REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5724/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Pribaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PEVEX maloprodaja neprehrambene robe dioničko društvo, iz Sesveta, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, radi diskriminacije, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-21/2025-3 od 16. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-844/2022-49 od 28. siječnja 2025., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-21/2025-3 od 16. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-844/2022-49 od 28. siječnja 2025., time da je u prijedlogu naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Je li došlo do povrede prava na pošteno suđenje iz odredbe članka 29. Ustava RH (dalje u tekstu: Ustav) i odredbe članka 6. Europske Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: EKLJP) kada sud slobodnu ocjenu dokaza temelji isključivo na iskazima svjedoka u podređenom odnosu prema tuženiku (poslodavcu), a pritom ne obrazlaže razloge zbog kojih nije prihvatio tvrdnje tužitelja o diskriminaciji i šikaniranju, niti je proveo predložene dokaze?

2. Je li sud povrijedio pravo na učinkovitu sudsku zaštitu i pošteno suđenje kad nije iskoristio svoje ovlasti prema čl. 7. i 8. ZPP-a radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, iako je riječ o predmetu koji se odnosi na povredu zabrane diskriminacije, u kojem sud ima pojačanu dužnost istraživanja činjenica i osiguravanja djelotvorne zaštite prema čl. 20. ZSD-a?“.

2. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu navodi da mu je tijekom nižestupanjskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije je odgovoreno.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, iz sadržaja pitanja i cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije kao i iz obrazloženja drugostupanjske presude jasno proizlazi da tužitelj kroz naznačena pitanja još jednom izražava nezadovoljstvo nižestupanjskim presudama te prigovara ocjeni dokaza i osporava utvrđeno činjenično stanje pokušavajući na taj način dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude.

5. Radi navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u stavku I. izreke.

6. Nadalje, u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da je stav ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, ovaj sud ne nalazi da bi tužitelju bio onemogućen pristup sudu. K tomu, pobijana odluka je obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom. Stoga ništa ne upućuje na to da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.

7. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u stavku II. izreke.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić