Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pr-3/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku u Virovitici, Pavla Radića 3, protiv tuženog ADRIA CASINO d. o. o., Zagreb, Dubečka ulica 1, OIB: 90180501899, zastupanog po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku u Zagrebu, Cankarova 1, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIA CASINO d.o.o., Zagreb, Dubečka ulica 1, OIB: 90180501899, na ime naknade štete isplatiti tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.536,00 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana podnošenja tužbe, tj. od 26. veljače 2024. godine do isplate, u roku od 15 dana,

dok se preostali dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 1.536,00 eura pa do utuženih 2.098,62 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odbija,

odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku ADRIA CASINO d.o.o., Zagreb, Dubečka ulica 1, OIB: 90180501899 naknaditi tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.136,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. tužiteljica HF u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 26. veljače 2024. navodi da je temeljem Ugovora o radu zaposlena na radnom mjestu blagajnice kod tuženika te da je prilikom obavljanja redovitih poslova odnosno odlaska u skladišni prostor po potrošni materijal, pala niz stubište kad je silazila u skladišni prostor i to u poslovnom prostoru tuženika za vrijeme redovitog radnog vremena dana 23. rujna 2020., radi čega je tužiteljici priznata ozljeda na radu.

1.1. U štetnom događaju tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede i to udarac u glavu, desnu podlakticu i šaku, ozljedu palčane kosti te udarac u desno koljeno i potkoljenicu, radi čega je provedeno dugotrajno kirurško i fizijatrijsko liječenje, a zbog pretrpljenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove, dugotrajan i intenzivan strah, smanjenu životnu aktivnost od oko 15 % radi čega joj je bila potrebna i tuđa pomoć i njega te je imala putne troškove radi odlaska na kontrolne preglede pa je radi povrede prava osobnosti iz naprijed navedenih razloga potraživala ukupnu imovinsku štetu u iznosu od 6.658,13 eura.

1.2. U podnesku od 26. lipnja 2024. tužiteljica navodi da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu zato jer je zapela za lajsnu koja nije bila fiksirana uz stepenicu već je ista bila podignuta u odnosu na stepenicu odnosno nepravilno je stajala, a tužiteljica je na radnom mjestu morala dolaziti na posao u visokim petama.

1.3. U podnesku od 30. rujna 2024. tužiteljica je izvijestila sud da joj je Croatia osiguranje d. d., temeljem Ugovora o osiguranju, isplatila nesporni iznos štete u iznosu od 3.300,00 eura i to 3.200,00 eura na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, a 100,00 eura na ime putnih troškova, tako da je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev na način da je potraživala na ime naknade štete novčani iznos od 3.358,13 eura.

1.4. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev tako da je u konačnosti potraživala novčani iznos od 2.098,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na način naveden u točci I. izreke ove presude te je predložila sudu da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da se pozove kao umiješač na strani tuženika Croatia osiguranje d. d. iz razloga što je tužiteljica kao radnica tuženika osigurana po polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja koje poslodavac ima prema vlastitim djelatnicima. Osim toga nesporno je da je došlo do imovinske štete na strane tužiteljice kada je ona na radnom mjestu blagajnice, a temeljem ugovora o radu prema kojem je bila u radnom odnosu kod tuženika, pala niz stepenice dok je obavljala poslove za tuženika kao svog poslodavca. Međutim, tuženik osporava odgovornost za nastalu štetu kao i visinu štete smatrajući da je isključivo odgovorna za nastalu štetu sama tužiteljica, dok je tužbeni zahtjev za naknadu štete previsoko postavljen. Naime, tuženik smatra da je do štete došlo krajnjom nepažnjom tužiteljice, sukladno čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, pri čemu nadležne državne službe nisu temeljem prijave ozljede na radu utvrdile propuste tuženika u vezi zaštite na radu te osporava tužiteljici pravo na naknadu putnih troškova u iznosu od 500,00 eura jer tužiteljica nije priložila vozne karte ili račune kojima te putne troškove dokazuje.

2.1. Radi naprijed navedenoga tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Među strankama je nesporno da je tužiteljica bila u trenutku nastanka štetnog događaja zaposlena kod tužiteljice, da se je šteta dogodila kada je tužiteljica pala niz stepenice na radnom mjestu obavljajući poslove za poslodavca te je nesporno da je tužiteljici od strane Croatia osiguranja d. d. isplaćen novčani iznos od 3.300,00 eura, pri čemu se 3.200,00 eura odnosi na neimovinsku štetu, a 100,00 eura na putne troškove.

4. Među strankama je sporno pravna osnova nastale štete, visina nastale štete, te eventualni doprinos ili isključiva odgovornost tužiteljice za nastalu štetu.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 6-8), u medicinsku dokumentaciju (str. 9-85), u policu osiguranja (str. 93-117), u zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način i ostalu dokumentaciju (str. 122-134), u procjenu rizika (str. 135-206), u mail-ove (str. 213-216), saslušana je tužiteljica (str. 220-221), te u nalaz i mišljenje vještaka Mladena Miškulina (str. 238-245).

6. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 91/92, 112/99,117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Postupajući po prijedlogu tuženika sud je pozvao radi miješanja na strani tuženika Croatia osiguranje d. d. kao umješača u ovaj postupak, ali se ista u ovaj postupak nije umiješala.

8. Glede pravne osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice sud je utvrdio, na temelju iskaza tužiteljice (220), da je tužiteljica 23. rujna 2020. na radnom mjestu blagajnice, u poslovnom prostoru tuženika pala niz stepenice kada je išla po potrošni materijal. Tom prilikom tužiteljica je silazila niz stepenice radi čega objektivno nije mogla vidjeti podignutu lajsnu koja drži tepih, tako da je zapela u tu lajsnu i pala, kojom prilikom se je i ozlijedila, tako da između pada tužiteljica uslijed podignute lajsne i nastale štete postoji uzročno-posljedična veza. Tom prilikom tužiteljica je nosila štikle, ali su takve štikle bile uobičajene s obzirom da je takav dress code obavezan na radnom mjestu, tako da ni po toj osnovi ne postoji odgovornost tužiteljice za nastalu štetu.

9. Dakle, na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je za nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik, dok tužiteljica nije za nastalu štetu odgovorna niti isključivo niti djelomično, tako da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 25. s t. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 96/18) kojom je propisano da: "Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu". Naime, iako nadležne državne službe nisu na temelju prijave ozljede na radu utvrdile propuste tuženika u vezi zaštite na radu, tuženik je odgovoran za nastalu štetu koja je prouzročena tužiteljici nepropisno postavljenom lajsnom na stepenicama. Za nastalu štetu tuženik kao poslodavac odgovara tužiteljici temeljem čl. 111. st. 1. Zakona o radu, kojim je propisano da: "Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava", a to je odredba čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Vodeći računa o naprijed navedenoj zakonskoj odredbi te o orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, ovaj sud je utvrdio visinu neimovinske štete na strani tužiteljice nakon što je proveo odgovarajuće vještačenje.

11. Prije obrazloženja visine neimovinske štete napominje se da je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu putnih troškova u iznosu od 400,00 eura s obzirom da tužiteljica o tome nije dostavila u spis nikakve račune ili druge dokaze, iz čega proizlazi da nije dokazala postojanje i visinu troškova, radi čega je sud taj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan u cijelosti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Glede neimovinske štete sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Mladena Miškulina (238-245) utvrdio da je između štetnog događaja od 23. rujna 2020. i dinamike štetnog događaja postojala uzročno – posljedična veza, a tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika, tako da nije odgovorna za nastalu štetu, pri čemu treba napomenuti da na temelju dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju.

13. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma glavice palčane kosti koji je konsolidirao s pomakom a s posljedičnim kroničnim bolovima i kontrakturom desnog lakta u lakom stupnju, a te trajne posljedice umanjuju životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 8 %. Osim toga, u štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od ukupno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana.

14. Tužiteljica je trpjela jake bolove (misli se na fizičke bolove) u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od 90 dana.

15. Osim toga, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno u razdoblju od 23. rujna 2020. pa do 1. listopada 2020., od 1. do 23. listopada 2020. u opsegu od jednog sata dnevno, a od 24. listopada 2020. pa narednih 6 tjedana u opsegu od 2 puta po dva sata tjedno za obavljanje težih poslova.

16. Na nalaz i mišljenje vještaka niti tužiteljska niti tužena strana nisu imale primjedbi, radi čega i ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u potpunosti jer je isti izrađen stručno i objektivno jer je vještak za svoj nalaz i mišljenje dao jasne argumente i jasno ga je obrazložio.

17. S obzirom na naprijed navedeno sud je sukladno nalazu i mišljenju vještaka te naprijed navedenim pozitivnim pravnim propisima tužiteljici dosudio jedinstveni novčani iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao i tuđe pomoći i njege od 4.836,00 eura, dok joj za zaostalo naruženje nije dosudio nikakav novčani iznos jer isto nije niti zaostalo, a u konačnosti nije niti utuženo.

18. Kako je među strankama nesporno da je Croatia osiguranje d.d. isplatila tijekom postupka tužiteljici novčani iznos od 3.300,00 eura na ime nastale neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.200,00 eura te 100,00 eura na ime putnih troškova, sud je tužiteljici dosudio jedinstveni novčani iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u jedinstvenom iznosu od 1.536,00 eura.

19. Radi naprijed navedenoga sud je usvojio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice i dosudio joj novčani iznos od 1.536,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 1.536,00 eura pa do, nakon preciziranja tužbenog zahtjeva, utuženih 2.098,62 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odbio kao neosnovan i presudio kao u točci I. izreke ove presude.

20. Na navedeni iznos glavnice tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, od dana podnošenja tužbe tj. od 26. veljače 2024., pa do isplate.

21. Temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.136,75 eura.

21.1. S obzirom da je glede pravne osnove tužiteljica uspjela u ovom postupku sa 100 %, dok tuženik nije glede pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela niti u jednom dijelu odnosno sa 0,0 %, te s obzirom da je tužiteljica tužila za novčani iznos od 2.098,62 eura, a uspjela je sa 1.536,00 eura, evidentno je da je tužiteljica uspjela sa 73,19 %, dok je tuženik uspio sa 13,41 %.

21.2. Kad se zbroji 100 % uspjeha tužiteljice glede pravne osnove te 73,19 % glede visine tužbenog zahtjeva, evidentno je da je tužiteljica uspjela, kad se ovi iznosi podijele sa 2, sa 86,59 %, dok je tuženik uspio sa 13,41 % .

21.3. S obzirom da su troškovi tužiteljice 1.700,00 eura, prema troškovniku od 21. siječnja 2026., tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici novčani iznos od 2.337,90 eura.

21.4. S obzirom da su troškovi tuženika 1.500,00 eura, prema troškovniku od 20. siječnja 2026., a tuženik je uspio sa 13,41 %, tužiteljica je dužna nadoknaditi tuženiku novčani iznos od 201,15 eura.

21.5. Kad se od novčanog iznosa od 2.337,90 eura odbiju troškovi tuženika od 201,15 eura, razvidno je da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.136,75 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je riješeno kao u točci II. izreke ove presude.

U Virovitici 21. siječnja 2026.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužiteljice – odvjetnik Filip Vukadinović, Ul. Dr. Mije H 33, Virovitica

2. Punomoćnik tuženika – odvjetnik Vlado Rebić, Cankarova 1, Zagreb