REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-58/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frane Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2057/2025-2 od 17. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6279/2024-10 od 3. srpnja 2025., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2057/2025-2 od 17. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6279/2024-10 od 3. srpnja 2025. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. U podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila sljedeća pravna pitanja:
"1.Je li pravilna ocjena suda o tome da je odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 96. stavaka 1. ZZP/07, koji zaključak sud isključivo temelji na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik kao banka nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te sve druge mjerodavne okolnosti prije i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?
odnosno
Je li dopuštena odredba Ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, sukladno članku 44. st. 1. Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 1201/17)?
2. Je li presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?".
1.2. Tuženica je u prijedlogu također navela da su joj pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to: pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na legitimnost i pravnu sigurnost.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. U odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba istaknuti da pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Rev-85/2024 od 28. veljače 2024., broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., broj Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024. i drugim, a nije riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
3.2. U odnosu na drugo naznačeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., broj U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i broj U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Prema ocjeni ovoga suda tuženica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
5.1. Prema ocjeni vijeća tuženici je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o svim tužiteljevim navodima, da iznosi činjenice i predlaže dokaze i istakne, između ostalo i prigovor zastare, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne tuženičine žalbene navode. Donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te neosnovanosti tuženičinih prigovora pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje niti da bi bila dovedena u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi. Pritom treba navesti kako činjenica da tuženica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova i posljedično tome ishodom spora ne dovodi samo po sebi do povrede prava na pravično suđenje.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
