REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8797/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TF, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pp-4089/2025-6 od 4. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe okrivljenog TF i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, kao neosnovane te se potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) okrivljeni TF je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljeni TF je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana. Istom presudom okrivljeniku je opozivana uvjetna osuda iz presude tog suda posl.br. Pp-4554/2024 od 24. listopada 2024., pravomoćna 15. studenog 2024. kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, pa je okrivljeniku temeljem članka 46. stavka 2. u vezi s člankom 39. PZ-a izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 dana, u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju u vezi predmetnog prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a kao 15 dana zatvora, pa je okrivljeniku preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 45 dana.
1.1. Istom presudom naloženo je vraćanje okrivljeniku privremeno oduzetog osobnog automobila marke Volkswagen Golf plus, reg. oznaka [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije], koji mu je privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju broj 00259663 od 30. srpnja 2025. Okrivljeniku je također naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni TF i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zadarska, Postaja prometne policije Zadar, su podnijeli pravodobne žalbe.
2.1. Okrivljenik je podnio žalbu zbog odluke o kazni, a u istoj u bitnome navodi da mu je izrečena prestroga kazna koja nije razmjerna njegovim osobnim i imovinskim prilikama jer uzdržava obitelj i jedini je hranitelj supruge i četvero malodobne djece, a supruga mu boluje od multiple skleroze zbog čega joj je potrebna svakodnevna skrb, pa bi njegov odlazak u zatvor ugrozio egzistenciju njegove obitelji. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.
2.2. Tužitelj je žalbu podnio zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila i odluke o zaštitnoj mjeri, a u bitnome ističe da je sud trebao u konkretnom slučaju od okrivljenika trajno oduzeti vozilo jer bi se jedino tako ispunila svrha kažnjavanja s obzirom da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih i drugih teških prekršaja u prometu na cestama, te pokazuje iznimnu upornost u kršenju prometne discipline. Također tužitelj smatra da zbog navedenih okolnosti je okrivljeniku valjalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja vozilima u trajanju od 12 mjeseci.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući povodom žalbe okrivljenika i tužitelja, pobijanu presudu, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, u koju se uračunava 15 dana zadržavanja. Također je osnovano prvostupanjski sud opozvao uvjetnu osudu iz presude tog suda posl.br. Pp-4554/2024 od 24. listopada 2024., pravomoćna 15. studenog 2024. kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, te izrekao ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 60 dana u koju se uračunava vrijeme zadržavanja.
6.1. Naime, okrivljenik je višestruki recidivist u činjenju istog prekršaja te drugih teških prekršaja koji se smatraju nekima od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama (potvrda Ministarstva pravosuđa list 24-26 spisa), čime pokazuje iznimnu upornost u kršenju prometne discipline, a što potvrđuje činjenicu da ranije kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja odnosno nisu ispunile svrhu kažnjavanja, pa nije bilo mjesta izricanju novčane kazne kao blaže vrste kazne odnosno primjeni uvjetne osude, a s obzirom da je okrivljenik ponovno počinio isti prekršaj za koji mu je ranijom odlukom bila izrečena uvjetna osuda, i to za vrijeme provjeravanja, te mu je pobijanom presudom izrečena kazna zatvora u istom trajanju, osnovano je sud opozvao tu uvjetnu osudu.
6.2. Iz svega navedenog proizlazi kako okrivljenik predstavlja opasnost u prometu na cestama za sebe i druge sudionike te imovinu pa je pravilno i osnovano prvostupanjski sud istome izrekao kaznu bezuvjetnog zatvora i opozvao uvjetnu osudu, što je nužno da bi se u odnosu na okrivljenika ostvarila svrha kažnjavanja.
6.3. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
7. Nadalje, u odnosu na navode iz žalbe tužitelja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila, ovaj je Sud mišljenja da je takva odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu osnovana jer nisu ostvareni uvjeti za trajno oduzimanje niti bi izricanje takve mjere bilo u skladu s načelom razmjernosti i nužno radi zaštite opće sigurnosti i sudionika u prometu.
7.1. Naime, obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj i druge teške prekršaje izrečene novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu te kazna zatvora na koju je primijenjena uvjetna osuda koja je mjera upozorenja, te je istome presudom ovog Suda po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno kazna bezuvjetnog zatvora, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u tom slučaju bila suviše stroga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta i mjera kazne imati utjecaja na okrivljenika da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom i mjerom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 32. PZ-a, a ukoliko to ne bude slučaj, okrivljeniku će se eventualno u budućnosti, ukoliko nastavi činiti teška djela prekršaja, moći izreći mjera trajnog oduzimanja motornog vozila.
8. Ispitujući navode žalbe tužitelja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda da okrivljeniku ne izrekne zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima, ovaj Sud se slaže s odlukom prvostupanjskog suda i u tom dijelu iz razloga što je okrivljenik proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a odnosno jer je upravljao vozilom u prometu na cesti za vrijeme dok mu je izvršno rješenje kojim mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola. Slijedeći takvo činjenično stanje, izricanje zaštitne mjere predstavljalo bi pretjerani pravni formalizam jer je okrivljenik osoba koja ne posjeduje vozačku dozvolu niti ima pravo samostalno upravljati vozilom u prometu na cesti, stoga se ukazuje nelogičnim takvoj osobi zabraniti korištenje prava kojeg po zakonu ne posjeduje.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), to je ovaj Sud paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 50,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
