REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5567/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika TERME TUHELJ d.o.o., Tuheljske Toplice, Ljudevita Gaja 4, OIB 5656658047, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-956/2025-2 od 15. rujna 2025., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-22/2022-39 od 15. svibnja 2025., na sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-956/2025-2 od 15. rujna 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 920,00 eura sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2025. do isplate te pod točkom II. izreke u odnosu na pravno pitanje:
„Je li sud ovlašten visinu materijalne štete s osnove tuđe pomoći i njege odrediti slobodnom ocjenom i skladu s čl. 223. ZPP-a, ako je tijekom postupka pribavljen podatak o visini cijene rada koju tužiteljica kao oštećenik mora platiti za uslugu nekvalificirane osobe u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega bila pružana tužiteljici i je li drugostupanjski sud koji se nalazi na drugom području, različitom od mjesta na kojem je tužiteljici pružana tuđa pomoć, ovlašten mijenjati visinu dosuđene naknade slobodnom ocjenom utemeljenom na podacima s područja gdje se drugostupanjski sud nalazi, odnosno, utvrđuje li se visina tuđe pomoći i njege na temelju prosječne cijene rada nemedicinske pomoći na području cijele države ili na temelju cijene takvog rada u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega bila pružana i koju bi oštećenik morao platiti osobi koja bi takvu uslugu bila sposobna pružiti?“.
II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-956/2025-2 od 15. rujna 2025., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-22/2022-39 od 15. svibnja 2025. u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Smatra li se pravičnom novčanom naknadom u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima iznos koji je sud odredio 2025. na temelju Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravilne novčane naknade iz 2020. bez da je te kriterije uvećao za stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. prema općepoznatim podacima Državnog zavoda za statistiku ili je sud dužan prilikom određivanja visine pravične naknade, vodeći se Orijentacijskim kriterijima, uzeti u obzir kriterij inflacije od donošenja orijentacijskih kriterija i povećane egzistencijalne troškove života uslijed inflacije?
2. Je li sud ovlašten visinu materijalne štete s osnove tuđe pomoći i njege odrediti slobodnom ocjenom sukladno čl. 223. ZPP-a, ukoliko u spisu postoji podatak o visini cijene rada koju tužiteljica kao oštećenik mora platiti za uslugu nekvalificirane osobe u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega bila pružana tužiteljici i je li drugostupanjski sud koji se nalazi na drugom području, različitom od mjesta na kojem je tužiteljici pružana tuđa pomoć, ovlašten mijenjati visinu dosuđene naknade slobodnom ocjenom utemeljenom na podacima s područja gdje se drugostupanjski sud nalazi, odnosno, utvrđuje li se visina tuđe pomoći i njege na temelju prosječne cijene rada nemedicinske pomoći na području cijele države ili na temelju cijene takvog rada u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega bila pružana i koju bi oštećenik morao platiti osobi koja bi takvu uslugu bila sposobna pružiti?“.
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i kako o tim pitanjima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.
1.3. Tužiteljica je navela i da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava) i pravo na jednakost svih pred zakonom (čl. 14. Ustava).
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbiti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
5. Ocjenjujući prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je drugo postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1/1991 od 15. lipnja 1992. i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se na njega pozivaju (Rev-1091/07-2 od 14. studenoga 2007. i dr.) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje odgovor na koje ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja i povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
6. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu tužiteljičinog prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na analognoj primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
