Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7734/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČR, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega protiv presude Općinskog suda u Požegi od 4. srpnja 2025., broj: Pp-974/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni zatvora, na način da se okrivljenom ČR za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) uračunava vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajem od 1. srpnja 2025. u 16,45 sati do 2. srpnja 2025. u 8,30 sati kao 2 (dva) dana zatvora, pa je okrivljeniku preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) dana.

II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta na način da se od okrivljenog ČR, temeljem članka 76.a PZ-a, u vezi s člankom 229. stavkom 8. ZSPC-a, po pravomoćnosti ove presude trajno oduzima osobno vozilo marke Citroen, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo PR, sa pripadajućom prometnom dozvolom broj [broj prometne dozvole] i ključem vozila, koji su od okrivljenika privremeno oduzeti od strane Policijske postaje Požega potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 1. srpnja 2025., te se utvrđuje da opisano vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi okrivljeni ČR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, u koju se uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio zadržan u vremenu od 1. srpnja 2025. do 2. srpnja 2025. kao 1 dan zatvora, pa mu je preostalo za izdržati kaznu zatvora od 19 dana. Istom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 163. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna od 130,00 eura.

1.1. Okrivljenik je temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. PZ-a obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura i trošak tužitelja u iznosu od 51,24 eura, te je odlučeno da se od okrivljenika privremeno oduzeto vozilo marke Citroen registarskih oznaka [registarska oznaka], te pripadajući prometna dozvola i ključ, imaju po pravomoćnosti presude vratiti okrivljeniku.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava požeško-slavonska, Policijska postaja Požega pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila. U bitnome tužitelj u žalbi ističe da je okrivljenik višestruki specijalni recidivist koji je višekratno osuđivan za počinjenje istovrsnog prekršaja, te da je prvostupanjski sud trebao tu okolnost cijeniti prilikom donošenja odluke o oduzimanju predmeta od okrivljenika, konkretno vozila kojim je počinjen prekršaj. Tužitelj navodi da dosadašnje kazne na okrivljenika evidentno nisu imale utjecaja da ga odvrate od ponavljanja prekršaja i predlaže da sud od okrivljenika trajno oduzme vozilo kao sredstvo počinjenja prekršaja.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim ispitujući pobijanu presudu, ovaj je Sud utvrdio da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika jer je prvostupanjski sud prilikom uračunavanja vremena provedenog u zadržavanju u vezi s prekršajem u kaznu zatvora okrivljeniku, pogrešno uračunao samo jedan dan zadržavanja umjesto dva, kako bi bilo ispravno.

4.1. Naime, okrivljenik je uhićen od strane policijskih službenika Policijske postaje Požega dana 1. srpnja 2025. u 16,45 sati, te je zadržan do 2. srpnja 2025. u 8,30 sati kad je pušten na slobodu. Kako je navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno to vrijeme zadržavanja uračunao okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora kao jedan dan zatvora, jer se radi o vremenu koje se ima računati kao dva dana zatvora, pa je u skladu s navedenim ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni zatvora, kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe tužitelja na odluku o vraćanju privremeno oduzetog predmeta odnosno vozila kojim je počinjen predmetni prekršaj, ovaj je Sud mišljenja da s pravom tužitelj upire da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve otegotne okolnosti na strani okrivljenika prilikom donošenja odluke o privremeno oduzetom vozilu, odnosno raniju prekršajnu kažnjavanost za istovrsne prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je odlučio da se privremeno oduzeto vozilo, koje je od okrivljenika oduzeto potvrdom o oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 1. srpnja 2025. ima vratiti okrivljeniku po pravomoćnosti presude uz obrazloženje da iako trajno oduzimanje vozila dolazi u obzir u konkretnom slučaju, sud je to odlučio ne učiniti jer se radi o vozilu koje je vlasništvo treće osobe odnosno majke okrivljenika PR te je kao takav potreban cijeloj obitelji, posebice imajući na umu teško zdravstveno stanje brata i majke okrivljenika. Temeljem navedenog sud je odlučio povjerovati obrani okrivljenika da im inače u obavljanju životnih obaveza koje zahtijevaju upravljanje vozilom, pomaže rođak te da je okrivljenik iznimno upravljano tim vozilom.

6. Ovaj Sud se ne slaže s odlukom prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila vlasnici niti s razlozima koje je sud iznio za takvu odluku. Prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a je jedan od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenik, kao višestruki recidivist u činjenju najtežih prometnih prekršaja, opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je već četiri puta pravomoćno osuđena za neke od najtežih prometnih prekršaja, a što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa od 2. srpnja 2025., klasa: 740-04/25-02/90999. Iz iste proizlazi da je okrivljenik tri puta pravomoćno osuđen za prekršaj iz članka 286. stavka 13. ZSPC-a za koji mu je izrečena jedna kazna zatvora koja je zamijenjena uvjetnom osudom te tri bezuvjetne kazne zatvora. Temeljem toga je razvidno da takve dosadašnje kazne, a radi se o najstrožim sankcijama koje propisuje prekršajno pravo, na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja, a prvostupanjski sud tu otegotnu okolnost, kao ni činjenicu da unatoč tome okrivljenik nastavlja činiti prekršaje, nije pravilno cijenio.

6.1. Člankom 76.a stavkom 1. PZ-a propisano je da će se predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem, oduzeti, ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Stavak 4. istog članka propisuje da oduzeti predmeti ili sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske, što ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva.

6.2. S obzirom da je u ovom postupku dokazano da je opisano privremeno oduzeto vozilo bilo sredstvo počinjenja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim, i da je isti ranije četiri puta pravomoćno kažnjen za najteža djela prekršaja, samim time dokazano je i postojanje opasnosti da će okrivljenik ponovno nastaviti činiti iste i slične prekršaje u cestovnom prometu zbog čega je nužno od istoga trajno oduzeti privremeno oduzeto vozilo, jer dosadašnje kazne, među kojima su bezuvjetne kazne zatvora u nekoliko navrata, na njega nisu imale odvraćajući učinak stoga je potrebno na ovaj način sada djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni takvih protupravnih ponašanja, pri čemu je ovaj Sud na umu imao i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničavanja prava (razmjernost između zaštite prava vlasništva i javnog interesa) i u konkretnom slučaju zbog svega ranije opisanog, je smatrao primjerenim odlučiti kao u izreci ove presude i temeljem članka 76.a stavka 1. i 4. PZ-a od okrivljenika trajno oduzeti privremeno oduzeto vozilo, kako je to učinjeno točkom II. izreke ove presude.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.