REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5481/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Radnik d.d., Križevci, Ulica Kralja Tomislava br. 45, OIB 21846792292, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Zagrebu i 2. umješača na strani tuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Listopadska 2, zastupan po punomoćniku Pelcl Hrvoju, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-761/2024 od 12. veljače 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj Pn-237/2023-18 od 4. ožujka 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se odnosi na naznačeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem se odnosi na naznačenu povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 76/10, 85/10-proč. tekst, 5/14 - dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 6-142/99 od 18.5.1999. - dalje: EKLJP).

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka.

2. Protiv odluke o troškovima postupka umješač na strani tuženika podnosi prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja:

„Kod utvrđivanja uspjeha stranaka u parnici koje je od značaja za odluku o parničnim troškovima postupka u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a da li sud nakon što utvrdi kvalitativni uspjeh stranke u parnici treba utvrđivati JEDAN KVANTITATIVNI uspjeh u parnici vodeći računa o ukupno zatraženoj i dosuđenoj naknadi štete ILI pak treba utvrđivati DVA KVANTITATIVNA uspjeha u parnici tako da prvo utvrdi kvantitativni uspjeh u parnici u odnosu na traženu i suđenu naknadu neimovinske štete i drugi kvantitativni uspjeh u parnici u odnosu na traženu i suđenu naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći pa ukoliko se predijeli utvrđivati uspjeh u parnici tako da utvrđuje DVA KVANTITATIVNA uspjeha u parnici da li takvo suđenje predstavlja suđenje protivno pravnom stajalištu izraženom u sudskoj praksi revizijskog suda pa tako i protivno stajalištu izraženom u odluci Vrhovnog suda RH Rev-366/2024-2 od 22.05.2024. donesenoj povodom presude Os u Rijeci Pn-229/2022-9 od 12.01.2023.?“,

za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

2.2. Istovremeno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanje koja postavlja u prijedlogu umješač na strani tuženika zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda, koji prihvaća razloge suda prvog stupnja izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takvo pitanje nije pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.

5. Postavljeno revizijsko pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije pitanje koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP-a, jer odgovor na ovako postavljeno ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka što osim toga i upućuje odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj se troškovi određuju tako da se određuju odrediti naknadu samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

6. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse, to tim prije što odluka ovog suda poslovni broj Rev-366/2024 na koju se umješač poziva uopće se ne bavi pitanjem koje postavlja umješač niti o tome zauzima bilo kakvo pravno shvaćanje.

7. Dakle, odgovorima na pitanje se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je umješač na strani tuženika tuženik uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima umješaču bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da umješač nije imao pravično suđenje, čime umješač nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

9. Stoga je glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić