REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-142/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sunčica Paurović, odvjetnica u Crikvenici, protiv tuženice HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Babić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina u Rijeci, radi predaje u posjed, odlučujući povodom prijedloga tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-555/2024-2 od 16. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1370/2022-20 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-555/2024-2 od 16. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-1370/2022-20 od 25. travnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio navode tuženice iz prijedloga i predložio prijedlog odbaciti ili odbiti, a tuženici naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu utemeljena na činjeničnim utvrđenjima u ovom predmetu. To stoga jer u postupku nije utvrđeno da tužitelj prilikom upisa svog prava vlasništva u zemljišne knjige nije bio u dobroj vjeri niti je utvrđeno da prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu nije bio savjestan. Osim toga u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da tuženica, koja je nesporno u posjedu predmetnog stana, ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje stana.
5. Odluke na koje se tuženica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja.
6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja vijeće je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučilo kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. U odnosu na navode tuženice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno odredbom čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne.
8. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da bi joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
