REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5482/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ingrid Barić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Radnika d.d., Križevac, Ulica Kralja Tomislava 45, OIB 21846792292, kojeg kao punomoćnik zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Listopadska 2, kojega kao punomoćnik zastupa Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-302/2023-2 od 18. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj Pn-243/2016-83 od 21. listopada 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se odnosi na naznačeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem se odnosi na naznačenu povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 76/10, 85/10-proč. tekst, 5/14 - dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 6-142/99 od 18.5.1999. - dalje: EKLJP).
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete.
2.1. Protiv presude suda prvog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) podnosi umješač na strani tuženika zbog pitanja:
„Treba li novčani iznos isplaćen oštećeniku temeljem police osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, a premiju po kojoj polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja je platio poslodavac oštećenika, smatrati osiguranjem od odgovornosti radi čega oštećenik nema pravo kumuliranja odštetnog zahtjeva prema trećoj odgovornoj osobi zbog čega takvom oštećeniku treba uračunati naknadu koju je primio po osnovi osigurane svote temeljem police osiguranja od posljedica nesretnog slučaja na način da se ista umanji za utvrđenu naknadu neimovinske štete koju oštećenik potražuje od treće odgovorne osobe?“,
za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
2.2. Istovremeno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a s obzirom na sadržaj odredbe čl. 972. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO), utvrđenje suda prvog stupnja da je poslodavac sklopio ugovor o osiguranju djelatnika od posljedica nesretnog slučaja, tijekom i izvan radnog vremena (točka 51. obrazloženja presude suda prvog stupnja), pravno shvaćanje o karakteru tog ugovora (točka 52. obrazloženja) koju prihvaća i sud drugog stupnja, te pravno shvaćanje ovog suda kao u odluci poslovni broj Rev-105/2020 od 13. rujna 2023. gdje je glede istovrsnog osiguranja radnika rečeno:
„13.2. Odredbom čl. 972. ZOO propisano je da u osiguranju osoba osiguratelj koji je isplatio osigurani iznos ne može imati ni po kojoj osnovi pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja (st. 1.), da pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku, odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osigurani iznos (st. 2.) te da se odredbe iz stavka 1. i 2. toga članka ne odnose na slučaj kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.
13.3. U konkretnom slučaju tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu štete, obzirom da je već primio iznos od 28.000,00 kn na temelju police osiguranja od nezgode broj 0101-00030196, a radi se o ugovornom osiguranju ugovorenom u slučaju trajnog invaliditeta kao posljedice nezgode, te se isplata po toj polici razlikuje po svojoj osnovi obzirom da se radi o dodatnom ugovornom osiguranju, dok tuženik tužitelju odgovara na temelju odredbe čl. 15. st. 1. ZZR i odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 - dalje u tekstu: ZR).
13.4. I prema ocjeni revizijskog suda, za pitanje mogućnosti kumuliranja naknade štete i osigurane svote odlučno je o kakvom se osiguranju radi na temelju kojeg je primljen određeni iznos. Ako se radi o ugovoru o osiguranju od nesretnog slučaja, dopuštena je kumulacija zahtjeva prema štetniku i osiguratelju. Međutim, kumulacija zahtjeva nije dopuštena kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.
13.5. U konkretnom slučaju prema ocjeni revizijskog suda nije riječ o ugovornom osiguranju od odgovornosti poslodavca kojim bi poslodavac osigurao svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njegovi radnici, a u kojem bi poslodavac bio osiguranik i u kojemu bi valjalo primijeniti odredbu čl. 972. st. 3. ZOO, već je ovdje riječ o ugovoru o osiguranju kojim je poslodavac za sve svoje radnike ugovorio isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja bez obzira gdje se i kada se takav slučaj dogodi. Prema takvom Ugovoru osiguranici u čiju korist je ugovor sklopljen su radnici, a ne poslodavac, pa je u smislu odredbe čl. 972. st. 2. ZOO dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote (tako i ovaj sud u recentnoj odluci broj Revr 281/2017 od 19. siječnja 2021. te odluci broj Revr 489/10-2 od 28. travnja 2010.). Prema tome, nema osnove da se tužitelju isplaćeni iznos po osnovi police osiguranja od posljedica nesretnog slučaja uračunava u pripadajuću mu naknadu štete (koja mu pripada na temelju odredaba čl. 15. st. 1. ZZR i čl. 103. st. 1. ZR).
14. Stoga, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tuženika, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.“.
6. Jasno je da pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja korespondiraju s pravnim shvaćanjem ovog suda te stoga nisu ostvareni uvjeti da bi se u ovoj pravnoj stvari dopustilo podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
7. Kako se odluka suda drugog stupnja temelji na pravnom shvaćanju ovog suda to umješač na strani tuženika nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno Ustavom RH ili EKLJP pa je u tom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
