REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4102/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mlt. MD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa majka i zakonska zastupnica ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-27/25-4 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-201/24-13 od 25. listopada 2024., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-201/24-16 od 21. studenoga 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-27/25-4 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-201/24-13 od 25. listopada 2024., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-201/24-16 od 21. studenoga 2024.
2. Tužitelji su odgovorili na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, osporavajući istaknute navode tuženika te predlažući da se prijedlog odbije kao neosnovan.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije. Naime, drugostupanjski sud je pobijanu odluku o izmjeni odluke za uzdržavanje donio cijeneći da su se promijenile okolnosti koje opravdavaju tu izmjenu jer su porasli troškovi stanovanja, troškovi higijenskih i prehrambenih namirnica, odjeće i obuće, kao i pojedini troškovi školovanja, pri čemu su mljt. tužitelji prešli iz osnovnoškolskog na srednjoškolsko obrazovanje. Ujedno je utvrđeno da je došlo do promijenjenih okolnosti na strani tuženika kojem je plaća porasla za više od 100% u odnosu na plaću iz 2020., a raspolaže i značajnim dodatnim prihodima. Postavljena pitanja tuženika kojima se problematizira odluka sudova o povišenju iznosa uzdržavanja djeteta zapravo se svode na osporavanje navedenih činjeničnih utvrđenja sudova odnosno ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica, a takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelju valja ukazati i na odredbu čl. 56. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) kojom je propisano da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova iz st. 1. tog članka. Osim toga, predlagatelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su naznačena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, već samo općenito ističe da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u t. I. izreke.
4. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u t. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
