REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4764/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-933/2024-3 od 4. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9431/2023-65 od 29. veljače 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-933/2024-3 od 4. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9431/2023-65 od 29. veljače 2024. u točki I., II. i IV. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u predmetnom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase:
„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?
4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.
2.1. Predlagatelj je prijedlog sadržajno podnio i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) navodeći da su mu povrijeđena ustavna prava i to pravo na jednakost oružja i jamstvo prava na pravično suđenje, načelo jednakosti i ravnopravnosti, pravo vlasništva, te pravo na legitimno očekivanje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Navedeno stoga što je u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje u odluci ovog suda broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
4.2. U odnosu na treće pitanje koje se odnosi na tijek zateznih kamata, za uputiti je na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. s kojom je u skladu shvaćanje iz pobijane odluke.
4.3. Osim toga, u odnosu na treće i četvrto postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, valja reći da prema ocjeni ovog suda navedena pitanja nisu važna pravna pitanja, imajući na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., broj U-III- 4613/2021 od 30. lipnja 2022. i broj U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., koje je ponovno reafirmirano u odlukama U-III-5247/2022, U-III-5248/2022, U-III-517382022 i U-III-5330/2022od 18. rujna 2024., a prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredaba zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja (u tom smislu i u odluci ovog suda Revd-4317/2024-2 od 30. listopada 2024., Revd- 4469/2024-2 od 23. listopada 2024. i dr.).
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, imajući na umu sve naprijed navedeno, a postupajući u skladu s odredbama čl. 387. u vezi čl. 385.a st. 2. ZPP, revizijski sud je ocijenio da tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na jednakost oružja i jamstvo prava na pravično suđenje, načelo jednakosti i ravnopravnosti, pravo vlasništva, kao i pravo na legitimno očekivanje), a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
7. Slijedom navedenog, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
