REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-270/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Tinu Lovriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Grada Ludbrega, Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 14, OIB: 84947290034, zastupanog po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3064/2022-2 od 4. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2003/2021 od 2. lipnja 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je otkaz Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj F4.1. -545/2013 od 27. prosinca 2013., sadržan u Izjavi o otkazu tuženika od 3. srpnja 2019., neosnovan i bez pravnog učinka, te da i dalje obvezuje (toč. I. izreke), tuženiku je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 kn (toč. II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 10.937,50 kn (toč. III. izreke), te je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika radi naknade troškova ovog parničnog postupka (toč. IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2605/2023-2 od 11. listopada 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Može li ugovor o pravu služnosti, u kojemu rok njegovog trajanja nije određen, kojim se uz novčanu naknadu (obvezu) pravo služnosti osniva ili kojim se služnost utvrđuje, prestati (okončati) izjavom o otkazu u smislu odredbe članka 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 do 29/18 - dalje: ZOO)?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, predlažući preinačiti pobijanu presudu drugostupanjskog suda, podredno ukinuti istu presudu i presudu suda prvog stupnja, te predmet vratiti na ponovno suđenje. Tuženik je ujedno zatražio i naknadu troškova revizijskog postupka.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno može li ugovor o pravu služnosti, u kojemu nije određen rok njegovog trajanja i kojim se uz novčanu naknadu osniva ili utvrđuje pravo služnosti, prestati (okončati) izjavom o otkazu u smislu odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
9. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja da je otkaz Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj F4.1. -545/2013 od 27. prosinca 2013. (dalje: Ugovor), sadržan u Izjavi o otkazu tuženika od 3. srpnja 2019., neosnovan i bez pravnog učinka, te da isti Ugovor i dalje obvezuje.
10. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući kako zbog stvarnopravnih učinaka koje su stranke htjele postići sklapanjem predmetnog Ugovora, a do kojih nije došlo s obzirom da tužitelj svoje pravo iz Ugovora nije upisao u zemljišne knjige, navedeni Ugovor nije moguće otkazati sukladno odredbi čl. 212. ZOO.
11. Drugostupanjski sud je također ocijenio kako će predmetni Ugovor tek u trenutku upisa (uknjižbe) stvarnog prava u zemljišne knjige, pored obveznopravnih učinaka (u odnosu na naknadu), početi stvarati i stvarnopravne učinke, te će se iz čistog obveznopravnog odnosa preobraziti u mješoviti pravni posao u kojem prevladavaju elementi stvarnopravog ugovora, te da se upravo zbog takvih stvarnopravnih učinaka koje su stranke htjele postići u trenutku sklapanja ugovora, a do kojih bi prema redovitom tijeku stvari trebalo doći, takav ugovor ne može otkazati sukladno odredbi čl. 212. ZOO.
12. Tuženik u reviziji ističe kako je, uslijed nesporne okolnosti da tužitelj nije upisao pravo služnosti koje je osnovano na temelju predmetnog Ugovora, navedeni ugovor ostao u području obveznog prava i nije imao stvarnopravni učinak, a slijedom čega su ga obje stranke mogle okončati otkazom sukladno čl. 212. ZOO, što je tuženik i učinio izjavom od 3. srpnja 2019. Također navodi kako je tužitelj na nekretninama u vlasništvu tuženika na kojima je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu stekao zakonsko pravo puta, slijedom čega predmetni Ugovor nije predstavljao pravni temelj osnivanja prava služnosti. Ukazuje i kako je revizijski sud neopravdano odstupio od svoje ranije prakse vezano za sporno pravno pitanje.
13. U pogledu razloga na kojima tuženik temelji reviziju, treba reći kako shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je izraženo u odluci ovog suda broj Rev-998/2022-2 od 24. siječnja 2023., a koje glasi:
„Suprotno tvrdnji revidenta, ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14- dalje: ZVDSP), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom, a kako je to pravilno i zaključio drugostupanjski sud.“.
Navedeno pravno shvaćanje reafirmirano je i u odlukama ovog suda broj Rev- 1122/2022-2 od 11. siječnja 2024. i broj Rev-686/2022-3 od 24. travnja 2024.
14. U odnosu na navode tuženika kojima ističe da je revizijski sud bez razloga odstupio od svojih ranijih pravnih shvaćanja izraženih u odlukama broj Rev-359/2000 od 9. srpnja 2003., broj Rev-1733/92 od 5. studenoga 1992. i broj Rev-2059/92 od 2. prosinca 1992., valja istaknuti kako niti u jednoj od navedenih odluka nije izneseno pravno shvaćanje vezano za predmetno pitanje (mogućnost otkazivanja ugovora o pravu služnosti sukladno čl. 212. ZOO), slijedom čega su isti navodi tuženika ocijenjeni neosnovanima (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-615/2024-2 od 30. travnja 2024.).
15. Slijedom navedenog, s obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od shvaćanja ovog suda, to se revizija tuženika ukazuje neosnovanom, te ju je valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6. ZPP i odlučiti kao u izreci.
16. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), a s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesene revizije.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
