REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-8/2019-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Allegheny financial d.o.o., OIB: 56388790507 (ranije: CONSULTANTS grupa d.o.o.) Zagreb, Trakošćanska 4, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Malkoč, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč u Zagrebu protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi ukidanja klauzule, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-95/2018-8 od 10. travnja 2019. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3129/17-4 od 7. lipnja 2018., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-277/15-10 od 11. svibnja 2017.(točka I. izreke), kao i rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-944-18/12-01/3, URBROJ: 514- 04/01-14-02 od 18. studenoga 2014. (točka II. izreke presude), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, KLASA:UP/I-943-04/11-011/01, Urbroj: 251-14-02/406-12-18 od 30. siječnja 2012. (točka III. izreke presude), u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3129/17-4 od 7. lipnja 2018. te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-944-18/12-01/3, Urbroj: 514-04/01-14-02 od 18. studenog 2014. odbijena je žalba Consultants Grupe d.o.o. izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, Klasa: UP/I- 943-04/11-011/01, Urbroj: 251-14-02/406-12-18 od 30. siječnja 2012., kojim rješenjem je odbijen zahtjev Cosultants grupe d.o.o. radi ukidanja klauzule pravomoćnosti iskazane na rješenju Općine Trešnjevka, Komisije o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje Broj: UP/I-05/4-3560/1-79 od 8.10.1979.
2. Protiv navedenog rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske tužitelj je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu.
3. Upravni sud u Zagrebu je presudom broj UsI-277/15-10 od 11. svibnja 2017. odbio tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-944-18/12-01/3, Urbroj:
514-04/01-14-02 od 18. studenog 2014. U točki II. odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan.
4. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u točki I. poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-277/15-10 od 11. svibnja 2017. U točki II. poništio je rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-944-18/12-01/3, Urbroj: 514-04/01-14-02 od 18. studenog 2014. U točki III. poništio je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, Klasa: UP/I-943-04/11-011/01, Urbroj: 251-14-02/406-12-18 od 30. siječnja 2012.U točki IV. proglašeno je ništavim rješenje Grada Zagreba, Općine Trešnjevka, Komisije za uzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje broj UP/I-05/4-3560/1-79 od 8.listopada 1979. U točki V. je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od primitka ove presude tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.347,97 EUR- a/10.156,25 kn.
5. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podneskom broj GZ-DO-95/2018-8 od 10. travnja 2019.kojom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U zahtjevu je navedeno da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske povrijedio zakon time što je u presudi poslovni broj Usž-3129/17-4 od 7. lipnja 2018. ponovno odlučivao o istoj stvari o kojoj je već odlučio u pravomoćnoj presudi Usž-2357/15-4 od 10.ožujka 2016.Stoga je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložilo da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovaj zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, preinači presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 3129/17-4 od 7. lipnja 2018. na način da odbije žalbu tužitelja i ostavi na snazi presudu Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-277/15-10 od 11. svibnja 2017.
6. Tužitelj je odgovorio na zahtjev. Predlaže zahtjev odbaciti, odnosno podredno odbiti. Traži trošak za sastav odgovora na zahtjev sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
7. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je osnovan.
8. Prema odredbi članka 78. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama, pri čemu ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti na inicijativu stranke u upravnom sporu, ali i po službenoj dužnosti. U smislu odredbe članka 78. stavka 1. ZUS-a stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
9. Sukladno odredbi članka 78. stavka 6. ZUS-a pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.
10. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-944-18/12-01/3, Urbroj: 514-04/01-14-02 od 18. studenog 2014. uz zaključak da je pravomoćnost predmetnog rješenja o deposedaciji utvrđena, a da protiv tog rješenja nije pokrenut upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja niti je zatražena obnova postupka. Stoga ne postoje razlozi za ukidanje klauzule pravomoćnosti.
11. Drugostupanjskom presudom poništena je prvostupanjska presuda te rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-944-18/12-01/3, Urbroj: 514-04/01-14-02 od 18. studenog 2014. i rješenje Grada Zagreba Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, Klasa:
UP/I-943-04/11-011/01, Urbroj: 251-14-02/406-12-18 od 30. siječnja 2012. te je proglašeno ništavim rješenje Grada Zagreba, Općine Trešnjevka, Komisije za uzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje broj UP/I-05/4-3560/1-79 od 8. listopada 1979. jer predmetno rješenje o deposedaciji nije bilo moguće izvršiti, budući je u trenutku izdavanja rješenja (8. listopada 1979. godine) uknjiženi korisnik zemljišta pok. DZ umro (**.**.1978.).
12. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude ustraje u tvrdnji da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pogrešno primijenio odredbe članka 30. stavka 1. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17, dalje: ZUS) jer je drugostupanjski sud ponovno odlučivao o istoj upravnoj stvari o kojoj je već odlučeno u pravomoćnoj presudi Usž-2357/15-4 od 10. ožujka 2016.
13. Prema navedenom u ovoj upravnoj stvari sporno je, je li Visoki upravni sud odlučujući o presudi poslovni broj Usž-3129/17-4 od 7. lipnja 2018. ponovno odlučio o istoj stvari o kojoj je već odlučeno u pravomoćnoj presudi Usž-2357/15-4 od 10. ožujka 2016.
14. Predmet upravnog spora pod poslovnim brojem Usž-2357/15-4 odnosio se na poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-944-07/12-01/20, Urbroj: 514-04-02-01-01-12-2 od 20. prosinca 2012., kojim se tražilo utvrđenjem ništavim rješenja o deposedaciji. U tom postupku sudovi su zaključili da je rješenje od 8. listopada 1979. doneseno na temelju Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta („Narodne novine SRH“ 14/73) koji Zakon je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/80), a koji je pak prestao važiti dana 1. siječnja 1997. stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96-114/01). Stoga da se prijedlog tužitelja nije mogao ni rješavati u upravnom postupku. O oglašavanju rješenja ništavim mogli bi se govoriti da JZ nije prešutno pristala sklapanjem sporazuma o naknadi od 12. veljače 1980. na rješenje o deposedaciji od 8. listopada 1979.
14.1. U ovoj upravnoj stvari podnesena je tužba protiv rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa UP/II-944- 18/12-01/3, Urbroj: 514-04/01-14-02 od 18. studenog 2014. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno- pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, Klasa: UP/I-943-04/11-011/01, Urbroj:
251-14-02/406-12-18 od 30. siječnja 2012., kojim se tražilo ukidanje klauzule pravomoćnosti iskazane na rješenju Općine Trešnjevka, Komisije za uzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i davanju tog zemljišta na korištenje, broj UP/I-05/4-3560/1-79 od 8. listopada 1979. godine, a drugostupanjski sud je proglasio ništetnim rješenjem o deposedaciji od 8.listopada 1979.
14.2. Obzirom na navedeno, potrebno je ponovno ispitati jesu li u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za proglašenje rješenje ništavim u upravnom sporu, imajući u vidu da rješenje o deposedaciji od 8. listopada 1979. sadrži klauzulu pravomoćnosti te da je nakon toga potpisan sporazum o naknadi od 12. veljače 1980. koji je izvršen, a naknada za oduzimanje zemljišta je isplaćena, kao i činjenica da nakon donesenog rješenja nije vođen upravni spor.
14.3. Nadalje, o proglašenju rješenja o deposedaciji ništavim već se vodio spor između istih stranaka povodom iste nekretnine pred upravnim sudom (UsI-977/13-11 od 21. rujna 2015. i Usž-2357/15-4 od 10. ožujka 2016.) pa je potrebno ispitati je li postoji subjektivni i objektivni identitet spora, pa u skladu s time jesu li ispunjene pretpostavke za vođenje ovog spora.
15. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
