REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1773/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kaufland Hrvatska k.d., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB 47432874968, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Posavec u Zagrebu, protiv tuženika Optimum 1990. d.o.o. Zagreb, Ivane Brlić-Mažuranić 15, OIB 41085719385, kojeg zastupa punomoćnik Pavo Novokmet, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lovrić Novokmet i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi iseljenja i predaje stvari, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-67/2025-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-56/2023-145 od 9. prosinca 2024., na sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-67/2025-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-56/2023-145 od 9. prosinca 2024. postavljajući tri pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik prijedlog podnosi i zbog osobito teških povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnih prava kojim je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj osporava navode prijedloga i predlaže da se isti odbaci.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja tuženika, naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
3.1. Prvo postavljenim pitanjem tuženik problematizira mogućnost utvrđivanja odlučnih činjenica putem svjedoka koji nemaju neposrednih saznanja o tim činjenicama, međutim, odgovor na to pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu budući iz sadržaja pobijane odluke ne proizlazi da je sud odbio provesti predložene dokaze (saslušanje svjedoka ŠN i KN) samo iz razloga jer nemaju nikakva saznanja o predmetu spora, već i iz razloga što predloženi svjedoci nemaju nikakvih saznanja bitnih za odluku u ovome sporu (dakle, niti posrednih niti neposrednih). Stoga, odgovor na prvo postavljeno pitanje ne utječe na odluku u sporu.
3.2. Drugo postavljeno pitanje iscrpljuje se u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, neodgovaranja na odlučne žalbene navode, međutim, navedeno samo po sebi nije dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, a čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.3. Konačno, u odnosu na treće postavljeno pitanje navodi se da u istome tuženik polazi od činjenica suprotnih od onih utvrđenih u postupku, naime tim pitanjem tuženik polazi od činjenice da je istekom roka na koji je sklopljen ugovor o zakupu isti prešutno produljen „izdavanjem računa u visini zakupnine, kao da isti nije prestao“, a što je suprotno utvrđenjima iz postupka (prema kojima ugovor o zakupu nije produljen).
4. Kako dakle, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
5. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredaba parničnoga postupka došlo po povrede njegovih ustavnih prava iz čl. 14. st. 2. Ustava čl. 29. st. 1. Ustava i pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u drugostupanjskom postupku zbog bitnih povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava bilo povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo na koje se poziva u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
5.1. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
