žalbe.
2.1. Okrivljenik je podnio žalbu zbog odluke o kazni i povrede materijalnog prava, a u istoj u bitnome navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje su priznanje krivnje i izraženo kajanje, te to da je okrivljenik otac troje malodobne djece. Smatra da su to okolnosti temeljem koje bi se trebala izreći blaža kazna. Također navodi da se oduzetim vozilom služi i njegova supruga koja ga koristi za prijevoz na posao, te za potrebe djece, zbog čega okrivljenik smatra da je sud trebao posebnim rješenjem odlučiti o vraćanju privremeno oduzetog vozila, a ne da ga uvjetuje pravomoćnošću presude. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.
2.2. Tužitelj je žalbu podnio zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u istoj u bitnome navodi da mu je odluka suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila neprihvatljiva posebice jer u postupku sud nije utvrdio niti jednu olakotnu okolnost na strani okrivljenika, dok je kao otegotnu okolnost utvrdio njegovu raniju višestruku kažnjavanost za istovrsne prekršaje. Tužitelj ističe kako smatra da je nužno trajno oduzimanje vozila od okrivljenika jer postoji opasnost da se vozilo ponovno upotrijebi za počinjenje prekršaja i jer će se jedino tako postići svrha kažnjavanja.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući povodom žalbe okrivljenika i tužitelja, pobijanu presudu, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 dana, u koju se uračunava 2 dana zadržavanja.
6.1. Naime, okrivljenik je višestruki recidivist u činjenju istog prekršaja koji se smatra jednim od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, a o njegovoj dosadašnjoj kažnjavanosti svjedoči potvrda Ministarstva pravosuđa od 13. lipnja 2025. na listu 28-29 spisa. Navedene činjenice ukazuju na okrivljenikovu iznimnu upornost u kršenju prometne discipline, a što potvrđuje činjenicu da ranije kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja odnosno nisu ispunile svrhu kažnjavanja, pa sada nema mjesta izricanju blaže vrste kazne, posebice jer su ranijim presudama okrivljeniku izricane novčane kazne (koje se smatraju blažom vrstom kazne), jednom u osjetno ublaženom iznosu, a drugi puta u zakonom propisanom minimalnom iznosu, no ni jedna ni druga nisu ostvarile utjecaj na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje sa zakonom.
6.2. Iz svega navedenog proizlazi kako okrivljenik predstavlja opasnost u prometu na cestama za sebe i druge sudionike te imovinu pa je pravilno i osnovano prvostupanjski sud istome izrekao kaznu bezuvjetnog zatvora u trajanju od 20 dana, jer se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja u ovom slučaju. Okolnosti koje okrivljenik iznosi u žalbi kao olakotne nisu okolnosti koje se mogu smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne pa stoga nisu podobne za preinačenje odluke o kazni.
6.3. Nadalje, valja naglasiti da je člankom 229. stavkom 8. i 9. ZSPC-a propisano da se odluka o privremeno oduzetom vozilu donosi odlukom o prekršaju, a što je u konkretnom slučaju pobijana presuda, zbog čega nisu osnovani navodi okrivljenika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
6.4. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
7. Nadalje, u odnosu na navode iz žalbe tužitelja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila, ovaj je Sud mišljenja da je takva odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu osnovana jer nisu ostvareni uvjeti za trajno oduzimanje niti bi izricanje takve mjere bilo u skladu s načelom razmjernosti i nužno radi zaštite opće sigurnosti i sudionika u prometu.
7.1. Naime, s obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj izrečene novčane kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu i ublaženom iznosu, te je istome presudom ovog Suda po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno kazna bezuvjetnog zatvora, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u tom slučaju bila suviše stroga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta i mjera kazne imati utjecaja na okrivljenika da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom i mjerom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana Prekršajnim zakonom, a ukoliko to ne bude slučaj, okrivljeniku će se eventualno u budućnosti, ukoliko nastavi činiti ista ili druga teška djela prekršaja, moći izreći mjera trajnog oduzimanja motornog vozila.
7.2. Zbog navedenog je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), to je ovaj Sud paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 50,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
