REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3931/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari ZS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-280/2025-2 od 4. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 18/2023-10 od 25. listopada 2024., na sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-280/2025-2 od 4. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-18/2023-10 od 25. listopada 2024., zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
„Da li se zajamčeno pravo zatvorenika (u konkretnom slučaju tužitelja) na odgovarajući smještaj u smislu propisane kvadrature i kubikaže, kao jedno od elementarnih prava zatvorenika, može kompenzirati bilo kakvim drugim pravima (tzv. supstitutima) kao što su npr.: slobodno kretanje unutar sobe, sportske aktivnosti itsl., te da isto kao takvo predstavlja odgovarajući supstitut ograničenog prava zatvorenika za vrijeme boravka zatvorenika u kaznionici?“.
1.2. Obrazlažući prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj navodi da se radi o pravnom pitanju o kojem različiti sudovi imaju različitu praksu, te se poziva na odluke poslovni broj Rev-2507/2017-4 od 8. lipnja 2022., Rev-173/2021-2 od 11. srpnja 2023., Revd- 32/2025-2 od 2. travnja 2025.Revd-1231/2020-2 od 18. kolovoza 2020., Revd- 3365/2023-2 od 16. studenog 2023., Rev-327/2017-4 od 19. listopada 2022.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnijela je i tuženica postavljajući sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li se boravak zatvorenika u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena može u cijelosti kompenzirati mogućim i stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice (npr. na radnom mjestu, prilikom korištenja slobodnih aktivnosti, kod korištenja pogodnosti boravka u zajedničkim i vanjskim prostorima, kod dopuštenih izlazaka iz kaznionice i sl.)?
2. Da li bi se samo utvrđenje povrede prava na dostojanstvo zbog boravka u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena bez dosuđenja pravične novčane naknade moglo smatrati dostatnom zadovoljštinom obzirom na utvrđenu kompenzaciju i pogodnosti omogućene zatvoreniku?“.
2.1. Tuženica prijedlog za dopuštenje revizije obrazlaže nepodudarnošću osporavane drugostupanjske presude sa pravnim shvaćanjima drugih drugostupanjskih i revizijskih odluka (Rev-230/2022-2 od 28. veljače 2023., Rev-1072/2016-3 od 15. lipnja 2021., Rev-2354/2017-2 od 26. svibnja 2021., Revd-759/2022-2 od 1. ožujka 2022., Rev- 32/2023-2 od 22. studenoga 2023.).
3. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja je uzrokovana uvjetima boravka u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 5. svibnja 2008. do 14. prosinca 2012. i nezadovoljavanju standarda smještaja zatvorenika od 4m2 i 10 cm3 po zatvoreniku.
5. Prvostupanjskom presudom, koju je potvrdio drugostupanjski sud, naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 2.700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu u iznosu od 63.661,40 eura sa zatraženim zateznim kamatama odbijen (točka II izreke). Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 617,94 eura sa zateznim kamatama (točka III izreke).
6. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Obje parnične strane svojim pitanjima u bitnom problematiziraju (ne)mogućnost potpune ili djelomične kompenzacije boravka tužitelja u spavaonici koja je neodgovarajuće kvadrature i volumena sa stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice te drugim aktivnostima i pogodnostima (slobodne aktivnosti, izlasci iz kaznionice i dr.).
8. Ovaj sud je u više svojih odluka (npr. Rev-721/2025-2 od 22. srpnja 2025. i dr.) zauzeo stav da se boravak u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena može pod određenim pretpostavkama kompenzirati mogućim i stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice (npr. na radnom mjestu, prilikom korištenja slobodnih aktivnosti, kod korištenja pogodnosti i boravka u zajedničkim i vanjskim prostorima, kod dopuštenih izlazaka iz kaznionice i sl.). Međutim, to je potrebno ispitati u svakom konkretnom slučaju i ocijeniti jesu li, i u kojoj mjeri zadovoljeni svi takvi olakšavajući čimbenici ili ne, imajući pri tome na umu kriterije iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13) Vv, presuda od 20. listopada 2016. Stoga će i odluka o tome pripada li tužitelju pravo na naknadu štete zbog nedostatka i neosiguravanja osobnog prostora tijekom boravka u zatvoru, a ako pripada, u kojem iznosu, ovisiti o činjeničnim utvrđenjima provedenog dokaznog postupka u svakom pojedinom predmetu, a u odnosu na relevantne okolnosti prikladnosti zatvorske ustanove u cjelini te utjecaja predmetnih okolnosti na konkretnog tužitelja.
Prema tome, u prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije izostali su sadržajni razlozi zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u ovom sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse.
9. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
