REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4544/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, (ranije Metronet Telekomunikacije d.d.), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1966/2025-2 od 21. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-90/2024 od 6. ožujka 2025., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu postavljenog pravnog pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem je podnesen zbog povreda ustavnih i konvencijskih prava.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3620/09 od 9. prosinca 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.198,75 Eur-a sa zateznim kamatama od 27. prosinca 2008. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,58 Eur-a sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2009. do isplate po istoj stopi (točka I. izreke). Točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.116,61 Eur-a sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore.

2.1. Protiv ove presude prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:

„Je li obračunavanje naknade za električnu energiju u okviru usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji prema deklariranoj snazi uređaja suprotno kogentnim odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama (članci 54., 55. i 60.), kojim se operatoru sa znatnijom tržišnom snagom nameće obveze da naplaćuju cijene za pružanje usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenost?“, za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).

2.2. Istovremeno prijedlog podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povreda načela zakonitosti, zajamčeno čl. 5. Ustava; povreda načela jednakosti pred zakonom, zajamčeno čl. 14. Ustava; povreda legitimnih očekivanja Podnositelja u ispravnost postupanja nadležnih sudova i akata koja su ti sudovi donijeli, zajamčeno čl. 1. Protokola 1. Konvencije, te čl. 29. st. 1. Ustava, povreda ustavne slobode poduzetništva zajamčeno odredbama čl. 49. st. 1. i st. 2. Ustava time što je podnositelj monopolističkim postupanjem tužitelja stavljen u nepovoljniji položaj.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog je nedopušten.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa koji se odnosi na dio računa kojim je tuženiku, kao korisniku kolokacija, obračunata naknada za potrošnju električne energije u kolokacijskim prostorima.

6. Ovaj sud se o pitanju osnovanosti zahtjeva tužitelja izjasnio u odluci poslovni broj Rev-388/2025 od 21. svibnja 2025. gdje je na u bitnom istovjetno pravno pitanje zauzeto pravno shvaćanje kako slijedi:

„9. Odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“, broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05, 73/08 - dalje: ZT) koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je Ugovor sklopljen u režimu važenja tog Zakona propisano je da operatori sa znatnijom tržišnom snagom (nesporno tužitelj) moraju pružiti pristup mreži davateljima usluga poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju.

10. Odredbom čl. 55. st. 1. ZT-a propisano je da su operatori sa znatnijom tržišnom snagom, koji pružaju uslugu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, obvezni objaviti minimalnu ponudu telekomunikacijskih vodova za iznajmljivanje s ujednačenim tehničkim značajkama, te moraju odrediti opće uvjete poslovanja i troškovno usmjerene cijene.

11. Odredbama točke 13.3.4. Standardne ponude navedeno je:

Potrošena električna energija plaća se od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku Operatora korisnika Standardne ponude instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Na temelju ovoga obračuna određuje se iznos obročnih plaćanja za narednu godinu. Ukoliko je Operator korisnik Standardne ponude samostalno ugradio kontrolno brojilo, očitanje istog Operator korisnik Standardne ponude je obvezan dostaviti HT-u jednom godišnje u dogovorenom terminu ili češće po zahtjevu HT-a kako je navedeno u čl. 10.1. ove Standardne ponude. Cijena po kWh za Operatora korisnika Standardne ponude jedinstvena je za cijeli teritorij Republike Hrvatske i ista je kao i za HT, a određuje se na osnovu cijena po kWh koju naplaćuje HEP.

11.1. S obzirom na dikciju, cilj i svrhu citiranih odredbi čl. 54. i čl. 55. ZT-a i prema ocjeni ovog suda te odredbe predstavljaju odredbe prisilne naravi jer nalažu operateru s znatnijom tržišnom snagom, a to je nesporno tužitelj da moraju pružiti pristup mreži davateljima usluga poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju.

11.2. Prema tome odgovor na prvo pitanje, je potvrdan, to jest, odredbe čl. 54. i čl. 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti su prisilne naravi.

12. No, odgovor na prvo postavljeno pitanje ne daje odgovor na bit spora u ovoj pravnoj stvari a to je je li tužitelj postupio sukladno prisilnim odredbama čl. 54. i čl. 55. ZT-a, kada je sukladno sadržaju citirane odredbe Standardne ponude odredio:

- da se potrošena električna energije plaća se od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja,

Ili

- da se stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku Operatora korisnika Standardne ponude instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Na temelju ovoga obračuna određuje se iznos obročnih plaćanja za narednu godinu. Ukoliko je Operator korisnik Standardne ponude samostalno ugradio kontrolno brojilo, očitanje istog Operator korisnik Standardne ponude je obvezan dostaviti HT-u jednom godišnje u dogovorenom terminu ili češće po zahtjevu HT-a kako je navedeno u članku 10.1. ove Standardne ponude. Cijena po kWh za Operatora korisnika Standardne ponude jedinstvena je za cijeli teritorij Republike Hrvatske i ista je kao i za HT, a određuje se na osnovu cijena po kWh koju naplaćuje HEP,

dakle, da je postupio sukladno načelima nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, kada je tuženiku, nesporno operateru sa slabijom tržišnom snagom, ostavio opciju plaćati utrošak električne energije obračunatu prema snazi uređaja, a po cijenama koje naplaćuje nacionalni distributer električne energije, ili po stvarnoj potrošnji ako tuženik ugradi kontrolna brojila za potrošnju, dakle prepustio mu odluku o načinu obračuna.

13. Prema ocjeni ovog suda, kada su stranke s obzirom na prirodu svog poslovanja koje su obje jednako osposobljene ocijeniti odredbe Ugovora kojima uređuju svoje međusobne odnose i kada je temeljem ugovora i odredbama Standardne ponude jednoj od ugovornih strana (odvije tuženiku) ostavljena odluka kako će urediti plaćanje utroška električne energije, ostavljajući mu mogućnost ugradnje kontrolnog brojila, za što tijekom postupka nije niti tvrdio da bi mu predstavljao neprimjeren teret niti u tom smislu postoje utvrđenja sudova nižeg stupnja, ako i kada operater s slabijom tržišnom snagom (ovdje tuženik) izabere jednu od ponuđenih opcija, konkretno plaćanje utroška električne energije po snazi uređaja i po cijenama koje naplaćuje nacionalni distributer električnom energijom, operater s jačom tržišnom snagom (ovdje tužitelj) nije dužan utrošak električne energije naplaćivati po stvarnoj potrošnji ako tuženik nije ugradio kontrolno brojilo.

14. Time je odgovoreno i na treće pitanje, a po prirodi stvari i na drugo pitanje, jer ako ne postoji obveza tužitelja postupati suprotno odredbama Ugovora i Standardne ponude onda one nisu ništene niti prema odredbi čl. 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO).

15. Glede primjene odluke Suda Europske unije (SEU) u svojoj presudi, u predmetu Polkomtel sp. z o. o. protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej (zahtjev broj C- 277/16) od 20. prosinca 2017. izrazio shvaćanje u pogledu pojma „obveze za troškovnu usmjerenost cijena“ iz čl. 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme prema ocjeni ovog suda ta odluka SEU- a ne može se primijeniti u ovom slučaju jer se u tom postupku radi o sporu radi sudske kontrole odluke upravnog regulatornog tijela (kao u pravnom poretku Republike Hrvatske - upravni spor) pa se stoga ne može primijeniti u sporu radi isplate troškova utroška električne energije.“.

7. Prema tome kako je odluka suda drugog stupnja utemeljena na pravnom shvaćanju ovog suda to je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu postavljenih pitanja nedopušten zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP- a.

8. Glede dijela zahtjeva koji se odnosi na povredu gore navedenih prava zajamčenih Ustavom RH po ocjeni ovog suda kada su sudovi nižeg stupnja odlučili sukladno pravnom shvaćanju ovog suda čija uloga i jest ujednačavanje sudske prakse to tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. povrijeđena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava zajamčena prava, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II. primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić