REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5501/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku u Umagu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1003/2025-3 od 20. kolovoza 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-725/2020-23 od 28. svibnja 2025., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1003/2025-3 od 20. kolovoza 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 725/2020-23 od 28. svibnja 2025.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Da li je na tužitelju, kao potrošaču, u parničnom postupku pokrenutom temeljem odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., teret dokaza okolnosti koje bi isključivale vezanost suda na utvrđenja iz navedenih pravomoćnih sudskih odluka donesenih u tzv. kolektivnom sporu?

2. Može li se aneksom (dodatkom) ugovora koji je sklopljen nakon što je osnovni ugovor raskinut ili otkazan, tj. obvezni odnos prestao, izmijenjivati ili dopunjavati sadržaj osnovnog ugovora, tj. obveznog odnosa, koji je prestao?

3. Mogu li korisnik kredita kao potrošač i banka kreditor kao trgovac zaključiti valjani aneks (dodatak) osnovnom ugovoru o kreditu koji je prethodno jednostrano otkazan od strane banke kreditora, a kojim izmjenjuju sadržaj ugovora o kreditu koji je otkazan, tj. kojim je prestao obvezni odnos?

4. Da li je banka kreditor, kao trgovac, prilikom sklapanja aneksa (dodatka) jednostrano otkazanom ugovoru o kreditu kojim se izmjenjuje njegov sadržaj, dužna posebno informirati korisnika kredita, kao potrošača, o svim učincima jednostranog otkaza ugovora o kreditu i pravnim posljedicama takvog aneksa (dodatka) na njegove obveze proizašle iz otkazanog ugovora o kreditu?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To iz razloga jer je pobijana presuda u bitnom utemeljena na pravnom shvaćanju da je na tuženiku teret dokaza u pojedinačnim potrošačkim sporovima (toč. 10.6. i 10.7. obrazloženja), da je tuženik na sporne okolnosti predložio saslušanje tužitelja, međutim da se isti nije odazvao pozivu za saslušanje. U takvoj situaciji odluka ovoga suda Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. nije odgovarajući razlog važnosti prvog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije – čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, dok u odnosu na preostala tri pitanja tužitelj uopće nije naveo razloge važnosti istih u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

5. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić