REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3747/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Branko Lin, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatskog Telekoma d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv djelomične presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-570/2024-6 od 16. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2425/2014-41 od 28. studenoga 2016., na sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv djelomične presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-570/2024-6 od 16. svibnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2425/2014-41 od 28. studenoga 2016., postavljajući pitanje koje drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

„1. Smatra li se nezakonitim prijenos ugovora o radu na novog poslodavca u smislu čl. 137. Zakona o radu, ako se radnik protivio prijenosu njegovog ugovora o radu, kad hrvatskim zakonodavstvom nije predviđena mogućnost takvog protivljenja radnika već je propisano da se ugovor o radu radnika prenosi po sili zakona?“

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik navodi da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena.

1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) – pravo na pravično suđenje.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda broj Rev-2851/2019-2 od 4. svibnja 2023., a nije riječ niti o pitanju u odnosu na kojeg bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u odluci Revd-4026/2025-2 od 19. studenoga 2025.).

4.1. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjska odluka je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva slijedom čega se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.

4.2. U odnosu na navod da je sud odlučivao o dijelu tužbe koji je tužitelj povukao ranije tijekom postupka valja reći da je Županijski sud u Splitu, u ovom postupku, u odluci broj Gž-1270/2020-2 pod 11. studenoga 2021. jasno naveo da nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbe pa ni u tom dijelu nije došlo do povrede tuženikovog prava na pravično suđenje.

5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić