Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3523/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku u Ludbregu, protiv tuženika RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Jaklinu, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pn-93/2019-17 od 13. srpnja 2023. godine, 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pn-93/2019-17 od 13. srpnja 2023. godine.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio od prvostupanjskog suda da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 5.000,00 kn / 663,61 eura sa zakonskom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate te da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate (t. I. izreke), a t. II. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 404,81 eura / 3.050,00 kn.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, a pobija ju zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i radi pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te dosudi parnične troškove tužitelju, podredno predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka.

2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe kako je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio i proveo sve relevantne dokaze te predlaže da drugostupanjski sud odbije tužitelja sa žalbom kao neosnovanom. Potražuje naknadu troška za sastav podneska kojim se očituje na žalbu te naknadu troška pristojbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 eura radi povrede prava osobnosti, odnosno prava na duševno i tjelesno zdravlje te ugled i dostojanstvo, a koju mu je tuženik prouzročio u štetnom događaju koji se dogodio 15. travnja 2019.

5. Sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP radi se o sporu male vrijednosti, a sudska odluka kojom se okončava spor male vrijednosti se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, nije uočeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 467. st. 1. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je 15. travnja 2019. došlo do sukoba između tužitelja, tuženika i izvanbračne supruge tuženika. Tom prilikom tuženik je vozilom prepriječio put tužitelju, nakon čega je došlo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba, uslijed kojeg je tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede u vidu hematoma na desnoj natkoljenici te je pretrpio stres, fizičku bol, strah i uznemirenost. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da, iako je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, intenzitet i trajanje te povrede nisu dosegnuli prag koji bi opravdavao dosudu pravične novčane naknade. Također, tužitelj u prvostupanjskom postupku nije dokazao da su mu navedene povrede nastale upravo postupanjem tuženika.

8. Prvostupanjski sud je pritom dao jasno, detaljno i pravno utemeljeno obrazloženje zbog čega smatra tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete neosnovanim po svakom pojedinom vidu povrede prava osobnosti.

9. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, budući da on s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a tužitelj ga žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

10. Tužitelj u žalbi ističe da je ocjena dokaza prvostupanjskog suda dvojbena jer se temelji na zapisničkim iskazima, čime je, po njegovu mišljenju, povrijeđeno načelo neposrednosti.

11. Sukladno čl. 4. ZPP, sud u parničnom postupku odlučuje, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Načelo neposrednosti jedno je od temeljnih načela parničnog postupka te podrazumijeva da se dokazi na kojima se temelji sudska odluke izvode pred sudom i pred sucem koji donosi odluku (čl. 224. st. 1. ZPP). Međutim, navedeno načelo nije apsolutno, već zakon predviđa iznimke od njegove stroge primjene, primjerice u slučaju osiguranja dokaza (čl. 273. st. 2. ZPP) ili izvođenja dokaza putem zamoljenog suca (čl. 224. st. 1. ZPP), kao i u situacijama kada su stranke suglasne s odstupanjem od tog načela.

12. U konkretnom slučaju tužitelj je već u tužbi predložio da se, radi dokazivanja njegovih navoda, izvrši uvid u presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp J-758/2019 od 16. travnja 2019. Iz navedene presude proizlazi da je štetni događaj bio predmet navedenog prekršajnog postupka te da su u tom postupku ispitani tužitelj, tuženik te sve osobe koje su u ovom parničnom postupku predložene kao svjedoci. Njihovi su iskazi sadržani u obrazloženju navedene prekršajne presude te je prvostupanjski sud uvidom u presudu, utvrdio da se iskazi LD i BD u bitnim dijelovima razlikuju od iskaza koje su navedene svjedokinje dale u ovom postupku u odnosu na isti događaj.

13. Prema članku 8. ZPP, sud samostalno odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, na temelju slobodnog sudskog uvjerenja, koje se formira savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, uzimajući u obzir i cjelokupan tijek postupka.

14. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je ocjena dokaza dvojbena zbog navodne povrede načela neposrednosti. Naime, upravo je tužitelj predložio izvođenje dokaza uvidom u prekršajnu presudu, pa se u tom dijelu ne može pozivati na povredu navedenog načela. Prvostupanjski sud je, usporedbom iskaza svjedokinja, osnovano zaključio da su njihovi iskazi tek djelomično vjerodostojni, imajući u vidu očite sadržajne razlike u njihovim izjavama. Pritom je pravilno uzeo u obzir i činjenicu da navedene svjedokinje nisu bile neposredni očevici štetnog događaja, već su o istome iskazivale posredno, na temelju navoda tužitelja, što je sud cijenio pri ocjeni njihove dokazne snage.

15. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak saslušanjem predloženih svjedoka, kao i stranaka u svojstvu svjedoka, izvršio je uvid u liječničku svjedodžbu od 16. travnja 2019. i u spis navedenog prekršajnog predmeta, te je na temelju slobodnog uvjerenja, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, kao i uvažavajući rezultate cjelokupnog postupka, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Kako pravilnost postupanja prvostupanjskog suda i potpunost navedenih činjeničnih utvrđenja nisu dovedeni u pitanje, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je došlo do povrede načela neposrednosti, niti do povrede odredbe čl. 8. ZPP.

16. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u t. I. izreke.

17. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka. Podnesak tuženika nije podnesak koji bi bio potreban za vođenje parnice, odnosno za odlučivanje o žalbi. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu, 22. siječnja 2026.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović