Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-84/2018-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Andrijani Žugaj Jambrek kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Marković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog ČO i II. okrivljenog LO, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog Zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11) i članka 209. stavak 1. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku K-DO-625/17 od 29. siječnja 2018., nakon provedene javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026., u prisutnosti državnooodvjetničke savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Sisku Anđele Primorac, I. okrivljenog ČO, branitelja I. okrivljenika RO, odvjetnika iz [adresa], II. okrivljenog LO, branitelja II. okrivljenika PO, odvjetnika iz [adresa], te oštećenika HO, a u odsutnosti oštećenika Hrvatskih šuma d.o.o., dana 21. siječnja 2026. u odsutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

1. I. okrivljenik ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Č i L, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1969., državljanin Republike Hrvatske, ekonomist, trenutno nezaposlen, bez primanja, u fazi zapošljavanja u firmi u Sloveniji, završio srednju školu, suvlasnik kuće i okućnice u 1/3 dijela u Bosiljevu, bez pokretnina, oženjen, otac dvoje djece od koje je jedno maloljetno, s vojnim činom poručnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi

u vremenu od 1. travnja 2016. do 1. srpnja 2016., u šumi gospodarske jedinice Orlova, u Starom Selu Topusko na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo Republike Hrvatske, pristajući da sječom pribavi nepripadajuću drvnu masu, posredstvom II.-okrivljenog LO te njegovog obrta [obrt] drveta te njegovom mehanizacijom, uzeo i za sebe zadržao 79 stabala hrasta i bukve, ukupne drvne mase 132,80 m³, oštetivši Republiku Hrvatsku za najmanje

52.957,00 kuna, odnosno 7.028,60 eura

dakle, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11

2. II. okrivljenik LO, OIB [osobni identifikacijski broj], sin R i P r. H, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1992., državljanin Republike Hrvatske, šumarski tehničar, zaposlen u vlastitom obrtu ''Šokčić drvo'', prima plaću u iznosu od oko 1.000,00 eura mjesečno, završio srednju školu, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik automobila Renault Clio 2002. godište, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, bez vojnog čina, neodlikovan, vodi se drugi kazneni postupak za kazneno djelo pustošenja šuma,

k r i v  j e

što je

u vremenu od 1. travnja 2016. do 15. srpnja 2016., u šumama na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], protivno odredbama članka 30. stavak 1. i članka 32. i 35. Zakona o šumama (Narodne novine broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13 i 94/14), bez odobrenja i iako nisu postojali uvjeti za čistu sječu, uz pomoć potrebne mehanizacije posjekao ukupno 342 stabla drveta hrasta, kitnjaka i graba iako sva stabla nisu bila doznačena i pri tome izvršio čistu sječu gotovo svih stabala koja imaju ekonomsku vrijednost i koja plodo nošenjem mogu ponovno naploditi šumsku površinu,

dakle, protivno propisima sjekao i krčio šumu, a time ne čini neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna,

čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša – pustošenjem šuma – opisano i kažnjivo po članku 209. stavku 1. KZ/11.

3. Na temelju članka 209. stavak 1. KZ/11 II. okrivljenik LO se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANU OD

8 (OSAM) MJESECI

4. Na temelju članka 56. KZ/11 II. okrivljeniku MO se izriče

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

5. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. 36/24. i 72/25; dalje: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na I. okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

6. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08, II. okrivljeni je dužan platiti troškove kaznenog postupka s time da će se o točnom iznosu troškova i roku njihova plaćanja odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je 15. veljače 2018. protiv I. okrivljenog ČO i II. okrivljenog LO optužnicu broj K- DO-625/17 od 29. siječnja 2018., i to protiv I. okrivljenika zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, a protiv II. okrivljenika zbog kaznenog djela protiv okoliša-pustošenjem šuma-opisano i kažnjivo po članku 209. stavak 1. U optužnici je predloženo da se protiv I. i II. okrivljenika izda kazneni nalog.

2. Sud je dana 30. listopada 2018. prihvatio prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Sisku te izdao kazneni nalog. Protiv kaznenog naloga branitelj I. okrivljenika i branitelj II. okrivljenika su pravovremeno uložili prigovor. Povodom prigovora branitelja sud je ispitivao optužnicu te je rješenjem poslovni broj Kov- 48/2019-7 od 23. svibnja 2019. potvrdio optužnicu protiv I. okrivljenog ČO i II. okrivljenog LO. Optužnica je djelomično činjenično izmijenjena u odnosu na kazneno djelo koje se stavlja na teret I. okrivljeniku na raspravi dana 16. siječnja 2026.

3. Oštećenik Hrvatske šume d.o.o. te ŠO nisu postavili imovinskopravne zahtjeve

4. Pozvani da se očituju o osnovanosti optužnice, I. okrivljeni i II. okrivljenik su naveli da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja su im optužnicom stavljena na teret.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je sljedeća materijalna dokumentacija i to: zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Gvozd od 19. srpnja 2016. (list 10-16 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Gvozd od 19. srpnja 2016. (list 17-19 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 19. srpnja 2016. (list 20 spisa), obračun šumske štete Hrvatskih šuma d.o.o. na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 13. lipnja 2016. uz priloge (list 21-22 spisa), obračun šumske štete Hrvatskih šuma d.o.o. na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 21. prosinca 2016. uz priloge (list 23-25 spisa), obračun šumske štete Hrvatskih šuma d.o.o. na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 21. prosinca 2016. uz priloge (list 26-28 spisa), mišljenje o pustošenju šuma Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije, Službe inspekcija u šumarstvu i lovstvu, Ministarstvo poljoprivrede od 29. rujna 2016. (list 29- 30 spisa), preslik posjedovnog lista broj 453 k. o. [katastarska općina] (list 31 spisa), preslik izvatka iz zemljišne knjige broj z. k. uloška [broj ZK uloška] (list 32 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 453 k. o. [katastarska općina] (list 33 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 34 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 35-36 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 395 (list 37-58 spisa), elaborat sa smjernicama gospodarenja na k. č. br. [katastarska čestica] od 11. veljače 2016. (list 63 spisa), doznačna knjižica za odjel 43A (list 64 spisa), preslik manuala za upis doznačenih stabala (list 65-66 spisa), preslik popratnica za prostorno drvo Šumarije Topusko (list 67 spisa), popratnice za oblo drvo broj 1015673, 015671, 015672, 015670, 015669, 015668, 015667, 015666, 015665, 015664 (list 68-77 spisa), preslik izjave ŽO, HO i SO (list 79-85 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo ''Pinea'' d.o.o. (list 86-89 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme trgovačko društva ''Pinea'' d.o.o. i ČO (list 90-93 spisa), ugovor o prodaji od 04. travnja 2015. broj 16/10 trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. i trgovačkog društva ''Stenavert'' d.o.o. (list 94-95 spisa), rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Topusko, Sisačko-moslavačke županije od 11. travnja 2015. (list 96 spisa), dozvola Jedinstvenog upravnog odjela Općine Topusko, Sisačko-moslavačke županije od 11. travnja 2016. (list 97 spisa), izvadak o stanju prometa na računu trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. (list 98-99 spisa), tržni nakup brojeva 149/2015, 171/2016, 172/2016, 151/2015 (list 100-103 spisa), ugovor o poslovno tehničkoj suradnji trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. i obrta za sječu drveta '' [obrt]' (list 106-110 spisa), izjava SO (list 134-136 spisa), izjava ŽO (list 137-138 spisa), pregled prometa trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. u Raiffeisen Bank (list 139-140 spisa), tržni nakup broj 149/2015 (list 141 spisa), detalji transakcije trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. na račun ŽO (list 142 spisa), tržni nakup broj 172/2016 (list 143 spisa), detalji transakcije trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. na račun ŽO (list 144 spisa), tržni nakup broj 052/2017 (list 145 spisa), detalji transakcije trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. na račun ŽO (list 146 spisa), pregled prometa trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. (list 147-148 spisa), tržni nakup broj 051/2017 (list 149 spisa), detalji transakcije trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. na račun HO (list 150 spisa), tržni nakup broj 171/2016 (list 151 spisa), detalji transakcije trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. na račun HO (list 152 spisa) tržni nakup broj 151/2015 (list 153 spisa), detalji transakcije trgovačkog društva ''Pinea'' d.o.o. na račun HO (list 154 spisa), tržni nakup broj 156/2016 (list 155 spisa).

Razgledan je preslika satelitskih snimki za k. o. [katastarska općina] (list 59-62 spisa) te je razgledana fotodokumentacija očevida za kčbr. [katastarska čestica]. Pročitani su iskaz svjedoka HO dan na raspravi održanoj dana 29. studenog 2024. (stranica 236-238 spisa), iskaz svjedoka UO dan na raspravi održanoj dana 29. studenog 2024. (stranica 239-241 spisa), iskaz svjedoka VO dan na raspravi održanoj dana 27. veljače 2025. (stranica 253-255 spisa), iskaz svjedoka BO dan na raspravi održanoj dana 27. veljače 2025. (stranica 255-257 spisa), iskaz svjedoka TO dan na raspravi održanoj dana 03. travnja 2025. (stranica 262-263 spisa), iskaz svjedoka DO dan na raspravi održanoj dana 19. svibnja 2025. (stranica 265-266 spisa), iskaz svjedoka CO dan na raspravi održanoj dana 19. svibnja 2025. (stranica 266-268 spisa), iskaz svjedoka EO dan na raspravi održanoj dana 19. svibnja 2025. (stranica 269-270 spisa), iskaz svjedoka KO dan na raspravi održanoj dana 19. svibnja 2025. (stranica 270-271 spisa).

Pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Rajića od 04. prosinca 2025. (stranica 283-298 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka Saše Vranića od 08. prosinca 2025. (stranica 301-322 spisa).

Ispitani su vještaci Anto Rajić i Saša Vranić

Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za I. okrivljenika te II. okrivljenika, svi od 16. siječnja 2026.

Okrivljenici su iskazivali.

6. I. okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako nije kriv za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Iskazao je da je sječa vršena dva mjeseca i to u lipnju i srpnja 2016. Sječu je vršio II. okrivljenik odnosno njegova firma. Firma u kojoj je on tada radio, Pinea d.o.o., sklopila je ugovor sa firmom II. okrivljenika i oni su vršili sječu. Sječeno je samo ono što je doznačeno i u granicama međe koje je pokazao vlasnik ŠO, s time da nije posječeno ono što je naknadno utvrđeno da je u vlasništvu Republike Hrvatske. Poznato mu je što je sječeno jer je bio gotovo svaki ili svaki drugi dan na licu mjesta. Otpremao je robu. Istaknuo je da su oni od HO kupili kompletnu drvnu masu, dakle kompletnu drvnu masu na terenu. On je zahtijevao da se sve posječe i to mu je plaćeno, međutim, nije sve posječeno već kako je doznačeno. Još jedna parcela preko potoka nije sječena već su ju ostavili da će ju naknadno posjeći a ŠO je naknadno to posjekao. Doznačena stabla bila su označena sa sprejom i sa čekićem. Većina stabla bila je zrela za sječu u toj šumi, te je većina stabala i posječena od strane II. okrivljenika. Istaknuo je da se zna ponekad dogoditi da ukoliko je na maloj udaljenosti više stabala doznačeno a jedno nije, da prilikom rušenja dođe do loma tog stabla, pa se i to stablo mora posjeći iako ono nije doznačeno. Osim toga, vidjelo se u toj šumi da je ondje još i ranije sječeno prije no što su oni počeli sječi. Također je naveo da je ŠO prvotno pokazao među i da su izdane doznake za stabla za koja je naknadno utvrđeno da pripadaju čestici u vlasništvu Republike Hrvatske, te je potom ponovo vršena doznaka, a I. okrivljenik ta stabla nije sjekao iako su plaćena ŠO. Kada je došlo do "policijske inspekcije" od kuda je sve i krenulo nije zabranjena daljnja sjeća niti su stopirani radovi, a smatra da bi do toga došlo da se doista utvrdilo da je sječeno u šumi u vlasništvu Republike Hrvatske.

Na pitanja branitelja iskazao je da je u ime trgovačkog društva Pinea ugovor potpisao vlasnik te firme, a on se zove OO, sa HO, on je sa računa firme platio kompletan iznos HO i suvlasnicima. OO bio je odgovorna osoba društva Pinea d.o.o. Nitko nije od njih oduzeo 79 stabala hrasta i bukve u srpnju 2016.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika, I. okrivljenik je iskazao da je II. okrivljenik kao fizička osoba rijetko dolazio u šumu, on je bio na lageru, vozio je gorivo, dečkima znao donesti gablec, nije ulazio u šumu. Istaknuo je kako je u šumi najviše bio ŠO dok su se stabla rušila. Dok su se fizički rušila stabla II. okrivljenik je većinom bio na lageru, te većinom nije bio u šumi već su njegovi radnici rušili stabla, najmanje su on i II. okrivljenik bili u šumi, on je vršio otpremu, te su on i II,. okrivljeni kontrolirali drva i otpremali. Nije točno da je započeto sa sječom već 15. siječnja 2016. te da bi im ŠO rekao da prestanu sa sječom " dok se ne riješe papiri " a kako je to u svom iskazu rekao ŠO. Dodao je da se vidi kako je vršena sječa po doznakama i dokumentaciji.

Na pitanja zastupnice optužbe, I. okrivljenik je iskazao da on nije pokazivao radnicima koja su stabla doznačena i koja stabla da sijeku, vlasnik je pokazao među i on za to ne odgovara. Nije provjeravao koja stabla radnici ruše, ni da li ruše stabla koja su doznačena i u granicama vlasništva, da je to vlasnik provjeravao. Radnicima su rekli da ne ruše stabla koja su bila na parceli Republike Hrvatske, to im je pokazao i inženjer i on. Vlasnik je pokazivao među prije no što se počelo rušiti inženjerima iz Hrvatskih šuma i tako prilikom izrade doznaka stoji da vlasnik odgovara za međe. ŠO dolazio je svaki dan na teren i pokazivao granice šume. On nije pokazivao LO i EO međe šume. On je bio na lageru a nije bio u šumi.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da je lager udaljen od šume kilometar do dva.

Na pitanje zastupnice optužbe iskazao je da ne zna zašto bi vlasnik svakog dana dolazio u šumu. Većinom su vlasnici nekretnina koji prodaju samo drvnu masu prisutni prilikom sječe, jer on nije vlasnik nekretnine već samo drvne mase a vlasnik želi prodati što više i ne zanima ga doznaka. ŠO ga nikada nije upozoravao za sječu šume. Ne zna zašto bi on izjavio da ga je upozoravao da sječe nešto što ne smije a da to nije činio. Nije rekao HO "da će on to riješiti" Na pitanje suda I. okrivljenik iskazao je da on nije ništa pokazivao II. okrivljeniku niti njegovim radnicima, što i na kojem području treba sjeći. Ponovo je istaknuo da je ŠO taj koji je pokazivao granice šume.

Na pitanje branitelja II. okrivljenika iskazao je da ŠO od šume živi udaljen kilometar i pol do dva.

7. II. okrivljenik iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Na upit branitelja iskazao je da je fizički u šumi, gdje se stabla sjeku, bio jednom ili dva puta i to prije dogovaranja posla, a inače je bio na lageru svega nekoliko puta. Lager je mjesto gdje se stabla utovaruju, tzv. tovarište i od toga se mjesta tovare posječena stabla.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika, iskazao je da je u ime Pinee ugovor sa njegovim društvom [obrt] zaključio vlasnik, da je osobno bio kod njega. Ne sjeća se u kojem pravcu su se izvlačila drva sa čestica.

Na pitanja zastupnice optužbe, iskazao je da ne poznaje HO, da nije znao kako izgleda ŠO u vrijeme kada je vršena sjeća. Koliko se on sjeća ŠO nije dolazio na sporne parcele, nije ga sreo. 3-4 puta bio je na lageru, a u šumi samo jednom i to prije dogovaranja, a za vrijeme sječe uopće nije bio u šumi. Radnicima je donosio i gablec i gorivo na lager ali nije unosio u šumu te su zato radnici rekli da je donosio gablec i gorivo u šumu. Ne zna koliko su čestice udaljene od lagera. Prije početka sječe on i I. okrivljeni bili su u obilasku šuma te mu je međe pokazao I. okrivljenik. Koliko on ima saznanja dobivenih od radnika, međe im je pokazao I. okrivljenik. Od I. okrivljenika nije tražio nikakve doznake za sječu. On je davao nalog svojim radnicima za rad. On je osobno vidio doznačne oznake na stablima i to crveni odnosno narančasti sprej.

Na pitanja suda iskazao je da je sječena doznačena masa. Ne zna da li su na česticama 1540/32 i 1540/36 posječena sva stabla ili ne. Bilo je dogovoreno sa M da se sijeku samo doznačena stabla, a on je to rekao svojim radnicima ali oni to inače i znaju. Nije tražio da mu se predoče doznake, te ne može se očitovati zašto to nije tražio. Nije dogovarano da se posijeku sva stabla. Ne može se očitovati koliko je bilo stabala doznačeno u odnosu na ukupnu masu stabala u šumi

8. S obzirom da je II. okrivljenik na raspravi djelomično odstupio od svog iskaza danog prilikom prvog ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku dana 12. siječnja 2018., reproducirana je snimka njegovog ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku dana 12. siječnja 2018., te je pročitan zapisnik s navedenog ispitivanja.

9. U bitnome je prilikom prvog ispitivanja II. okrivljenik naveo da je vlasnik obrta [obrt] koje se bavi sječom i izradom drveta, te da posluje s pilanama i Hrvatskim šumama. Nadalje je naveo da je ČO bilo poznato da imaju slobodnih strojeva pa da su se našli i dogovorili suradnju te potpisali ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji i pružanju usluga i da je ovo bio prvi put da dogovara suradnju s Pineom d.o.o. Radilo se o sječi i izvlačenju trupaca iz šume u Starom Selu koju mu je pokazao ČO i rekao da je on kupio te šume. To su bile dvije parcele koje su se nalazile u blizini, a tamo je poslao svoje djelatnike ĆO (iz [adresa]) i KO (iz [adresa]) da sijeku a područje sječe im je pokazao ČO, dok je on osobno kasnije bio na lageru. Sječa je zaista izvršena u inkriminiranom razdoblju, a posječena su sva stabla u granicama koja im je pokazana od ČO. Poznato mu je da je za svaku sječu i u državnim i u privatnim šumama potrebna doznaka. Inače u pravilu sam traži doznaku za sječu, ali kako konkretnu šumu nije kupio smatra da je to bila dužnost I. -okrivljenog kao kupca. Nije mu poznato da li je I.-okrivljenik zaista tražio doznaku stabala za sječu, samo mu je rekao da su papiri čisti i da je sve u redu no nije mu ništa pokazao. Na nekim stablima je postojao doznačni čekić što su mu rekli njegovi gore navedeni djelatnici iako oznake nije osobno vidio. Trupci su izvučeni na lager i prevezeni su u pilanu Pinea d.o.o. Poznato mu je da je broj posječenih stabala utvrđen u kriminalističkoj obradi, ali ne zna napamet količinu posječene drvne mase. Pinea d.o.o. u cijelosti mu je platila izvršenu uslugu, ne zna točno koliki iznos. Nije svojim djelatnicima dao nalog koliko da sijeku, već im je na terenu pokazana granica i rečeno da posijeku sve unutar pokazanih im granica.

10. Nakon što je reproducirana snimka II. okrivljenik upitan da se očituje o različitostima u iskazima i upitan što je točno, ono što je iskazao danas ili prvog ispitivanja, naveo je kako smatra da je istovjetno iskazivao danas i prilikom prvog ispitivanja.

11. Svjedok – oštećenik ŠO iskazao je kako je 2016. sa ČO i OO koji je bio direktor društva Pinea dogovorio prodaju šume na dvije čestice, nije se sjećao točno brojeva čestica, misli da se radilo o česticama 1540/36 i 1540/34. Te čestice bile su u suvlasništvu svjedoka i njegovih sestara SO i ŽO koje su ga ovlastile da pregovara oko prodaje tih šuma i da ugovori prodaju tih šuma. Naime, dogovorili su podaju cjelokupne šume a pri tome misli cjelokupne drvne mase na dvjema česticama, te je dogovor bio da se novci isplate odmah. Međutim, novac je isplaćen nakon godine dana kada je izvršena sjeća, ali je isplaćen cjelokupni dogovoreni iznos. Napomenuo je da je prvotno bio dogovoren neki drugi iznos ali da ČO i OO nisu u konačnici htjeli pristati na prvo dogovoreni iznos pa je svjedok pristao na ono što su oni ponudili naknadno. Taj iznos je bio manji od prvotno dogovorenog. Ne zna zašto nisu htjeli isplatiti prvotno dogovoreni iznos. Isplatili su oko 50.000,00 eura. Svjedok – oštećeni je podnio zahtjev za doznake, međutim ČO je počeo sjeći prije no što je o tome dostavljeno rješenje, no nakon što su stabla već bila doznačena. Naime, počeo je sjeći već negdje 15. siječnja te mu je svjedok rekao da ne sječe dok ne dođe rješenje, no, on je ukupno posjekao oko 200-300 metara kubnih, a nakon toga došla je inspekcija te je zabranjena daljnja sjeća. Naime, njemu je dolazila policija da ga pita kome je prodao šumu, a do te zabrane sječe je došlo oko 29. siječnja 2016. ili 2017. više se ne sjeća točno. Misli da je to bilo 2017. Misli da su se 2016. dogovorili za cijenu, a pregovarali su još 2015. Nakon toga ČO je prestao sjeći, međutim u lipnju ili srpnju ponovo je počeo sjeći. Sjeća se da je u veljači dobio rješenje povodom njegovog zahtjeva za doznaku, a nakon toga nije dobio nikakvo rješenje. Kada je ČO ponovo počeo sjeći izašao je na teren i pitao ga zašto sječe, rekao mu je da je posjekao ono što je bilo doznačeno, međutim on mu je na to odgovorio da će on to "riješiti". Nakon toga sa njime više nije razgovarao o sječi, a sjeća se da je ČO za sječu angažirao prvi puta još dvije osobe i svog brata, ne sjeća se točno. Sjeća se i da ga je pitao tko ti to izvlači kada je izvlačio drugi puta, te mu je spomenuo prezime KO. Također se sjeća da je pokazivao međe ovih šuma osobi po prezimenu VO koju je angažirao ČO, s time da je rekao ČO da je potrebno utvrditi točne međe kako se ne bi prešlo na tuđi teritorij. Stoga je ČO angažirao DO, geometra iz Šumarije Karlovac koji je izašao na lice mjesta i utvrdio međe sa GPS-om. Svjedok je došao već na kraju kada je on na taj način utvrđivao međe. Naime sa DO je bio ČO, DO je pokazivao a ČO je označavao crvenim sprejom međe. Tada je rekao DO da točno utvrdi međe kao ne bih imao problema, a DO mu je rekao da ne brine, da su međe dobro označene. Isto to mu je rekao i ČO. Sjeća se da su te dvije čestice graničile sa šumama u vlasništvu Republike Hrvatske. Nije primijetio da bi ČO ili netko od ljudi sa kojima bi on radio posjekao bilo što u tim susjednim šumama, a misli da on nije niti takva osoba da bi posjekao nešto tuđe. Međutim, on kasnije nije niti išao u tu šumu jer je imao bruh. Dodao je da je riječ o šumama koje su vrlo blizu granice te mu je poznato da na to područje dolaze osobe iz Bosne i Hercegovine i sijeku te šume, a to mu je poznato jer je tako čuo. Sa ovih čestica na kojima je prodao šumu sasječena su sva stabla.

Na pitanja zastupnika optužbe iskazao je da nije prodao zemlju nego samo šumu, odnosno stabla. Kada je prodavao dogovorio je da proda sva stabla koja su bila na tim česticama, a on ne zna koliko je stabala smjelo biti posječeno. Ne zna koliko je stabala doznačeno da se smije posjeći. Baka mu je pokazivala još ranije gdje su međe. DO je sa GPS – om pokazao među od prilike onako kako je i on to pokazao, bilo je malih odstupanja na pojedinim mjestima, drvo dva, ali nije bilo većih odstupanja. Te čestice oduvijek su bile po naravi šume. Kada je on nakon godinu dana došao u šumu, ista je bila posjećena u cijelosti, odnosno nije bilo niti jednog stabla. I u šumi iza njegove sve je bilo posjećeno, a ta šuma iza njegove je također nečija privatna šuma. I uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom, državna šuma koja je bila do njegove je ostala cijela, u njoj nije ništa posjećeno.

Na pitanja I. okrivljenika da li je netko nekoliko godina nakon njih sjekao šumu na predmetnim česticama, a koje su oni platili i koja stabla nisu od strane njega i osobe sa kojima je surađivao posjećena, iskazao je da on ne zna tko je sjekao. Nadalje je iskazao da on nije UO pokazivao šumu.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da je prodao dvije čestice. Na tim česticama bila su dva rušenja, na prvom rušenju porušeno je malo jedne čestice i malo sa druge čestice, te ne zna koliko je stabala srušeno prilikom prvog rušenja. KO je dva puta vidio, prvi put da ga je sreo na cesti Staro Selo te je vidio da on upravlja automobilom karlovačkih registracija i išao je u šumu te ga je svjedok pitao da li je on vlasnik traktora koji vuče drva a to je bilo preko ljeta. Taj traktor koji je vukao drva je bio u šumi svjedoka, to je bio lipanj ili srpanj. Šokčića nije nikada vidio u svojoj šumi već samo na cesti. KO nije sudjelovao u prvom rušenju.

Na pitanja suda iskazao je da je u lipnju odnosno srpnju kada je drugi puta sječeno, ČO sjekao drva u njegovoj šumi odnosno ljudi koji su za njega radili, a drva su izvlačili radnici Šokčića. To mu je poznato jer je osobno bio pokraj šume, na lageru gdje su izvučena drva, a to je oko 800 metara od šume. Ondje je razgovarao sa ČO i pitao ga tko mu vuče drva i on mu je rekao da ih vuče KO. Nije ga pitao iz koje šume vuče, ali zna da je vukao iz njegove šume jer nije imao odakle drugdje vuči drva. On tada nije ulazio u svoju šumu jer je imao bruh i prvi puta nakon toga ušao je od prilike nakon godinu dana i tada je vidio da je sve posječeno.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da kada je rekao da su srušene sve susjedne privatne šume, da je mislio na nekoliko privatnih šuma, na veće područje, a što je u potpunosti sve srušeno. Koliko se sjeća jedan dio je srušen prije no što je vršeno rušenje u njegovoj šumi a jedan dio nakon rušenja u njegovoj šumi. Koliko je njemu poznato ČO je sasjekao ono što je njemu doznačeno, a ne zna da li je on sjekao nešto što nije doznačeno, ne vjeruje da bi sjekao nešto što nije doznačeno. Na pitanja I. okrivljenika iskazao je da kada je ugovaran iznos od 55.000,00 eura za stabla na ove dvije čestice da je dogovoreno da prodaje sva stabla a ne samo ona koja bi bila doznačena.

Na pitanje suda iskazao je da ne zna tko bi eventualno sasjekao stabla koja nisu bila doznačena. Dodao je da ondje svi sijeku i da nije prodao šumu da bi mu šuma bila sva ukradena. Njegova sestra SO svo vrijeme bila je u Pančevu pa tako i sada, te ona nema nikakvih saznanja o svemu ovome, a ŽO je povremeno u Republici Hrvatskoj na adresi [adresa], povremeno ode raditi u Njemačku, a povremeno kod supruga u Srbiju, te smatra da niti ona nema nekih neposrednih saznanja o sjeći šume o kojoj je on danas govorio.

12. Svjedok VO iskazao je da mu je poznato da je ŠO prodao šume ČO otprilike 2016. On tada više nije radio u Šumariji Topusko, već u Šumariji u Vojniću, ali nije siguran, međutim sa sigurnošću je rekao da on nije radio ništa glede te prodaje i sječe šume kao službena osoba, odnosno kao djelatnik šumarije, a niti kao privatna osoba. Sjeća se samo da ga je ŠO pitao da li poznaje nekoga tko bi kupio njegovu šumu, a s obzirom da je radio na tom području i da su ga svi ljudi poznavali ondje, znao je tko se bavio sa kupnjom šume, odnosno drva, tako je i danas, pa je rekao ČO da ako je zainteresiran da bi ŠO prodao svoju šumu. To je sve što je njemu poznato o prodaji i sječi šume HO te on drugih saznanja nema. Sjećam se i da je jednom prilikom izašao sa HO i ČO u te šume koje je ŠO prodavao, da je ŠO pokazao šumu ČO te smatra da mu je morao pokazati i međe. Nije se mogao sada sjetiti da li je ja prisustvovao tome da li je ŠO ČO pokazao međe. Kao djelatni Šumarije, koliko mu je poznato, doznake je radila Šumarija Topusko i za potrebe izrade tih doznaka vlasnik ili opunomoćenik vlasnika je prije toga morao pokazati među šume. Naime, djelatnik šumarije ne mora znati i nije dužan znati među šume. Čuo je da je LO sjekao tu šumu, ali on o tome nema nikakvih neposrednih saznanja.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika iskazao je da može netko kupiti šumu pa kasnije dobiti punomoć od vlasnika i zatražiti doznake, a može i prije kupnje šume vlasnik zatražiti doznake te ju potom prodati, sve ovisno o dogovoru vlasnika i kupca. Misli da predmetne šume nisu bile označene kada je on izašao na teren sa ČO i HO, ali ne može to sa sigurnošću tvrditi.

Na pitanja I. okrivljenika iskazao je da se šuma mora sječi poslije doznake, a svjedok u konkretnom slučaju nije bio na terenu da bi vidio da li je šuma sječena prije doznake ili poslije, ali je logično da ne bi netko iz Šumarije bi došao nakon što je šuma već posječena, već da je netko prije mora doznačiti šumu.

Na pitanje branitelja II. okrivljenika iskazao je da nije bio u šumi u vrijeme kada je šuma bila rušena, jer on nema veze sa time. Ne zna tko je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama na šumama koje su rušene, on to nije utvrđivao i nije imao potrebe to utvrđivati, jer to nema veze s njime i jer on nije bio kupac. Ako je neka čestica u naravi šuma ali je upisana kao neka druga kultura npr. kao livada, pašnjak, oranica, tada se, ukoliko ta čestica nije u programu gospodarenja privatnih šuma, ne mora tražiti doznaka i sve se može rušiti, sva drvna masa na toj parceli, a ako je ta čestica u programu gospodarenja privatnih šuma, onda se mora ili zatražiti doznaka i tada se ne može sve rušiti ili se mora obratiti savjetodavnoj službi kako bi se izbacila ta čestica iz programa gospodarenja i vratila u prvobitno stanje. Ovo je sve propisano u pravilniku Hrvatskih šuma i savjetodavne službe. Kada govori o kulturi govorim o tome kako je čestica upisana u zemljišnim knjigama i gruntovnicama. Ukoliko postoje uvjeti za čistu sječu, tada nisu potrebne doznake, dakle kada čestica nije po kulturi šuma i nije upisana po programu gospodarenja, te se čestica zapravo tada i faktično vraća u stanje kakva je u zemljišnim knjigama.

13. Svjedok BO iskazao je kako se ne sjeća konkretnog slučaja niti konkretnog mišljenja zbog proteka vremena. Naime, on je po traženju djelatnika policije 2016., a tako i nakon toga znao dati svoje mišljenje o tome da li se radi o pustošenju šuma u pojedinim situacijama. Prethodno je djelatnicima policije rekao da nije šumarski vještak, odnosi da nije šumarske struke te da daje svoje mišljenje na osnovu znanja koje ima. U konkretnom slučaju, ne sjeća se da li je bio na terenu ili pregledavao dokumentaciju, no inače mu djelatnici policije dostave podatke o broju stabala sa fotografijama ili izađe na lice mjesta, što je zapravo rjeđe, te je zapravo češće da je mišljenje na temelju dokumentacije. Sukladno Zakonu o šumama, pustošenje šuma predstavlja svaki nezakoniti zahvata u šumama kojim se smanjuje gospodarska vrijednost i remeti gospodarenje šumama. Dakle, ne mora se raditi o tome da dolazi do sječe svih stabala pa da bi se radilo o pustošenju šume već je dovoljno da se radi o nezakonitoj sječi, tj. nezakonitom zahvatu. Primjerice, ukoliko je riječ o šumi na kojoj su stabla hrasta, graba i još neke vrijednije vrste drveta, pa se posijeku sva stabla hrasta, također bi se radilo o pustošenju.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika iskazao je da on ne zna da li je u konkretnom slučaju bio na terenu ili mu je policija posla podatak o broju stabala sa fotodokumentacijom, da se toga više ne sjeća s obzirom na protek vremena, no da je bilo uobičajeno ili da izađe na teren ili da mu policija dostavi podatak o broju posječenih stabala sa fotodokumentacijom i česticom. S obzirom na svoje mišljenje 2. odlomak na 2. str., naveo je da je moguće, odnosno da se desi da on nije mogao pronaći česticu, da je možda krivo upisana, odnosno da ne zna što se desilo, odnosno da postoji čestica u vlasničkom listu, a da je u posjedovnom listu neka druga čestica, a posjedovni list je bitan za kulturu. Moguće je i da je svoje mišljenje dao na temelju fotodokumentacije, a da nije izašao na teren, no stoji kod onoga što je naveo u svome mišljenju. Na pitanje da li se mišljenje odnosi na česticu 367/1 k. o. [katastarska općina] odgovorio je da se odnosi na česticu koju je naveo u mišljenju, više se ničega ne sjeća zbog proteka vremena. Preostale dvije čestice vjerojatno nije pronašao odnosno da nije imao podatke o njima ako ih nije naveo. Ukoliko mu je za podatke o broju stabala poslana fotodokumentacija, on smatra da se ta fotodokumentacija odnosi na ta stabla i čestice, no on za to ne odgovara.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da ukoliko se u posjedovnom listu ove dvije čestice ne bi vodile kao kultura šume da je tada moguća čista sjeća osim ako se one ne bi nalazile u posebnom programu gospodarenja šumo posjednika, da je tada također potrebna doznaka, no vlasnik ima mogućnost izdvojiti tu česticu iz programa i tada također ne bi bila potrebna doznaka. U tom slučaju kada bi se dogodila čista sječa, prema Zakonu o šumama ne bi se radilo o pustošenju šume.

14. Svjedok UO iskazao je da je 2016. bio revernik u Šumariji Topusko te da se kada je vidio HO sjetio da je radio po zahtjevu za izdavanje doznaka za šume u njegovom vlasništvu 2016. Naime, zahtjev je do njega došao preko savjetodavne službe te je nakon toga sa još jednim djelatnikom šumarije izašao na teren kako bi izvršio doznaku. Također se sjeća da su međe bile označene sprejom, te da je netko tko im je pokazivao međe bio sa njima na terenu ali se nije mogao sjetiti tko je to bio. Sjeća se da je provjeravao gdje se nalaze te čestice i utvrdio da dvije čestice nisu u miniranom području i na tim česticama je napravljena doznaka, riječ je o pograničnom području. Sjeća se da je izlazio dva puta zbog doznaka i to i razloga jer nakon što mu je prvi puta pokazana međa, kada se vratio u ured i pogledao katastarski plan, utvrdio je da dvije parcele na kojima je trebao izvršiti doznake nisu bile jedna do druge, a osoba koja mu je pokazivala međe mu je pokazala da su te dvije parcele jedna do druge u komadu. U katastarskom planu utvrdio je da je parcela između njih u vlasništvu Republike Hrvatske, iako nije katastarski bila u posjedu Šumarije. Stoga je sljedećeg dana ili dva dana nakon, uklonio doznake sa te parcele za koju je zaključio da je vlasništvu Republike Hrvatske. Misli da nakon toga više nije izlazio na teren. Nije mu poznato da bi netko iz Šumarije provjeravao međe. Ne sjeća se da li je tada netko sa GPS-om provjeravao granice šume, naime oni ranije to nisu provjeravali GPS-om jer za to nisu imali opremu. Ne zna da li je na licu mjesta netko drugi provjeravao GPS-om ali to sigurno nije bio radnik koji je išao sa njime. On je uklonio doznake sa državne šume onako kako je smatrao da su granice te šume, dakle nije ih znao točno, te je rekao toj osobi koja je pokazivala međe da mu je pokazala i državnu šumu te da pozove geodeta kako bi se utvrdile točne granice. Prema tome kako je tada stavio doznake napravio i je doznačnu knjižicu nitko ga, koliko se sjeća, nije naknadno pozivao niti je naknadno vršio doznaku a niti izlazio na teren. Inače što se tiče privatnih šuma postoji plan gospodarenja u većini tih šuma međutim tim planom je obuhvaćen veći dio šuma koje se razlikuju po vrsti drveta i starosti a plan se napravi za jednu veću cjelinu tako da prilikom doznačivanja inženjer koji to čini mora voditi računa o svakoj pojedinoj parceli. Također nakon što oni naprave doznačnu knjižicu, šalju ju u savjetodavnu službu koja na temelju te doznačne knjižice sastavi elaborat sa smjernicama gospodarenja. Također nakon izrade elaborata isti se dostavlja osobi koja je zatražila doznaku a potom ta osoba može zatražiti od Šumarije da joj otpremi stabla ili od neke druge osobe koja je za to ovlaštena. Prvo što sačine kad izađu u šumu je manual na koji se popišu stabla i njihov prsni promjer na 130 cm visine i to stala koja su doznačena na temelju kojega se čini doznačna knjižica. Na temelju elaborata kasnije se sastavljaju popratnice.

Na pitanja zastupnika optužbe iskazao je da nikada nije dozvoljena potpuna sjeća šume, odnosno da je to dozvoljeno samo u iznimnim situacijama, da se on u svojoj praksi nije susreo sa time ali da se to može dogoditi ako je šuma opožarena, ako su bili vjetrolomi, dakle ako se dogodilo nešto izvanredno. Dodao je da što se tiče površine na kojoj je dozvoljena sjeća u pojedinoj šumi kako je to u iskazu naveo ovisi o procjeni pojedinog inženjera ali i o planu gospodarenja te da je ponekad dozvoljena sjeća do 50 posto. Nakon sječe na ovim česticama koje su predmet ovog postupka više nije bio na tim česticama, a misli da nije bio niti nakon što je načinio doznačnu knjižnicu.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika iskazao je da se doznačena stabla mogu sječi kada osoba koja je podnijela zahtjev za doznake primi elaborat sa smjernicama gospodarenja. Parcela koja je između čestica HO za koju je utvrdio da je riječ o parceli u vlasništvu Republike Hrvatske bila je šira parcela, nije bilo riječ o putu, te koliko se sjeća bila je duguljasta. Ne sjeća da li je došlo kakvo rješenje ili zabrana sječe na ovim česticama HO. Ne zna tko bi bio ovlašten za izdati zabranu sječe, misli da bi to bila savjetodavna služba ili inspektorat. On to ne može izdati. Na pitanja I. okrivljenika iskazao je da se ne sjeća tko je pokazivao među prvi puta kada se radila doznaka. Ne sjeća se da bi ŠO nakon što je svjedok utvrdio da je šuma između njegove dvije parcele u vlasništvu Republike Hrvatske rekao da je to njegova šuma. Kada se radi doznačna knjižica i elaborat odgovara vlasnik šume jer on potpisuje izjavu kojom potvrđuje da će osobi koja radi doznaku pokazati među šume.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da se ne sjeća tko je bio u posjedu te srednje čestice koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje je iskazao da misli da je kada je radio te doznake i kada mu je šuma pokazivana bila jesen. Naveo je da je, ako je zemljište bilo upisano pod pašnjak, livada ili bilo kako drugačije od šume, dozvoljeno izvršiti sječu svih stabala na čestici i tada nije potrebo predavati zahtjev za doznaku nego samo za izdavanje popratnice.

Na pitanja suda iskazao je da se ne sjeća koliko je vremena prošlo točno od vremena kada su mu pokazivane međe šume do vremena kada je sačinio doznačnu knjižicu, najvjerojatnije je prošlo nekoliko dana, no misli da nije moglo proći nekoliko mjeseci. Stabla za koje je utvrđeno da su na srednjoj parceli nisu bila navedena u doznačnoj knjižici i elaboratu sa smjernicama gospodarenja.

15. Svjedok TO iskazao je da se sjeća da je 2016. godine radio za LO, odnosno bio je zaposlen u njegovom obrtu. Sjeća se da je njegova firma vršila sječu i izvoz na lager stabala u k. o. [katastarska općina] za ČO. Bio je to ljetni period, odnosno lipanj ili srpanj, ali se nije mogao točno sjetiti. Bilo je dosta robe, oko 100-200 m3. Svjedok je konkretno radio izvoz posjećenih stabala na lager, te on nije gledao jesu li stabla bila doznačena. Naime, njega to nije interesiralo jer je njegov posao bio samo da ih izvuče. Sjeća se da je ČO bio svaki dan s njima na terenu. U dva ili tri navrata ondje je došao neki "čića" ali ne zna tko je on bio. Znao je malo popričati sa njim i sa ČO, ali svjedok ne zna tko je on niti što. Nije ga interesiralo što je on pričao i ne zna da li je to bio ŠO, jer osobu imena ŠO ne poznaje. Sjeća se da je bilo nešto govora oko međe, dolazila je policija, ali oni su i dalje radili. Nije se mogao sjetiti što je bilo sporno a niti ga je zanimalo. Naime, radio je ono što mu se reklo da radi.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika iskazao je da misli da policija prvi puta kada je došla nije zabranila daljnju sječu, obilazili su i uzimali izjave.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da je bilo 5-6 radnika svaki dan koji su vršili sječu i izvoz drvne mase, jedan radnik je krojio, jedan je primao, odnosno primao je ČO i on je mjerio visinu i širinu. LO znao je naići svakih dva-tri dana, obići ih da vidi kako ide posao, a on konkretno nije radio ništa. Ne zna tko je pokazao što treba rušiti, naime misli da su osobe koje su rušile stabla došle dan prije njega.

Na pitanja suda iskazao je da su osobe koje su rušile stabla bile njegov pok. otac FO, CO koji je sada punac II. okrivljenika a inače je iz [adresa], EO iz [adresa], te KO, brat CO. EO i CO i dalje rade u firmi LO, a KO ondje više ne radi.

16. Svjedok DO iskazao je da je na poziv ČO izašao na teren kako bi utvrdio međe šuma, a ČO ga je to zatražio rekavši mu da mu je sumnjiva granica međe, da je riječ o kupoprodaji između ČO i treće osobe, ali nije bio siguran da li mu je ta treća osoba dobro pokazala međe i posumnjao je da je susjedna čestica u vlasništvu Republike Hrvatske. Nije se mogao sjetiti niti koje je godine to bilo niti koje je godišnje doba. Sjeća se da je izašao u poslije podnevnim satima te da je doista utvrdio da je susjedna čestica u državnom vlasništvu i pokazao je među te čestice koja je bila od te treće osobe i državne šume. Pokazao je ČO cijeli "potez" kojim se prostire međa između te dvije čestice te mu rekao da ne smije sjeći u šumi za koju su utvrdili da je u državnom vlasništvu. Što se dalje događalo nije mu poznato. Misli da je tada bio ondje ČO jer je na njegov zahtjev izašao van i zna da je pokazivao međe ali se ne sjeća da li je još tko bio tamo s obzirom da je prošlo puno vremena. Nije sačinio nikakav elaborat već je samo na licu mjesta pokazao međe. Zbog proteka vremena ne sjeća se da li je na toj čestici, koja je bila tada predmet kupoprodaje, bilo tada bilo što rušeno niti da li je tada bilo bilo što srušeno na čestici za koju je utvrdio da je vlasništvo Republike Hrvatske, niti da li je na terenu postojala kakva oznaka međašna. Naime, prošlo je puno vremena i u međuvremenu je bio u mnogo šuma pa mu se teško sjetiti detalja. Koliko se sjeća nakon toga nije ga nitko kontaktirao.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da je među utvrdio sa GPS-om, kako se to uvijek radi, a tako se radi i danas, samo što su danas noviji i moderniji uređaji, do odstupanja može doći za 1-2 metra. Ne sjeća se da li je među činio neki prirodni put ili prosjeka ili nešto slično, sjeća se da je šuma bila podjednaka i sa jedne i sa druge strane. Ne zna da li mu je ČO pokazao među koja je njemu bila pokazana od strane prodavatelja, ali ondje su došli ciljano da mu on pokaže među. Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da se ne sjeća da li su stabla bila doznačena u trenutku kada je on vršio izmjere. Iz prakse mu je poznato da se znalo dogoditi da su neka stabla u vlasništvu Republike Hrvatske doznačena od strane privatnih osoba, jer su oni mislili da je i to u njihovom vlasništvu, ali ovo govori općenito, ne zna da li je u konkretnom slučaju također bilo riječ o takvoj situaciji. Misli da su imali neki sprej, nije se mogao sjetiti da li je ČO označio među sprejom, pretpostavlja da je da bi se znao kako bi se kasnije znao ponašati. Misli da je pogledao u zk izvadak i u katastarski izvadak prije izlazak na lice mjesta te misli da su ove čestice po kulturi bile upisane kao šume obje. Misli da ovdje prisutni II. okrivljenik nije bio na licu mjesta, da je ondje bio samo ČO ali nije mogao to sa sigurnošću tvrditi zbog proteka vremena. Od tada je proteklo 7-8-9 godina, nije se mogao sjetiti koliko je točno vremena prošlo i koje je bilo godišnje doba.

17. Svjedok CO iskazao je da je radio i još uvijek radi kod svog zeta, II. okrivljenika, te mu je poznato da je on surađivao sa ČO na način da je trebalo izvršiti uslugu sječe neke šume za ČO odnosno ČO je zatražio da se izvrši sječa. Poznato mu je da je riječ upravo o česticama koje su predmet ovog postupka jer su samo tada surađivali sa ČO, odnosno on nije nikada prije ili poslije toga sjekao za ČO a ne zna da li je njegov zet na neki način sa njime surađivao. Sjeća se da je došao na lice mjesta prije no što su počeli sa sječom. Sa njime je bio EO koji je također tada radio kod njegovog zeta na sječi te se sjeća da im je ČO pokazao među. To je bilo prije od prilike 7-8 godina, misli da je bilo proljeće, ali se ne sjeća koji mjesec je to bilo. Također se sjeća da je ondje sa ČO bio neki stariji čovjek, ne sjeća se kako se on zvao, zna da je on bio na cesti. Ta međa koju im je pokazao ČO bila je obilježena sa sprejom i stabla su bila doznačena. Rekao im je da sijeku to što je doznačeno unutar tih granica. Sječu su vršili svjedok, EO i još jedan kolega koji je sada pokojni. Nije se mogao točno sjetiti koliko dugo su vršili sječu, misli da su radili oko 20 dana do jednog mjeseca, te misli da su ondje bili samo u jednom navratu. Stabla su bila doznačena na način da su bila označena sprejom, misli da se radilo o roza/crveno sprej. Nije se mogao očitovati koji broj stabala je bio doznačen u odnosu na ukupan broj stabala. Nije se sjećao da li je to bio veći broj stabala no što je inače znao zakucati u drugim šumama. Nije mu bilo ništa neuobičajeno. Oni su samo izvršili sječu ali nisu odvozili. Sječu stabala nadzirao je ČO te je isti u šumu znao doći 1-2 puta tjedno dok LO nije odlazio u šumu. Isti je samo znao doći na cestu i dovesti gorivo. Za vrijeme dok su oni vršili sječu nije dolazila niti jedna treća osoba koja bi se predstavljala kao vlasnik niti itko drugi. Nitko im nije ništa prigovarao vezano za svu sječu. Međa između ove šume gdje su sjekli i između druge šume je bila jasno vidljiva jer je bila obilježena sprejom. Sjeća se da se dio do ceste, gdje su bila sitnija stabla nije sjekao, a ostatak gdje su bila krupnija se sjekao. Jedan dio zemljišta na kojem su sjekli šumu bio je s jedne strane kanala a drugi dio sa druge strane kanala, između je postojao put, te su sjekli i sa jedne i sa druge strane kanala i puta, svjedok ne zna da li je to sve predstavljalo jednu cjelinu.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da kada je došao na lice mjesta da mu je ČO pokazao koja stabla treba rušiti. Ne sjeća se da li su rušili neka stabla koja nisu bila doznačena. Dodao je da on ne zna kako je ČO kupio tu šumu. LO nije dolazio u šumu i govorio što treba rušiti. Radnici sami odu na lice mjesta sa kombijem, ne vozi ih LO. Ne sjeća se točno da li je na toj čestici bila čista sjeća.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da je sa njim i EO u svih tih 20-30 dana koliko je naveo od prilike u sječi sudjelovao i sada pok. FO. Nitko osim tih osoba nije vršio sječu u to vrijeme dok je on bio ondje. Misli da je njegov zet kasnije bio na lageru, ali ne zna točno, znao je donesti neke stvari koje su bile potrebne. Misli da su sjekli samo hrast. Ne zna koliku su masu drveća posjekli. Misli da je na drveću koje je sjekao bila i oznaka doznačnog čekića osim spreja kojeg je ranije naveo ali ne zna točno da li je to bilo na svakom drvetu koje su posjekli. Kada je došao, vidio je među određenu sprejom, to im je pokazao ČO. ČO pokazao im je granicu jer su morali vidjeti što je doznačeno a što nije i sa njime su morali obići šumu i on im je to pokazao. Ne zna da li je ČO kupio jednu ili više čestica. Ne sjeća se da li su unutar međe koja je bila pokazana posjekli sva stabla ili samo određeni dio. Poznaje NO i TO, KO mu je brat, TO je vozio traktor u to vrijeme kada su oni vršili sječu kao i KO, ali on nije puno radio.

Na pitanja suda iskazao je da se ne sjeća da li su u konkretnom slučaju sjekli stabla koja su bila označena sprejom ili su gledali da je riječ o stablima na kojima postoji doznačni čekić. Ne sjeća se da li je na svim stablima koja su bila označena sprejom bio i doznačni čekić, a uobičajeno je da kada privatna osoba koja kupuje šumu da osim doznačnog čekića stabla koja trebaju sjeći označi sprejom. Dodao je da je ČO kupio cijelu predmetnu šumu. Na upit odakle mu takvo saznanje iskazao je da je to tako inače kada se kupuje šuma, u konkretnom slučaju ČO mu to nije rekao ali zna da je kupio cijelu šumu. Nakon toga više nikad nije bio na tom području. Svjedok je rušio ono što mu je ČO rekao i pokazao.

18. Svjedok EO iskazao je da je prije od prilike 7-8 godina, vršio sječu šume za IO a kao radnik LO a čiji radnik je i dalje. Misli da je bilo proljeće i sjekli su u jednom navratu, ne sjeća se koliko su dana sjekli. Naime, s obzirom da ima nekih privatnih problema, ponekad uzme dan, dva slobodno, pa možda nije bio svo vrijeme ondje. Sjeća se da im je ČO pokazao granice šume koje su bile označene sprejom, te se sjeća da su stabla bila doznačena. ČO je pokazao granice njemu i CO, a LO nije tada bio prisutan. Sjekli su stabla koja su bila doznačena, no ne sjeća se da li su posjekli sva stabla koja su bila doznačena. ČO rekao im je da unutar pokazane nam međe siječemo doznačena stabla. Sjeća se da na licu mjesta postoji neka uvalica ili potočić i da su sjekli i sa lijeve i sa desne strane tog potoka jer je sve to bilo obilježeno. Uobičajeno je da sva stabla koja su doznačena na način da na panju bude doznačni čekić te da su obilježena sa bojom na stablu. U konkretnom slučaju nije gledao da li je na svim stablima koje su sjekli postojao doznačni čekić već je računao da sva stabla koja su obilježena imaju doznačni čekić. Naime, kada počne sa sječom pogleda nekoliko stabala da li postoji doznačni čekić i tako provjeri da li je vršena doznaka i dalje više ne provjerava. ČO vidio je nekoliko puta na licu mjesta a LO inače dođe samo na lager, i njega nije vidio u šumi. Nije primijetio da bi u šumu dolazila neka treća osoba koja bi bila eventualni prodavatelj ili slično. Ondje stalno prolaze ljudi s obzirom da je riječ o graničnoj zoni. Često prolazi i policija. Ne zna koliko je broj stabala posječen u konkretnom slučaju jer se ne sjeća, nije mu ništa bilo neuobičajeno. Na pitanje zastupnice optužbe iskazao je da policija nije dolazila vezano za među za vrijeme dok je on bio ondje. Nije se mogao sjetiti da li je unutar pokazanih granica izvršena čista sječa

19. Svjedok KO, iskazao je da je ranije radio kod LO i to prije 9-10 godina. Radio je na traktoru na izvozu posječenih drva koja su posječena u šumama kojima upravlja Šumarija. Sjeća se da je jednom prilikom poslan na ispomoć na područje šume u Starom selu Topuskom i ondje je bio od prilike 2 dana i to je jednini put kada je bio ondje po nalogu LO. Ne sjeća se koje je to godine bilo ili koje godišnje doba. Nije upoznao ČO niti HO niti mu je poznato da bi ta sječa imala veza sa njima. Za ČO je čuo ali ga nikada nije vidio. Kada je došao prišao je s puta do ruba te šume, jednog njezinog ćoška, te se ne sjeća koliki broj stabala je bio posječen niti koliku količinu drva je odvezao. Sjeća se da je na drveću bilo zeleno lišće. Kada je došao bila je sjeća završena te nakon njega više nitko od njihovih radnika nije tamo sjekao. Sa njim je bio TO. LO mu je rekao gdje treba doći, a on je vidio gdje je sve porušeno, od radilišta do šume ima oko 100 metara.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da kada je rekao radilište da je mislio na lager. U ta dva dana koliko je bio ondje nije vidio LO da je tamo dolazio. Debla koja je izvlačio imala su crvene točke na sebi odnosno bila su označena crvenim sprejom.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da dok je on bio ondje nije dolazila policija

Na pitanja suda iskazao je da je on sa mjesta gdje je došao po porušena stabla vidio šumu u kojoj je vršena sjeća ali se ne sjeća da li su u toj šumi bila posječena sva ili većina stabala li nisu.

20. U nalazu i mišljenju vještak Anto Rajić utvrdio je prvenstveno da je zbog zaraslosti i izrazito velikog nagiba terena bilo otežano kretanje i pronalaženje panjeva ispod iz izbojaka divlje kupine, trnja, krupnijih ostataka te odsječene drvne mase i druge vegetacije. Nadalje je utvrdio da je cijela površina kč. br. [katastarska čestica] neuredna, obrasla korovom i rijetkim tanjim izbojcima običnog graba i bukve ispod sječenih panjeva, šikarom, divljom ljeskom, brezom i bagremom, a veće površine su gusto obrasle divljom kupinom i korovom između kojih se teško uočavaju panjevi odsječenih stabala. Na predmetnoj čestici uočavaju se panjevi hrasta kitnjaka i pojedini krupni panjevi obične bukve i običnog graba koji su u fazi propadanja i truljenjem iz kojeg izbijaju loše formirani izbojci. Na cijeloj površini navedene čestice nisu uočena stabla koja bi po svojim dimenzijama i kvaliteti predstavljala sastojinski oblik šume. Na kč. br. [katastarska čestica] zatečeno je isto stanje kao i na 1540/36, s većim intenzitetom obrastanja divljom kupinom između obraslih panjeva i polomljenih zaostalih tanjih stabala. Vještak je uočio da su na predmetnoj čestici odsječena sva vrjednija stabla, da su ostavljena pojedinačna oštećena i nagnuta stabla običnog graba, tanjih promjera. Prema izgledu panjeva iz propadanja utvrdio je da su posječena stabla na obje čestice po nastanku iste starosti. Na obje čestice izvršena je sječa naj kvalitetnih stabala koji su po vrstama i dimenzijama predstavljali glavni sastav čijom sječom je nepovratno narušena struktura sastojine i onemogućena prirodna omrla šuma. Čestica kč. br. [katastarska čestica] s istočne strane graniči s česticom 1540/36, dok s južne strane graniči s kč. br. [katastarska čestica]. Po svom izgledu i strukturi katastarska čestica [katastarska čestica] predstavlja stabilnu raznorodnu šumu hrasta kitnjaka i obične bukve s grabom dok se u gornjem dijelu sastojine skupinasto javlja crna joha. Unutar te čestice uz granicu s kč. br. [katastarska čestica] javljaju se dijelovi sastojine prekinuta sklopa, dijelom zarasli u kupinu i sitno raslinje između kojih se uočavaju ostaci oborine drvne mase i teže uočljivi panjevi odsječenih stabala.

21. Vještak Anto Rajić, ispitan na raspravi, iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika iskazao je da tijekom provedenog očevida na predmetnoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] zbog visoke zaraslosti kupinom i drugim vrstama korovske vegetacije na dijelu posječene površine nije bilo fizički moguće uočiti eventualno postojeće panjeve zbog otežanog kretanja i općenite zaraslosti posječenog dijela predmetne kat. čestice. To znači da na ostatku te čestice moguće postoje panjevi koje nisu tijekom očevida uspjeli pronaći i kao takve evidentirati. Na stranici 15 u tablici broj 4 u rubrici svih vrijednosti radi se o vrijednosti u eurima, omaškom je navedeno da je riječ o kunama. I na stranici br. 13 u tablici izračuna radi o vrijednosti izraženim u eurima a ne u kunama kako je to omaškom navedeno. Procijenjena tržišna vrijednost posječene drvne mase za ovih 18 panjeva koji su pronađeni iznosi 2.571,40 eura, kao što je to navedeno u tablici broj 13, odnosno u tekstu ispod tablice. Na upit što znači da su stabla na česticama 1540/32, 1540/35 i 1540/36 za koje su pronađeni panjevi posječeni od prilike u istom vremenskom razdoblju, da li je to bilo razdoblje od nekoliko mjeseci, razdoblje iste godine ili nešto drugo iskazao je da je prema stanju pronađenih panjeva i stupnju propadanja kojem su bili izloženi panjevi posječenih stabala procijenio da pripadaju istom vremenskom razdoblju sječe. Prema stupnju propadanja nema znakovitijih razlika u panjevima te može reći da pod istim vremenskim razdobljem podrazumijeva razdoblje od najviše nekoliko mjeseci. Pored ovih panjeva koje je ocijenio da pripadaju istoj starosti sječe na terenu je tijekom očevida pronašao i u nalazu prikazao panjeve koji pripadaju starijem razdoblju sječe te kao takvi se značajno razliku po stupnju propadanja prema svom stanju i izgledu i konzistenciji. Usporedio je panjeve zatečene na kat. česticama [katastarska čestica] i sa panjevima na 1540/35 i procijenio je da pripadaju istom vremenskom razdoblju sječe

Na pitanja I. okrivljenika iskazao je da bez jako skupih metoda ne može utvrditi točnu godinu i mjesec sječe pronađenih panjeva. Dodao je da se grab raspada znatno brže od vrsta drveta hrasta i kestena te vjerojatno iz tog razloga nisu pronađeni panjevi graba zbog znatnog proteka vremena. Međutim, po izgledu pronađenih panjeva procijenio je da pripadaju istom vremenskom razdoblju sječe kako je već naveo. Na upit branitelja II. okrivljenika iskazao je da je zakonom definirano vrijeme sječe i to Zakonom o šumama, te Pravilnikom o doznaci, žigosanju, obilježbi, popratnici i šumskom redu, tako da se obično preporuča sječa u vrijeme mirovanja vegetacije te se obično u prva četiri mjeseca početka vegetacije, odnosno veljače, ožujak, travanj, svibanj, ne vrši sječa stabala zbog nepovoljnog utjecaja na šumsku sastavinu. Praktično idealno bi bilo provoditi sječu od 15. rujna do 15. ožujka kao zimsku sječu. U ljetnom razdoblju se može vršiti sječa, tzv. prorijede u raznodobnim mješovitim sastojinama uz pridržavanje propisanih uvjeta doznakom u pogledu količine i intenziteta sječe. Nadalje je iskazao da se vegetacijska godina razlikuje od kalendarske godine. Biološka godina je dio početka vegetacije i znatno kraća je od kalendarske godine. Biološka godina počinje kada biljka počinje da uzima hranjiva iz tla početkom vegetacijske godine početkom ožujka obično i završava krajem rujna odnosno početkom listopada kada biljka prestaje vegetirati, odnosno hraniti se. Na upit da li je moguće utvrditi da li je u konkretnom slučaju sječa vršena u istoj biološkoj godini iskazao je da je obzirom na protok vremena od izvršene sječe do očevida na temelju stupnja raspadanja panjeva donio prethodno navedeni zaključak jer je obzirom na protek vremena teško definirati prijelaze unutar jedne kalendarske godine odnosno ta uža vremenska razdoblja te se ne može utvrditi uobičajenim načinom vještačenja da li je sječa izvršena u istoj biološkoj godini odnosno u istom vegetacijskom razdoblju, ali svakako se kalendarski radilo o razdoblju od najviše nekoliko mjeseci, odnosno nekoliko mjeseci ili manje. Naime ukoliko je neko stablo prekriveno kupinom ono je izloženo vlazi te se prije raspada od stabla koje je izloženo suncu, pa se iz tog razloga može raditi o razdoblju od nekoliko mjeseci. Zbog proteka vremena i stupnja raspadanja posječenih panjeva nije bilo moguće uočiti otisak doznačnog čekića kojim bi se potvrdilo da je vršena doznaka. Također u spisu po izjavi osobe koja je vršila doznaku postavljene su doznake na stabla na kčbr. [katastarska čestica] na kojima je doznaka naknadno brisana zbog pogreške utvrđivanja granica te na ovih 18 panjeva isto tako nije našao tragove doznačnog čekića. Dodao je da se na kčbr. [katastarska čestica] radilo o debljim stablima koja su bila na vidljivijem mjestu te bi bilo lakše uočiti ako je postojala doznačna oznaka ali nije ih primijetio.

22. Vještak Saša Vranić u svom je nalazu i mišljenju utvrdio kako je identificirao predmetne katastarke čestice prema službenom katastarskom planu. Nadalje je naveo da je na k. č. br. [katastarska čestica] ukupno pronađeno 18 panjeva koji su svi pronađeni na jugoistočnom uglu k. č. br. [katastarska čestica]. Na k. č. br. [katastarska čestica] nije uočio grupe stabala koje bi po svojim dimenzijama i kvaliteti predstavljala sastojinski oblik šume, a te čestice su u trenutku očevida bile prilično zapuštene i obrasle raslinjem.

23. Ispitan na raspravi, vještak Saša Vranić iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

Na upit branitelja I. okrivljenika iskazao je da on nije stručnjak za utvrđivanje tragova gdje su se izvlačila stabla, s obzirom da je prema čestici kčbr. [katastarska čestica] od kčbr. [katastarska čestica] velika kosina pretpostavlja da se tu nije izvlačilo već da se išlo u smjeru čestice 1540/35 ili 1540/28. Na upit što bi značilo da na 1540/32 i 1540/36 nije uočio grupu stabala koje bi po svojim dimenzijama i kvaliteti predstavljala sastavinski oblik šume, iskazao je da je navedeno utvrdio šumarski vještak te da je to u domeni vještaka šumarske struke. Na pitanje da li je primijetio da bi čestice 1540/32 i 1540/36 bile zapuštene prilikom očevida iskazao je da misli da SU čestica 1540/32 i 1540/36 poslikane od strane vještaka šumarske struke i da su te čestice bile zapuštene, da je na njima bilo visoko raslinje.

Na pitanje branitelja II. okrivljenika iskazao je da su čestice 1540/36 i 1540/35 susjedne čestice, a da čestica 1540/32 nije jer je između jedna čestica i to 1540/30.

24. U ovako provedenom postupku, analizom izvedenih dokaza svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti, te dovođenjem istih u međusobnu vezu, sud nije našao dokazanim da bi I. okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, dok je nedvojbeno utvrđeno da je II. okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 209. stavak 1. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci presude.

25. Naime, u postupku nije sporno da su ŠO te njegove sestre SO i ŽO, kao suvlasnici prodali cjelokupnu drvnu masu iz šuma na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] društvu Pinea d.o.o. Nije sporno niti da je između društva Pinea d.o.o i obrta [obrt], u vlasništvu II. okrivljenika ugovorena sjeća stabala koje je Pinea d.o.o. kupila sa kčbr. [katastarska čestica], kao niti da je sjeća izvršena od strane obrta [obrt].

26. Sporno je da li je prilikom sječe stabala od strane obrta [obrt] drvo posjećeno i 79 stabala hrasta i bukve na kčbr. [katastarska čestica], odnosno da li je I. okrivljenik pristao da predmetnom sječom pribavi nepripadajuću drvnu masu, te na taj način posredstvom II. okrivljeniika i njegova obrta uzeo i za sebe zadržao 79 stabala hrasta i bukve sa kčbr. [katastarska čestica]. Sporno je i da li su radnici II. okrivljenika na česticama k. č. br. [katastarska čestica] izvršili sječu samo doznačenih stabala ili je izvršena čista sječa. Sporno je i da li je između društva Pinea d.o.o. i II. okrivljenika bilo dogovoreno da se sječe sva drvna masa ili samo doznačena masa, te da li je II. okrivljenik svojim radnicima rekao da sijeku sva stabla ili samo doznačena.

27. Naime, I. okrivljenom se optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo krađe, posredstvom II. okrivljenog i njegovog obrta te njegovom mehanizacijom, što je on tijekom cijelog postupa dosljedno poricao, a ni jedan od saslušanih svjedoka nisu mogli potvrditi da bi upravo po uputama I. okrivljenika bila posjećena drvna masa na kčbr. [katastarska čestica].

28. Ovaj sud je stava da u ovom predmetu nije dokazana namjera I. okrivljenika da počini kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, kao jedno od konstitutivnih elemenata tog kaznenog djela.

29. Naime, vještaci Anto Rajić i Saša Vranić utvrdili da je na čestici 1540/35 pronađeno 18 panjeva vrste drva hrast kitnjak.

Prije svega valja reći kako sud nalaze i mišljenja uključujući i iskaze vještaka dane na raspravi prihvaća jer ih cijeni objektivnima, nezainteresiranima za ishod ovog postupka, stručnima i danim u skladu s pravilima znanosti i vještine.

Nadalje, točno je da je vještak Anto Rajić utvrdio kako je tih 18 pronađenih panjeva na kčbr. [katastarska čestica] posječeno u istom vremenskom razdoblju kada i panjevi na kčbr [katastarska čestica].

Međutim, iz iskaza svjedoka oštećenog ZO i DO proizlazi da je I. okrivljenik angažirao geodetu – upravo DO – kako bi utvrdio točne međe. Tako je svjedok DO iskazao da je na poziv II. okrivljenika ČO izašao na teren kako bi utvrdio međe šuma, a ČO ga je to zatražio rekavši mu da mu je sumnjiva granica međe, da je riječ o kupoprodaji između ČO i treće osobe, ali nije bio siguran da li mu je ta treća osoba dobro pokazala međe i posumnjao je da je susjedna čestica u vlasništvu Republike Hrvatske. Sjeća se da je izašao u poslije podnevnim satima te da je doista utvrdio da je susjedna čestica u državnom vlasništvu i pokazao je među te čestice koja je bila od te treće osobe i državne šume. Pokazao je ČO cijeli "potez" kojim se prostire međa između te dvije čestice te mu rekao da ne smije sjeći u šumi za koju su utvrdili da je u državnom vlasništvu. Svjedok ŠO iskazao je kako je rekao ČO da je potrebno utvrditi točne međe kako se ne bi prešlo na tuđi teritorij, pa da je stoga ČO angažirao DO, geometra iz Šumarije Karlovac koji je izašao na lice mjesta i utvrdio međe sa GPS-om.DO je sa GPS – om pokazao među od prilike onako kako je i svjedok to pokazao, bilo je malih odstupanja na pojedinim mjestima, drvo dva, ali nije bilo većih odstupanja.

Iskazima navedenih svjedoka sud poklanja vjeru jer nalazi da geodet DO nije ničime zainteresiran za ishod ovog postupka, da je objektivan , jasan i logičan, a iskaz HO u dijelu u kojem je iskazivao na okolnost angažiranja geodete od strane I. okrivljenika u skladu je s iskazom DO. Dakle, napor kojeg je I. okrivljenik uložio, da provjeri međe nekretnine, po ocjeni suda, predstavlja napor koji bi svaka prosječna osoba uložila u cilju da izvrši potrebne provjere prije sječe. I. okrivljeniku se stavlja na teret da je postupao u namjeri pribavljanja tuđe stvari. Prodavatelj ŠO mu je pokazao među, a on je angažirao geodetu kako bi identificirao nekretninu i provjerio međe iste te na njoj izvršio sječu. Prema takvom stanju stvari, ne može se, po ocjeni suda, govoriti o tome da je optuženik postupao s namjerom, bilo izravnom bilo neizravnom, da poruši stabla koja nisu pripadala šumi u vlasništvu HO, odnosno koja su bila u vlasništvu RH, te da ih zadrži za sebe.

30. Stoga je sud I. okrivljenika oslobodio optužbe, nalazeći da nije dokazano da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret, niti u opsegu od 18 pronađenih panjeva.

31. U odnosu na II. okrivljenika valja reći da su sam I. okrivljenik, a i svjedok oštećeni ŠO iskazali kako je društvo Pinea d.o.o. od HO ŠO kupilo kompletnu drvu masu na terenu. I. okrivljenik iskazao je kako je ŠO zahtijevao da se sve posječe i da mu je to plaćeno. I. okrivljenik iskazao je i da je većina stabla bila zrela za sječu u toj šumi, te da je većina stabala i posječena od strane II. okrivljenika, iako tvrdi da su posječena doznačena stabla. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Rajića utvrđeno je da je na katastarskim česticama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] izvršena sječa najkvalitetnijih stabala koja imaju ekonomsku vrijednost koji su po vrstama i dimenzijama predstavljala glavnu sastojinu, čijom sječom je nepovratno narušena struktura sastojine i onemogućena prirodna obnova. Nadalje je utvrđeno da na cijeloj površini tih katastarskih čestica nisu uočene grupe stabala koje bi po svojim dimenzijama i kvaliteti predstavljala sastojinski oblik šume. Vještak je zaključio kako se prema izgledu, starosti i stupnju propadanja panjeva može zaključiti da je sječa stabala izvršena u istom vremenskom razdoblju. Osim toga, prilikom prvog ispitivanja II. okrivljenik je iskazao da je sječa zaista izvršena u inkriminiranog razdoblju od strane radnika njegovog obrta, na predmetnim katastarskim česticama i da su posječena sva stabla u granicama koja im je pokazana od I. okrivljenika. Iskazao je i da mu je poznato da je za svaku sječu i u državnim i u privatnim šumama potrebna doznaka, da u pravilu traži doznaku za sječu ali da konkretnu šumu nije kupio pa da smatra da je to bila dužnost I. okrivljenika. Nije mu poznato da li je I. okrivljenik zaista tražio doznaku stabala za sječu, samo mu je rekao da su papiri čisti i da je sve u redu no nije mu ništa pokazao. Njegovi radnici su mu rekli da je na nekim stablima postojao doznačni čekić, iako te oznake nije osobno vidio. Svojim radnicima nije dao nalog koliko da sijeku, već im je na teretnu pokazana granica i rečeno da posijeku sve unutar pokazanih im granica. Iz zapisnika o očevidu razvidno je da je nak.č.br. 1540/32 i 1540/36 posjećeno ukupno 342 stabla, dok je iz eleborata sa smjernicama gospodarenja razvidno da su doznačena 63 stabla.

Na temelju iskaza svjedoka HO i obrane II. okrivljenika koju je iznio prilikom prvog ispitivanja, a cijeneći s tim u vezi i obranu I. okrivljenika, te na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ante Rajića, sud je utvrdio kako je II. okrivljenik postupio na način kako je to opisano u izreci presude. Naime, kako su i I. okrivljenik i svjedok oštećeni ŠO iskazali da je dogovorena sječa svih stabala u šumi, a II. okrivljenik je također prilikom prvog ispitivanja iskazao da su posječena sva stabla u granicama koja je pokazana, kao i uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka Ante Rajića koji je utvrdio da je izvršena sječa najkvalitetnijih stabala koja imaju ekonomsku vrijednost koji su po vrstama i dimenzijama predstavljala glavnu sastojinu i da su ta sva stabla posječena u istom vremenskom razdoblju, sud nalazi da je II. okrivljenik doista putem svog obrta izvršio sječu svih najkvalitetnijih stabala kako je to utvrdio vještak. To stoga jer je iskaz HO u pogledu opsega dogovorene sječe u skladu s obranom II. okrivljenika koju je isti iznio prilikom prvog ispitivanja u pogledu posječenih stabala, a ti iskazi u skladu su s nalazom i mišljenjem vještaka, pa ih sud u navedenim dijelovima prihvaća kao istinite. Naime, iako je II. okrivljenik u svojoj obrani na glavnoj raspravi osporio da bi znao što su njegovi radnici posjekli, isti nije iznio nikakav valjani razlog zbog kojega bi prilikom prvog ispitivanja iskazivao drugačije. Osim toga, sud ne nalazi životno logičnim niti uvjerljivim da II. okrivljenik ne bi znao točno što radnici zaposleni u njegovom obrtu i gdje sijeku, jer je upravo on istima poslodavac, nalogodavac, te odgovoran za sječu. Nadalje, s obzirom na navedene iskaze, sud nalazi da su sva stabla posječena upravo od radnika obrta II. okrivljenika, neovisno o tome što je vještak iskazao da pod istim vremenskim razdobljem podrazumijeva razdoblje od nekoliko mjeseci. Nalaze i mišljenja vještaka, kao što je to već ranije navedeno, sud u cijelosti prihvaća, kao stručne, dane u skladu s pravilima znanosti i vještine i objektive.

U odnosu na svjedoke GO i NO, valja reći da isti nisu iznijeli saznanja koja bi bila relevantna za odluku u ovom predmetu pa ih sud nije posebno niti cijenio. Sud nije posebno cijenio niti iskaz svjedoka BO s obzirom da je okolnosti na koje je isti iskazivao utvrđivao na temelju nalaza i mišljenja vještaka, s svjedok se zbog proteka vremena nije sjećao konkretnog slučaja.

Navodi svjedoka CO i JO da im je I. okrivljenik rekao da sijeku što je doznačeno unutar međe sud ne prihvaća i nalazi pristranim i usmjerenim ka otklanja nju kaznene odgovornosti II. okrivljenika. Naime, oba svjedoka iskazala su da ne znaju koliki je zapravo broj stabala posječen i da li je izvršena čista sječa, da nisu gledali da li su sva stabla koja su označena ujedno i doznačena, već da su računali s time da su sva stabla koja su označena i doznačena. Sud ove iskaze svjedoka nalazi pristranima i zainteresiranima za ishod ovog spora jer su isti i dalje zaposleni kod II. okrivljenika, a osim toga svjedok CO ujedno je i punac II. okrivljenika. Stoga sud ne prihvaća iskaze imenovanih svjedoka koji nastoje otkloniti kaznenu odgovornost II. okrivljenika.

Zbog svega naprijed iznesenoga, obranu II. okrivljenik danu na raspravi kada navodi da on ne zna da li su na česticama 1540/32 i 1540/36 posječena sva stabla ili ne, da je bilo dogovoreno sa M da se sijeku samo doznačena stabla, da je on to rekao svojim radnicima i da nije dogovarano da se posijeku sva stabla, sud ne prihvaća i nalazi ju usmjerenim ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

32. Nadalje valja reći da, s obzirom da je II. okrivljenik posredstvom svog obrt vršio sječu u šumi, sud smatra da je bila dužnost II. okrivljenika da provjeri svu potrebnu dokumentaciju vezano za navedenu sječu upravo da ne bi došlo do ovakvih situacija, te da kao osoba koja se bavim izvođenjem ovakvih šumskih radova, treba postupati sa dužnom pažnjom, posebno kada je u pitanju sječa šume te da je svakako trebao biti upoznat sa Zakonom o šumama kao i sa činjenicom da su njegovi radnici, a koji su radili po njegovom nalogu, na terenu izvršili sječu svih stabala na spornim katastarskim česticama.

33. Člankom 30. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj: 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 68/12., 148/13., 94/14.; dalje u tekstu ZŠ) propisano je da se u šumi mogu sjeći samo doznačena stabla, dok je odredbom članka 32. ZŠ propisano da je zabranjeno pustošenje šuma, sječa stabala ili njihovo oštećivanje, čista sječa šume, ako nije predviđena šumskogospodarskim planovima, krčenje šume, odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika, ako to nije predviđeno šumskogospodarskim planovima, pašarenje, brst i žirenje, skupljanje i odnošenje šušnja, mahovine, šumskih plodova i drugih šumskih proizvoda, odnošenje humusa, treseta i listinca, smolarenje, ako tim zakonom nije drugačije propisano. Sukladno odredbi članka 35. ZŠ, krčenje, odnosno čista sječa šume može se dozvoliti u svrhu promjene vrsta drveća, sastojinskih oblika šume, podizanja plantaža ili izgradnje šumske infrastrukture, ukoliko to već nije određeno šumskogospodarskim planom, ako se šuma ili šumsko zemljište radi interesa Republike Hrvatske trebaju privesti drugoj kulturi, odnosno namjeni, ako to zahtijevaju interesi sigurnosti ili obrane zemlje, ako je to potrebno radi provedbe dokumenta prostornog uređenja, odnosno akata donesenih na temelju tog dokumenta prema posebnome propisu, ako je to potrebno radi građenja građevina koje se prema dokumentu prostornog uređenja, odnosno posebnom propisu mogu graditi izvan građevinskoga područja bez akta iz podstavka 4. ovoga stavka. Dozvolu izdaje Ministarstvo, odnosno Ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove šumarstva rješenjem u upravnome postup­ku na temelju važeće građevinske dozvole, ukoliko je krčenje i/ili čistu sječu potrebno izvršiti za potrebe gradnje građevina.

34. Slijedom svega navedenoga, nedvojbeno je utvrđeno da je II. okrivljenik ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 209. stavak 1. KZ/11, koje čini onaj tko protivno propisima sječe ili krči šume ili tko na drugi način pustoši šumu, a time ne čini neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je izvršena sječa najkvalitetnijih stabala koja imaju ekonomsku vrijednost koji su po vrstama i dimenzijama predstavljala glavnu sastojinu, čijom sječom je nepovratno narušena struktura sastojine i onemogućena prirodna obnova, a za takvu sječu nije postojalo nikakva dozvola, odnosno propisom propisani razlog. Sud je uskladio činjenični opis izreke presude u odnosu na kazneno djelo koje se stavlja na teret II. okrivljeniku s utvrđenim činjeničnim stanjem tako da je umjesto riječi "iako stabla nisu bila doznačena" naveo riječi "iako sva stabla nisu bila doznačena", s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da je dio stabala bio doznačen, ne mijenjajući time identitet optužbe.

35. U odnosu na subjektivne elemente utvrđeno je da je II. okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda djelo je počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela kojeg čini i htio je njegovo ostvarenje. Morao je biti svjesna protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje ili upućivala na zaključak da nije znao da je takvo postupanje protupravno. S obzirom na navedeno, II. okrivljenik je kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim za učin kaznenog djela protiv okoliša – pustošenjem šuma – opisano i kažnjivog po članku 209. stavak 1. KZ/11.

36. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja i skrivene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i trud da naknadi štetu. Tako je kao olakotnu okolnost sud cijenio činjenicu da je II. okrivljenik kazneno neosuđivana osoba, dok je prekršajno kažnjavan samo za prekršaje iz oblasti Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i protek vremena od počinjenja djela. Naročito otegotnih okolnosti sud nije našao. S obzirom na tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, II. okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, s time da je zaključak suda da isti i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, s obzirom na pretežito olakotne okolnosti, pa mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Prema stajalištu suda takvom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, odnosno, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

37. Sud nije odlučivao o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika Hrvatskih šuma d.o.o., s obzirom da su isti podneskom od 3. prosinca 2025. obavijestili sud kako ne mogu postaviti imovinskopravni zahtjev budući da još uvijek nisu u mogućnosti utvrditi visinu nastale štete, te da će isti ostvarivati putem redovnog parničnog postupka.

38. Sud je odlučio kako, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na I. okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava, budući da je isti oslobođen od optužbe, dok je II. okrivljenik, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08, obvezan platiti troškove kaznenog postupka s time da će se o točnom iznosu troškova i roku njihova plaćanja odlučiti posebnim rješenjem.

39. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sisku 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. ODO Sisak na broj K-DO-625/17

2. I. okrivljenik ČO

3. Branitelj I. okrivljenika RO, odvjetnik iz [adresa]

4. II. okrivljenik LO

5. Branitelj II. okrivljenika PO, odvjetnik iz [adresa]

6. Oštećenik Hrvatske šume

7. Oštećenik ŠO