REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-538/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi izmjene ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-55/17-2 od 26. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10784/01-63 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 09.10.2000. između Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: OIB 61817894937, kao prodavatelja, i RD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupca, mijenja se u članku 3. i članku 4. koji sada glase:

Članak 3.

Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje zemljište označeno kao dio zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 172 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 288.719,00 kn.

Članak 4.

Utvrđuje se da je kupac platio prodavatelju prvotno ugovorenu cijenu u iznosu od 877.710,73 kn u cijelosti dana 23.02.2001. Prodavatelj je dužan razliku u cijeni od uplaćene cijene i iznosa naznačenog u članku 3. Ugovora vratiti kupcu u roku od 15 dana.

II Tuženik Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: OIB 61817894937, dužan je platiti tužitelju RD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 588.991,73 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. veljače 2001. po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ 76/96.) za razdoblje do 30. lipnja 2002., za razdoblje od 1. srpnja 2002. god 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ 72/02.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. odi 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15.), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Tuženik Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: OIB 61817894937, dužan je nadoknaditi tužitelju RD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ 76/96.) za razdoblje do 30. lipnja 2002., za razdoblje od 1. srpnja 2002. god 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ 72/02.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. odi 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15.), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 148.150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 1 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju je podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Također, u reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP, stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu uzeti u obzir.

8.1. Neosnovano tužitelj prigovara postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno neproturječni te se ista može ispitati. U pogledu tih bitnih povreda postupka navodno počinjenih pred prvostupanjskim sudom, drugostupanjski sud se u pobijanoj presudi očitovao u okviru žalbenih navoda tužitelja.

8.2. Nadalje, drugostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP koja je u vrijeme donošenja drugostupanjske odluke bila na snazi, prihvaćajući činjenična utvrđenja, kao i materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda, i pri tome odgovorio na relevantne žalbene navode, slijedom čega je drugostupanjska presuda valjano obrazložena (čl. 375. st. 1. ZPP),pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8.3. Prigovore kojima kroz istaknutu bitnu povredu ZPP revident u biti prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava, sud ne može razmatrati u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, već će o ovom revizijskom razlogu biti odgovoreno pod točkama 11. -14. obrazloženja.

9. Revizijskim navodima koji su činjenične naravi i kojima se preocjenjuje ocjena dokaza faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati.

10. Nije osnovan ni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Odredbom čl. 141. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) propisano je da je ništav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

12. Nižestupanjski sudovi su polazeći od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da su tužitelj, kao kupac i tuženik, kao prodavatelj dana 9. listopada 2000. sklopili kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj kupio dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 172 m[2] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 877.710,73 kn, koju je platilo trgovačkom društvu Graditelj grad d.o.o.;

- da je tužitelj dana 9. veljače 2000. sklopio s trgovačkim društvom Graditelj grad d.o.o. prethodni kupoprodajni ugovor, a dana 5. travnja 2001. kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj prodao, a trgovačko društvo Graditelj grad d.o.o. kupio nekretninu zk.č.br. 4548/1 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s građevinskom dozvolom za izgradnju stambeno-poslovne zgrade;

- da se tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 9. veljače 2000. obvezao trgovačkom društvu Graditelj grad d.o.o. kao kupcu ishoditi pravomoćnu i pravovaljanu lokacijsku dozvolu za izgradnju stambeno poslovnog objekta u skladu s provedbenim planom i mogućim prostornim prilagodbama prema dogovoru s kupcem o svom trošku, kao i ishoditi suglasnost okolnih susjeda s izdavanjem lokacijske i građevinske dozvole;

- da je kupoprodajnim ugovorom od 9. veljače 2000. ugovorena i kupoprodajna cijena u iznosu od 633.750,00 DEM koja će se isplatiti nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, a danom potpisivanja prethodnog ugovora dan je i polog od 50.000,00 DEM uz uvjet da ako kupac ne dobije pravomoćnu i punovažnu građevinsku dozvolu do 1. lipnja 2000. deblokirat će se polog u iznosu od 50.000,00 DEM te će ujedno tužitelj kao prodavatelj vratiti kupcu iznos troškova projekta i ostale tehničke dokumentacije u iznosu od 60.000,00 DEM za što je kao osiguranje vraćanja tužitelj dao dvije vlastite bianco mjenice;

- da je kupoprodajna cijena za građevinsko zemljište iz kupoprodajnog ugovora od 9. listopada 2000. određena u skladu sa Zaključkom o utvrđivanju građevinske vrijednosti zemljišta Grada Zagreba,

- da je prema lokacijskoj dozvoli broj [broj dozvole] od 12. siječnja 2000., koja je postala pravomoćna dana 25. veljače 2000. (list 13-18 i 143-148 spisa) određeno da je za izgradnju stambeno-poslovne građevine na kč. br. [katastarska čestica] dijela kč. br. [katastarska čestica], a koje odgovaraju zk.č.br. ... i ..., potrebno formirati novu građevinsku parcelu spajanjem kč. br. [katastarska čestica] i dijela 4713 (1/2), površine cca 1015 m[2] , dok je parcelacijskim elaboratom RN 62/2000, koji je izrađen u skladu s lokacijskom dozvolom, koji elaborat je potvrđen dana 17. ožujka 2000., nastala nova građevinska parcela kč. br. [katastarska čestica], kuća br. ..., kuća br. ..., zgrada i dvorište u površini od 1005 m[2] , što odgovara zk.č.br. ..., ulična pop. zgrada pop. br. ..., dvorišna stambena zgrada i dvorište u [adresa] u površini 279.4 čhv (list 11, 12 i 30 spisa), te da je upravo dio zk.č.br. ... k. o. [katastarska općina] u površini od 172 m[2] , koji postaje dio novoformirane građevinske parcele zk.č.br. ..., predmet kupoprodaje između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelj;

- da je tužitelj imao saznanja o izračunu iznosa kupoprodajne cijene za zemljište koje je tužitelj kupio od tuženika da istom nije prigovarao, već da je inzistirao da se predmet hitno riješi, a da je izračun izrađen sukladno Zaključku o utvrđivanju početne cijene građevinskog zemljišta kao i svim izmjenama i dopunama Zaključka o utvrđivanju početne cijene građevinskog zemljišta koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora od 9. listopada 2000. koji ugovor je potvrdilo Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba potvrdom o pravnoj valjanosti ugovora broj

X-M-1 16/00 od 26. rujna 2000.;

- da je tužitelj, koji je s trgovačkim društvom Graditelj grad d.o.o. sklopio 9. veljače 2000. prethodni kupoprodajni ugovor te 5. travnja 2001. kupoprodajni ugovor kojim je utvrđena cijena za zemljište u iznosu od 633.750,00 DEM, a koji je iznos od 184.607,40 DEM što predstavlja protuvrijednost od 731.968,52 kn Graditelj grad d.o.o. platio tuženiku u svoje ime, ali za račun tužitelja, radi podmirenja obveze tužitelja iz ugovora od 9. listopada 2000. pa je tužitelj ukupno zaradio 449.142,60 DEM, pri čemu je očito postupao s namjerom stjecanja znatne financijske koristi te se ni u kom slučaju ne može smatrati lakomislenom osobom, s nedovoljnim iskustvom niti je njegova materijalna situacija bila teška, već da je pokušao ostvariti što veći profit, a s obzirom da je tužitelj potpisao navedeni kupoprodajni ugovor očito smatrajući da se mu se čak i neovisno o navedenoj cijeni ipak isplati realizirati projekt, nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da se ne radi o zelenaškom ugovoru iz čl. 141. ZOO.

13. Suprotno navodima tužitelja, niži sudovi su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni ovog suda pravilno zaključili da na strani tužitelja, kao oštećenika, nisu postojale nepovoljne okolnosti na koje se poziva u reviziji kao bitnih pretpostavki zbog kojih bi predmetni ugovor imao značenje zelenaškog ugovora odnosno na strani tužitelja, kao oštećenika, nisu ispunjene pretpostavke koje se odnose na postojanje nužde ili teških materijalnih prilika ili njegove zavisnosti od tuženika, na nedovoljno iskustvo, dakle, nije ispunjen ni jedan od elemenata iz čl. 141. ZOO koji trebaju biti ispunjeni da bi se ugovor mogao smatrati ništavim.

13.1. Nadalje, nisu od značaja ni navodi tužitelja o povredi načela jednake vrijednosti činidaba na štetu tužitelja.

13.2. Naime, tužitelj u ovom postupku tužbenim zahtjevom nije tražio poništenje ugovora pod pretpostavkama iz čl. 139. u vezi s čl. 15. st. 2. ZOO zbog povrede načela jednake vrijednosti davanja, koji zahtjev za poništenje ugovora se treba istaknuti i ne može se o istom odlučivati kao o prethodnom pitanju, tako da navodi o povredi načela jednake vrijednosti činidaba na štetu tužitelja nisu od značaja ni u pogledu zahtjeva za isplatu u smislu odredbe čl. 139. ZOO.

14. Neosnovane su tvrdnje tužitelja o djelomičnoj ništavosti ugovora pozivom na odredbu čl. 391. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 - dalje: ZVDSP) i čl. 105. ZOO. Svrha je odredbe čl. 391. ZVDSP zaštita nekretnina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave od raspolaganja (otuđenja i dr.) koja bi bila učinjena bez utvrđenja tržišne cijene. Tom odredbom se želi osigurati, za slučaj raspolaganja nekretninom, optimum koristi za vlasnika te nekretnine, odnosno tom odredbom želi se spriječiti zloupotreba pri raspolaganju nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave uz naknadu koja je niža od tržišne cijene, no to ujedno ne znači zabranu da se pokuša postići viša cijena, kao i u konkretnom slučaju, koja cijena je bila utvrđena sukladno Zaključku o utvrđivanju početne cijene građevinskog zemljišta (Službeni glasnik Grada Zagreba 1/98).

15. Prema tome, kako se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija podnesena, to je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek